Pređi na sadržaj

Podučavanje stranih jezika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Podučavanje stranih jezika je proces prenošenja znanja koje se odnosi na učenje jezika onih govornika kojima određeni jezik nije maternji. Prenošenje znanja sa predavača na učenika pripada prvenstveno grani primenjene lingvistike, koja nužno ne mora da bude lingvistika u širem smislu. Postoje različite vrste pristupa podučavanju jezika a to su: generativna gramatika, sistemsko-funkcionalan pristup gramatici, kognitivna gramatika, kao i šablonska i konstruktivna gramatika[1].

Potreba za učenjem više jezika pored maternjeg jezika

[uredi | uredi izvor]

Zbog globalizacije i uspostavljanja međuljudskih saradnji, poznavanje više jezika otvara više mogućnosti.[2] Širenje saradnje među različitim zajednicima nije započeto u skorije vreme - postojalo je od samog početka razvoja civilizacije. Saradnjom su plemena opstajala i usavršavala određene aktivnosti. Međutim, čitavi pregovori odvijali su se posredstvom jezika, što je i danas slučaj. Termin lingva franka upućuje na jezik koji je široko rasprostranjen i koji je neophodan u različitim oblastima delatnosti poput ekonomije, međunarodnih pregovora i komunikacije među ljudima. Engleski jezik je krajem devetnaestog veka postao svetski jezik i stoga se u Srbiji u svim osnovnim i srednjim školama.[3][4][5]

Metode podučavanja jezika kroz istoriju

[uredi | uredi izvor]

Kraj 19. veka obeležio je preokret u podučavanju jezika, a isto tako je pružio različite metode pristupa učenju. Kada je u pitanju primenjena lingvistika, pet teorija zastupljeno je i, iako se u određenim stavovima sukobljavaju, sve teorije su dovele do današnjeg načina predavanja. Sledeće teorije doprinele su razvoju same primenjene lingvistike:

Ime zastupnika teorije Ime zastupnika teorije u izvornom obliku Naziv teorije Načela koja teorija zastupa
Noam Čomski Noam Chomsky generativna gramatika Bavi se identifikacijom pravila koja maternjem govorniku dozvoljavaju da razlikuje gramatičke od negramatičkih rečenica. Prema njegovom mišljenju, sintaksa je potpuno odvojena od semantike.
Majkl Halidej Michael Halliday sistemsko-funkcionalni pristup Za razliku od Čomskog, Halidej pridaje značaj značenju i semantici uopšte. Gramatiku spominje u kontekstu korišćenja u govoru. Sve što govor pruža ima komunikativnu funkciju.
Ronald Langaker Ronald Langacker kognitivni pristup Bavi se psihološkim procesima koja se u govorniku odvijaju dok koristi jezik kao sredstvo komunikacije.
Suzan Hanston

Džil FrensisElizabet Maning

Susan Hunston

Jill Francis Elizabeth Manning

šablonska gramatika Glavna ideja jeste da se većina lingvističkih značenja ne nalazi ni u pojedinačnim rečima niti u strukturama u kojima se pojavljuju, već u kombinaciji oba prethodno pomenuta. Oslanja se na empirijska posmatranja koja se prikupljaju u vidu korpusa.
Čarls Filmor

Pol Kej

Džordž Lakof

Charles Fillmore

Paul Kay George Lakoff

konstruktivna gramatika Za razliku od šablonske gramatike, konstruktivna gramatika se ne odnosi na iskustvo, a takođe opisuje vezu između različitih konstrukcija ili šablona.

Svih pet teorija važno je zbog činjenice da se kroz istoriju velika rasprava vodila o tome da li zapravo gramatika ima veze sa semantikom. U tom smislu, jasno je da se primenjena lingvistika ne oslanja na lingvistiku već aktivno učestvuje u traženju najboljeg načina podučavanja drugog, nematernjeg jezika.

Današnje metode podučavanja

[uredi | uredi izvor]

Današnje metode podučavanja rezultat su gorepomenutih jezičkih teorija, a posebno na shvatanja H.G. Vidovsona i njegovih ideja koje je predstavio u svojoj knjizi Podučavanje jezika kao komunikacije, objavljene 1978. godine. Tu su i Bramfit i Džonson sa svojim delom Komunikativni pristup učenju jezika, koji su smatrali da jezik ne treba da bude samo učenje gramatičkih pravila i reči, već da treba da se usredsredi na podučavanje polaznika kako da koriste jezik da bi izrazili ono što žele na pravi način i da shvate da kako su lingvistička značenja povezana sa sa društvenim i situacionim kontekstom u kojem se nađu. Ključ treba da bude na komunikaciji i konverzaciji.

Benefiti poznavanja više jezika

[uredi | uredi izvor]

Bilingvizam ili multilingvizam pomažu govornicima više jezika u različitim životnim aspektima.[6][7] Kada je u pitanju obrazovanje, pokazalo se da su bilingvalna ili multilingvalna deca uspešnija u akademskom smislu. Takođe, bilingvalnoj i multilingvalnoj deci je mnogo lakše da nauče dodatni jezik koji žele. Što se karijere tiče, ljudi govore dva ili više jezika imaju veće šanse da nađu dobro plaćen posao, kao i da rade u inostranstvu. Studije su takođe pokazale da ljudi koji govore više jezika imaju manji rizik od oboljevanja od demencije i Alchajmerove bolesti. Socijalne veštine su takođe poboljšane ukoliko ljudi govore više jezika. U tom slučaju, prag tolerancije je mnogo viši i prihvatanje različitih kultura ne predstavlja nikakav problem.[8]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Groom, Nicholas. Doing Applied Linguistics: A Guide for Students. 
  2. ^ „Advantages of being bilingual”. www.carmarthenshire.gov.wales. Pristupljeno 2023-10-24. 
  3. ^ UCL (2022-03-22). „‘English is often considered the de facto global language...”. Culture Online (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-10-24. 
  4. ^ „Engleski u školama gasi druge jezike”. Politika Online. Pristupljeno 2023-10-24. 
  5. ^ Nickerson, Catherine (2005-01-01). „English as a lingua franca in international business contexts”. English for Specific Purposes. English as a in international business contexts. 24 (4): 367—380. ISSN 0889-4906. doi:10.1016/j.esp.2005.02.001. 
  6. ^ Vince, Gaia. „The amazing benefits of being bilingual”. www.bbc.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-10-24. 
  7. ^ Marian, Viorica; Shook, Anthony (2012-10-31). „The Cognitive Benefits of Being Bilingual”. Cerebrum: the Dana Forum on Brain Science. 2012: 13. ISSN 1524-6205. PMC 3583091Slobodan pristup. PMID 23447799. 
  8. ^ „Advantages of being bilingual”. www.carmarthenshire.gov.wales. Pristupljeno 2023-10-24. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]