Poker

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Igra pokera

Poker je popularna kartaška igra u kojoj se igrači sa zatvorenim ili delimično zatvorenim kartama klade u središnji pot. Pot osvaja osoba sa najjačom kombinacijom karata ili osoba koja je povisila ulog, a ostali su odustali. Poker se igra širom sveta, ali na nekim mestima se pravila mogu razlikovati. Dok se najraniji poznati oblik igre igrao sa samo 20 karata, danas se obično igra sa standardnim špilom, iako se u zemljama gde su kratki paketi uobičajeni, može igrati sa 32, 40 ili 48 karata.[1] Tako se poker igre razlikuju po konfiguraciji špila, broju karata u igri, broju podeljenih s licem nagore ili licem nadole, i broju koji dele svi igrači, ali sve imaju pravila koja uključuju jednu ili više rundi klađenja.

U većini modernih poker igara, prva runda klađenja počinje tako što jedan ili više igrača napravi neki oblik prinudne opklade (blind ili anti). U standardnom pokeru, svaki igrač se kladi prema rangu za koji veruje da njegova ruka vredi u poređenju sa drugim igračima. Radnja se zatim odvija u smeru kazaljke na satu, jer svaki igrač zauzvrat mora ili da se uklopi (ili da „pozove“) maksimalnu prethodnu opkladu, ili da odustane, gubeći iznos ulog do sada i svu dalju uključenost u ruci. Igrač koji odgovara opkladi takođe može da „povisi” (poveća) opkladu. Runda klađenja se završava kada svi igrači ili pozovu poslednju opkladu ili odustanu. Ako svi osim jednog igrača odustanu u bilo kojoj rundi, preostali igrač uzima pot bez potrebe da otkrije svoju ruku. Ako više od jednog igrača ostane u igri nakon poslednje runde klađenja, odigrava se obračun gde se otkrivaju ruke, a igrač sa pobedničkom rukom uzima pot.

Sa izuzetkom početnih mandatornih opklada, novac se samovoljno stavlja u pot od strane igrača koji bilo veruje da opklada ima pozitivnu očekivanu vrednost ili koji pokušava da blafira druge igrače iz različitih strateških razloga. Dakle, dok ishod bilo koje određene ruke značajno uključuje slučajnost, dugoročna očekivanja igrača određena su njihovim akcijama izabranim na osnovu verovatnoće, psihologije i teorije igara.

Poker je postao popularan od početka 20. veka, i prerastao od pre svega rekreativne aktivnosti ograničene na male grupe entuzijasta do široko popularne aktivnosti, kako za učesnike tako i za gledaoce, uključujući onlajn pristup,,[2] sa mnogim profesionalnim igračima i višemilionskim nagradama za turnire.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

O istoriji pokera se može debatovati. Nalik je Persijskoj igri as nas, i moguće su persijski mornari preneli u Nju Orleans.[4] Ime je poreklom nastalo od francuske reči poque, koja je poreklom iz Nemačke reči pochen. Nije jasno poreklo pokera i veza sa igrama ovih naziva. Igra je povezana sa istim poreklom renesansne igre primero i francuskog brelana. Engleska igra brag, jasno nastala od brelana, a uključivala je blefiranje. Moguće je da su sve ove igre doprinele stvaranju pokera kakvog znamo danas.

Za razliku od uobičajene verzije pokera, stud sa sedam karata pojavio se tek sredinom 19. veka, i uglavnom ga je proširila američka vojska.[5] Postao je osnovni proizvod u mnogim kockarnicama nakon Drugog svetskog rata, a popularnost je porasla sa pojavom Svetske serije pokera 1970-ih.[6]

Teksaški holdem i druge društvene igre kartama počele su da dominiraju scenom kockanja u narednih nekoliko decenija. Televizijski prenos pokera je bio posebno snažan uticaj na povećanje popularnosti igre na prelazu milenijuma, što je rezultiralo bumom pokera nekoliko godina kasnije između 2003. i 2006. Danas je igra postala izuzetno popularna zabava širom sveta.

Varijacije pokera[uredi | uredi izvor]

Postoje razne varijacije pokera kao što su teksas holdem, stad i badugi.[7][8][9]Najpopularnija varijacija je Teksas Holdem, a na drugom mestu po popularnosti se nalazi Omaha.

Teksas holdem[uredi | uredi izvor]

Svakom igraču se dodeljuju dve karte, poznate kao zatvorene karte, licem nagore, a zatim se pet zajedničkih karata deli licem nagore u tri faze.[10][11] Scene se sastoje od niza od tri karte („flop"), kasnije dodatne pojedinačne karte („tern" ili „četvrta ulica") i konačne karte („reka" ili „peta ulica").[12] Svaki igrač nastoji da izvuče najbolju poker ruku od pet karata iz bilo koje kombinacije od sedam karata: pet zajedničkih karata i dve njihove unutrašnje karte. Igrači imaju opcije klađenja: proverite, pozovite, podignite ili preklopite. Krugovi opklada se drže pre nego što se flop distribuira i nakon svake naredne distribucije.

