Ponoj
Ponoj Поно́й | |
---|---|
Opšte informacije | |
Dužina | 426 km |
Basen | 15.500 km2 |
Pr. protok | 175 m3⁄s |
Sliv | Belo more |
Vodotok | |
Izvor | pobrđe Kejvi na 67° 47′ 34″ N 35° 54′ 56″ E / 67.79278° S; 35.91556° I |
Ušće | u Belo more na 66° 59′ 03″ N 41° 16′ 44″ E / 66.98417° S; 41.27889° I |
Geografske karakteristike | |
Država/e | Rusija |
Oblast | Murmanska oblast |
Pritoke | Purnač, Al'denga, Q4073348, Kolmak, Q4236477, Kukša, Pjatčema |
DRV | 02020000112101000005650 |
Reka na Vikimedijinoj ostavi |
Ponoj (rus. Поно́й) reka je koja protiče preko centralnih i istočnih delova Koljskog poluostrva na području Murmanske oblasti na krajnjem severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Sa dužinom toka od 426 km najveća je reka u Murmanskoj oblasti. Pripada basenu Belog mora. Celom dužinom svoga toka protiče preko teritorije Lovozerskog rejona.
Reka Ponoj svoj tok započinje u zapadnom delu pobrđa Kejvi na nekih pedesetak kilometara istočno od jezera Lovozero, teče u smeru istoka, a u Belo more uliva se u centralnom delu Terske obale.
Ukupna dužina vodotoka je 426 km, dok je površina slivnog područja oko 15.500 km². Prosečan protok u zoni ušća je oko 175 m³/s, maksimalan oko 3.500 m³/s. Najviši vodostaj je u drugoj polovini maja i početkom juna kad se topi sneg i led. Obale Ponoja su dosta niske i delomično zamočvarene u gornjem i srednjem delu toka, dok u donjem delu toka imaju karakteristike plitkih kanjona. U koritu se nalaze brojni brzaci. Reka ima uglavnom nivalni režim hranjenja. Reka je pod ledom od kraja oktobra do sredine maja.
Najvažnije pritoke su Purnač (140 km), Kukša (80 km), Pjatčema (68 km) i Kolmak (53 km).
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- (jezik: ruski) Государственный водный реестр РФ: река Поно́й
- (jezik: ruski) Reka Ponoj na Velikoj sovjetskoj enciklopediji
- Ресурсы поверхностных вод СССР: Гидрологическая изученность. Т. 1. Кольский полуостров/ Под ред. Ю. А. Елшина. — Л.: Гидрометеоиздат, 1969. — 134 с.