Puževi
Puževi Vremenski raspon: kasna kambrijum - danas
| |
---|---|
Cepaea vindobonensis | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Mollusca |
Klasa: | Gastropoda Cuvier, 1795[1] |
Diverzitet | |
65.000—80.000 vrsta[2][3] |
Puževi (lat. Gastropoda) najbrojnija su klasa mekušaca sa oko 45.000 vrsta.[4] Postoji oko 30.000 savremenih vrsta, kao i oko 15.000 izumrlih. Fosilna istorija grupe je veoma bogata i duga - najraniji nalazi potiču iz kasnog kambrijuma (ranokambrijski rodovi poput Helcionella i Scenella više se ne smatraju pripadnicima ove klase), a filogeniju puževa karakteriše intenzivna adaptivna radijacija.
Danas su puževi prisutni u skoro svim tipovima staništa i ekosistema (i vodenim i suvozemnim), i ako se ovaj podatak uzme u obzir mogu se s punim pravom nazvati najuspešnijom klasom mekušaca. Morski puževi (više od dve trećine vrsta) su se prilagodili životu na svim tipovima dna, a postoje i uspešni pelagični oblici, naselili su slatke vode, dok su Pulmonata i još neke manje grupe naselile kopno zahvaljujući anatomskim adaptacijama.
Poznati predstavnici ove klase su :
- prilepak (Patella),
- barski puž (Limnaea),
- vinogradski puž (Helix pomatia),
- puževi golaći, koji su bez ljušture – limaks (Limax) i arion (Arion).
Građa
[uredi | uredi izvor]Na telu puževa razlikuju se svi telesni regioni karakteristični za mekušce. U odnosu na generalizovan model pretka mekušaca, evoluciju puževa i njihovu sadašnju morfologiju/anatomiju karakterišu četiri velike promene:
- postanak glave
- dorzoventralno izduživanje tela
- preoblikovanje ljušture
- torzija
Glava puža je jasno odvojena od stopala i na njoj se nalaze:
- usni otvor,
- oči (u vidu prostih ocela, ili složene očiju sa sočivima) i
- jedan ili dva para pipaka (tentakula)
Stopalo i ljuštura su pretrpeli proces spiralnog uvijanja (torzija) usled čega su puževi izgubili bilateralnu simetriju. Stopalo je muskulozni lokomotorni deo tela puževa i omogućava različite vidove kretanja — od puzanja do plivanja. Zadebljali zadnji deo stopala — operkulum, služi za zatvaranje otvora ljušture prilikom uvlačenja stopala u nju.
Puževi se hrane biljnom, životinjskom hranom, detritusom, a postoje i vrste koje se hrane filtrirajućim načinom. Digestivni sistem kod puževa počinje ustima u kojima se nalazi radula (koja je svojom građom prilagođena tipu ishrane). Postoji jedna velika akcesorna žlezda - hepatopankreas (koja vrši funkcije i jetre i pankreasa), kao i niz manjih akcesornih žlezdi.
Krvni sistem je otvorenog tipa. Srce se sastoji od pretkomore (atrium) i komore (ventriculum).
Respiratorni organi vodenih grupa su škrge. Kod kopnenih puževa su umesto škrga razvijena pluća. Plaštana duplja ima ulogu respiratorne duplje kod svih puževa.
Nervni sistem je ganglioneran, sa ganglijama raspoređenim po celom telu. U najprimitivnijem stupnju razvoja nervnog sistema puževa, prisutne su (u paru) bukalne (usnene), cerebralne, pleuralne, pedalne, parijetalne (supraparijetalna i infraparijetalna) i visceralne ganglije. Tokom filogenije dolazi do koncentrisanja nervnih masa.
Puževi su hermafroditi, a polne uloge su vremenski razdvojene. Stoga se oplođenje vrši između različitih jedinki (vidi sliku kopulacije puževa). Razviće morskih puževa odvija se metamorfozom preko trohofore i veliger larve. Ljuštura larvi naziva se protokonh. Kod kopnenih grupa razviće je direktno.
