Promocija zdravlja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Promocija zdravlja je koncept zasnovan na težnji da se unapredi povezanost ljudi i njihove društvene okoline, stavljajući u prvi plan odgovornost kako pojedinca za sopstveno zdravlje, tako i uticaj faktora društvene i prirodne sredine na zdravlje celokupne društvene zajednice. Kroz koncept nove javne zdravstvene zaštite, promocija zdravlja i primarna zdravstvena prevencija se nameću kao prioritetne oblasti za promotivno delovanje, u lokalnoj zajednici. Promocija zdravlja obuhvata saradnju više državnih sektora i više naučnih disciplina i razvijeno partnerstvo između zajednice i zdravstvenog sektora, što u ovoj oblasti ima poseban značaj za zdravlje.[1]

Ciljevi[uredi | uredi izvor]

Osnovni ciljevi promocije zdravlja su brojni, ali jedan od najvažnijih je stvaranje snažnog partnerstva između zdravstvenog sektora i članova društvene zajednice. Ovim ciljem se obezbeđuje zajednički pristup sagledavanju i identifikovanju potreba, rešavanju zdravstvenih problema i pružaju usluge i pomoć onima kojima su one najpotrebnije, odnosno pripadnicima socijalnih grupa posebno podložnih bolestima.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Promocija zdravlja se kroz istoriju razvijala, kao i većina drugih tekovina međunarodnog prava i međunarodnog delovanja, kroz međunarodne ugovore - konvencije, deklaracije i povelje - u svetskim okvirima prevashodno pod pokroviteljstvom SZO, a u evropskim okvirima pod pokroviteljskom same Evropske unije.

Jedan od značajnijih međunarodnih ugovora iz ove oblasti je Deklaracija SZO iz Alma Ate 1978, koja ja bila važna za promociju svetskog zdravlja.

Osam godina kasanije, u Otavi je1986. SZO održala prvu internacionalnu konferenciju Promocija zdravlja i sastavila povelju, dljnljs poznatu kao „Povelja promocije zdravlja iz Otave“. Povelja se oslanja na deklaraciju iz Alma Ate i zasnovana je se na akcijama u sledećim oblastima:

  • formiranje zdravstvene politike,
  • preorijentisanje zdravstvenih organizacija,
  • očuvanje prirodne i društvene okoline koje pozitivno utiču na zdravlje,
  • osnaživanje društvenog delovanja,
  • razvijanje personalnih veština.

Polazeći od koncepta da je zdravlje osnovno ljudsko pravo, Povelja iz Otava istakla je pojedine preduslove za zdravlje koji podrazumevaju; mir, adekvatne ekonomske resurse, hranu i krov nad glavom, kao i stabilnost ekosistema i racionalno korišćenje resursa. Neraskidiva povezanost između društvenih i ekonomskih uslova, fizičkog okruženja, životnog stila pojedinca i zdravlja, podrazumeva da svi sistemi i strukture koje upravljaju društvenim i ekonomskim uslovima i fizičkim okruženjem treba da budu svesni svoje angažavanosti u odnosu na zdravlje pojedinca i društva u celini, kao i njegovu sveukupnu dobrobit. Iz ovih principa proisteklo je holističko (celovito) razumevanje zdravlja koje je od fundamentalnog značaja za definisanje promocije zdravlja.

Razvoj promocije zdravlja na internacionalnom i evropskom nivou[uredi | uredi izvor]

Nakon donošenja povelje u Otavi , na međunarodnim skupovima usvojen je veći broj deklaracija koje se odnose na različite aspekte ove povelje.

  • Godine 1988. skup u Adelejdu (Australija), bio je fokusiran na razvoj zdravstvene politike kao jednog od područja promocije zdravlja, pri čemu su identifikovani prioriteti zdravstvene politike kao što su ishrana, alkoholizam, pušenje, zdravlje žena i uticaj prirodne i društvene okoline. * Godine 1991. u Sundsval-lu (Švedska), identifikovan je praktički način da se kreira socijalno i ekonomsko okruženje za razvoj zdravlja, kompatibilno sa održivim ekonomskim razvojem.
  • U Evropskom parlamentu i Evropskom savetu 1996. godine, Evropska unija je podržala razvoj promocije zdravlja kroz publikaciju „Program promocije zdravlja“.
  • Godine 1997. u Džakarti (Indonezija) usvojena je jedna od važnijih deklaracija. Cilj ovog skupa bio je da identifikuje opseg profesionalnih i tehničkih veština potrebnih za ulazak promocije zdravlja u 21. veku. Deklaraciju iz Džakarti, u kojoj se naglašava da je od fundamentalne važnosti investiranje u stvaranje infrastrukture za promociju zdravlja, podržala je i SZO. Deklaracijom iz Džakarte identifikovano je pet prioriteta:
  • promovisanje društvene odgovornosti za stanje zdravlja
  • povećanje investicija za razvoj zdravlja
  • razvitak partnerstava za rad promocije zdravlja
  • povećanje kapaciteta društva i osposobljavanje pojedinca
  • obezbeđivanje infrastrukture za promociju zdravlja.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ottawa Charter for Health promotion, WHO, Geneva, 1986

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]