Plutonovo pomračenje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Haronova senka na površini Plutona za vreme pomrčine (kompjuterska simulacija).
Haronova senka na površini Plutona za vreme pomračenja (kompjuterska simulacija).

Do Plutonovog pomračenja dolazi kada jedan od njegovih pet prirodnih satelita: Haron, Hidra, Nikta, Stiks ili Kerber prolaze ispred Sunca i tako blokiraju svetlost.

Pomračenje Sunca na Plutonu se može desiti samo kada se jedan od orbitalnih čvorova satelita, mesta na kojima njihove orbite prelaze ekliptiku, nalazi u ravnini sa mestom odakle se vidi Sunce sa površine Plutona. Zbog velikoh osnog nagiba (120°), ovo se može desiti samo na dve tačne Plutonove orbite: afelu i perihelu.

Postoje velike neizvjesnosti u prečnicima četiri manjih satelita (Haron je najveći) kao i za rezultat njihovog prečnika (kako se vide sa Plutona). Poznato je kako lučne minute Nikte iznose 3-9 lučnih minuta, a kod Hidre 2-7, tako da su moguće solarne pomrčine sa ovim satelitima.

Izvori[uredi | uredi izvor]