-
Vinogradski puž: glava, stopalo, ljuštura
-
Vinogradski puž — donja strana
-
Glava puža: tentakule sa ocelama
-
Puž na kori drveta, vidi se sluzav trag koji ostaje iza njega
-
Kopulacija
-
Puževi
-
Vinogradski puž (Srbija)
Značaj puževa
[uredi | uredi izvor]Puževi su kao hrana mesojedim organizmima veoma značajna karika u lancu ishrane. Ponegde se koriste i u ljudskoj ishrani i sa tim ciljem gaje (helikokultura). Neke vrste golaća su važni oprašivači biljaka.
Morski puževi roda Murex su se od davnina koristili za dobijanje purpurne boje (kojom su se, npr, označavale senatorske toge u Starom Rimu). Operkulumi nekih vrsta, kao i čitave ljušture, su se u Okeaniji koristili kao sredstvo plaćanja.
Većina poljoprivrednika smatra puževe štetnim usled njihove ishrane baštenskim biljkama.
Makroklasifikacija klase Gastropoda
[uredi | uredi izvor]Po tradicionalnim sistemima klasifikacije[5], klasa se deli na četiri potklase:
- Prosobranchia — puževi sa škrgama ispred srca
- Opisthobranchia — škrge se nalaze desno i iza srca
- Gymnomorpha — ne poseduju ljušturu
- Pulmonata — puževi sa plućima
Po novijim sistemima[6], koji se baziraju na monofiletskim grupama, klasa se deli na dve potklase:
- potklasa Eogastropoda
- potklasa Orthogastropoda
Puževi u umetnosti
[uredi | uredi izvor]Od samih početaka ljudske umetnosti, inspiracija za mnogobrojne ornamente je pronađena u ljušturama puževa, a i sam motiv puža je cenjen i čest u rimskim mozaicima.[7] Puževi u umetnosti često predstavljaju i simbol nekog sporog događaja, ili sporog donošenja odluka.
-
iz knjige „Komična istorija Rima“ (urednik: Gilbert Abbott A Beckett)
-
autor: Thomas Nast (Harpers Magazine, izdanje 24.11.1877)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ (jezik: francuski) Cuvier G. (1795). "Second mémoire sur l'organisation et les rapports des animaux à sang blanc, dans lequel on traite de la structure des Mollusques et de leur division en ordres, lu à la Société d'histoire naturelle de Paris, le 11 Prairial, an III". Magazin Encyclopédique, ou Journal des Sciences, des Lettres et des Arts 2: 433-449. page 448 Arhivirano 2017-07-25 na sajtu Wayback Machine.
- ^ Bouchet P. & Rocroi J.-P. (Ed.); Frýda J., Hausdorf B., Ponder W., Valdes A. & Warén A. 2005. Classification and nomenclator of gastropod families. Malacologia: International Journal of Malacology, 47(1-2). ConchBooks: Hackenheim, Germany. ISBN 3-925919-72-4. 397 pp. vliz.be
- ^ Solem, A.G. „Gastropod”. Encyclopaedia Britannica. Encyclopaedia Britannica Inc. Arhivirano iz originala 8. 3. 2016. g. Pristupljeno 6. 3. 2017.
- ^ Ruppert, E., Barnes, R. 1994. Invertebrate Zoology (sixth edition). Saunders College Publishing.
- ^ Krunić, M. 1977. Zoologija invertebrata 1. Naučna knjiga: Beograd.
- ^ Ponder & Lindberg. 1997. Towards a phylogeny of gastropod molluscs; an analysis using morphological characters. Zoological Journal of the Linnean Society 119:83-2651.
- ^ „arnobrosi.com”. Arhivirano iz originala 27. 9. 2007. g. Pristupljeno 24. 3. 2007.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Dogelj, V, A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, Beograd, 1971.
- Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
- Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - biologija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
- Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
- Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
- Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.