Ime holdem dolazi od popularne verzije pokera 50-ih godina 19. veka. pod nazivom „Hold me Darling“.[13][14]

Postoji nekoliko drugih poker opcija koje podsećaju na Tekas holdem. holdem pripada klasi poker igara poznatih kao opšte igre sa kartama, gde su neke kartice dostupne za korišćenje od strane svih igrača. Postoji nekoliko drugih igara koje koriste pet društvenih kartica pored nekih ličnih karata, i stoga su slične Tekas holdemu.

Popularnost Tekas holdema naglo je porasla 2000-ih zbog oglašavanja na televiziji, Internetu i popularnoj literaturi.[15][16] Za to vreme, holdem je zamenio ergelu sa sedam karata kao najčešću kazino igru u Sjedinjenim Državama. Obrazac za neograničeno klađenje se koristi u glavnom događaju koji se široko prenosi na televiziji Svetske serije pokera (VSOP) i Vorld Poker Tour (VPT).

Kompjuterski programi[uredi | uredi izvor]

Različite igrače kompjuterskog pokera[17][18][19] razvili su istraživači sa Univerziteta Alberta, Univerziteta Karnegi Melon i Univerziteta u Oklandu, između ostalih.

U članku iz januara 2015.[20] objavljenom u časopisu Science, grupa istraživača uglavnom sa Univerziteta Alberta objavila je da su „u suštini uglavnom rešili“ heds-ap limit Teksaškog Holdema svojim razvojem Sefijus pokerskog bota. Autori su tvrdili da bi Sefijus u proseku gubio najviše 0,001 velikih blindova po igri od svog protivnika najgoreg slučaja, i da je strategija tako „blizu optimalnoj“ da „ne može biti statistički značajno nadmašena tokom ljudskog veka igrača pokera."[21]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Parlett (2008), pp. 568–570.
  2. ^ Rafferty, Tom (2005-03-08). „Bismarck Tribune”. Bismarck Tribune. Arhivirano iz originala 2006-04-08. g. Pristupljeno 2009-03-19. 
  3. ^ „Top 10 moments in poker history”. casinocitytimes.com. Pristupljeno 2021-02-24. 
  4. ^ "History of Poker" in Roya, Will (2021). Card Night: Classic Games, Classic Decks, and the History Behind Them. Black Dog & Leventhal Publishers. str. 203. ISBN 9780762473519. 
  5. ^ "History of Poker" in Roya, Will (2021). Card Night: Classic Games, Classic Decks, and the History Behind Them. Black Dog & Leventhal Publishers. str. 203. ISBN 9780762473519. 
  6. ^ „World Series of Poker Retrospective: Horseshoe History”. gaming.unlv.edu. Pristupljeno 2019-01-13. 
  7. ^ Richard D. Harroch, Lou Krieger. Poker for Dummies. John Wiley & Sons, 2010
  8. ^ Reuben, Stewart 2001. Starting out in Poker. London: Everyman/Mind Sports. ISBN 1-85744-272-5.
  9. ^ Sklansky, David. The Theory of Poker. Two Plus Two Pub, 1999.
  10. ^ „Texas Hold'em Poker”. bicyclecards.com. Pristupljeno 8. 3. 2024. 
  11. ^ „Five Most Popular Poker Variants: Texas Hold’em and More”. www.sportsgamblingpodcast.com. Pristupljeno 8. 3. 2024. 
  12. ^ „How to Play Texas Holdem Poker: Hold em Rules & Hands”. www.pokernews.com. Pristupljeno 8. 3. 2024. 
  13. ^ „Texas hold’em”. www.britannica.com. Pristupljeno 8. 3. 2024. 
  14. ^ „Cum a luat naștere Texas Hold'em?”. www.cazinouromania.com. Pristupljeno 8. 3. 2024. 
  15. ^ „How Did Texas Hold ‘Em Poker Become So Popular?”. www.luxurylifestylemag.co.uk. Pristupljeno 8. 3. 2024. 
  16. ^ „Poker History: The history of Texas Hold’em”. www.pokerxpress.net. Pristupljeno 8. 3. 2024. 
  17. ^ Nature. “DeepMind AI topples experts at complex game Stratego”. Anil Ananthaswamy. NEWS 01 December 2022, Clarification 05 December 2022.
  18. ^ Nature. “ No limit: AI poker bot is first to beat professionals at multiplayer game.” Douglas Heaven. 11 July 2019. https://www.nature.com/articles/d41586-019-02156-9
  19. ^ Scientific American. “AI Learns What an Infant Knows About the Physical World.” Dana G. Smith, July 11, 2022.
  20. ^ Bowling, M.; Burch, N.; Johanson, M.; Tammelin, O. (2015). „Heads-up limit hold'em poker is solved” (PDF). Science. 347 (6218): 145—149. Bibcode:2015Sci...347..145B. CiteSeerX 10.1.1.697.72Слободан приступ. PMID 25574016. S2CID 3796371. doi:10.1126/science.1259433. Архивирано (PDF) из оригинала 2015-01-22. г. 
  21. ^ Gill, Victoria (2015-01-08). „Computer program 'perfect at poker'. BBC News (на језику: енглески). Приступљено 2022-02-10. 

Литература[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]