Priobalne pustinje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Priobalne pustinje su najčešće smeštene na zapadnim krajevima kontinenata blizu povratnika. One su pod uticajem hladnih morskih struja koje se kreću paralelno uz obalu. Budući da pasati preovladavaju u sastavu lokalnih vetrova, te su pustinje manje stabilne od ostalih vrsta pustinja. Zimske magle koje nastaju zbog hladnih morskih struja često prekriju priobalne pustinje sprečavajući sunčevo zračenje. Priobalne pustinje su relativno kompleksne jer su pod uticajem terestričkih, okeanskih i atmosferskih sastava. Atakama, jedna od priobalnih pustinja u Južnoj Americi, je najsuvlja pustinja na Zemlji. U Atakami se retko može izmeriti 1 milimetar ili više padavina jednom u svakih 5-20 godina. Ostale priobalne pustinje čine Sečura u Južnoj Americi], pustinja Baha Kalifornija u Severnoj Americi, Atlantska priobalna pustinja i Namib u Africi.

Srpaste dine su uobičajene u priobalnim pustinjama, s prevladavajućim kopnenim vetrovima, kao što je pustinja Namib.