Primićur

U srednjovjekovnim trgovačkim karavanima, primićurom (kramarom) se nazivao starješina ponosnika. Naziv primićur je vizantijskog porijekla, ali od latinskog „primus in cera“ i obično je označavao katunara. Riječ kramar (starija njemačka riječ, pozajmljena od rudara, Sasa) poznata je i danas, a javlja se u srednjovjekovnim spomenicima.

Poslovi kramara

Kramar je upravljao svojim ljudima, ponosnicima (koji samo preko njega mogu doći u kontakt sa trgovcima). Sam je sklapao ugovore sa trgovcima i odgovarao za njihovo izvršavanje (u ugovore nijesu unošeni podrazumijevani običaji, koje je stvorila duga karavanska praksa). Najprije se obavezivao da će u nekom roku dovesti određen broj svojih ljudi i tovarnih konja. Preuzimao je punu odgovornost za povjerenu robu (ad risicum et fortunam suam) i bio je dužan da je sa svojim ljudima brani i po cijenu života (ad vitam et ad mortem). Vršio je organizaciju karavana i isti vodio na putovanja. Određivao je, odnosno potvrđivao etape puta (bile od davnina utvrđene) i mjesta noćenja (putovalo se samo po danu). Jahao je na čelu, na najboljem konju (koji je imao zvono o vratu) a ostali konji su ularom bili povezani jedan drugom za repove ili samar. Pravilo je bilo da se kramarima od strane trgovaca isplati polovina ugovorene svote unaprijed, a ostatak po istovaru robe na ugovorenom mjestu. Ali, bilo je i odstupanja, u korist ili na štetu Vlaha. Pored naknade za posao, postojala je i jedna vrsta napojnice za kramare, zvana „primićurina“.

Porijeklo kramara

U svoje vrijeme, zapisani su i poznati kramari: Hlapac Stanković, Herak Milošević, Dubravac Milićević... Svi kramari pomenuti u arhivskim knjigama, bili su vlasi, iz današnjih oblasti u Hercegovini i Crnoj Gori, odnosno katuna: Banjani, Bukvići, Burmazi, Drobnjaci, Žurovići, Maleševci, Mirilovići, Pervetinići, Pilatovci, Predojevići, Tomići i ostali. Arhivske knjige u Dubrovniku sadrže veliki broj imena kramara, koja predstavljaju značajan materijal za pručavanje stanovništva današnje Crne Gore i Hercegovine.

Literatura

• Mihailo Dinić: Dubrovačka srednjovekovna karavanska trgovina, SKZ Beograd, 1978.