Pređi na sadržaj

Ravnomerna neprekidnost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Definicija[uredi | uredi izvor]

Funkciju , gde je , a funkcija je neprekidna na skupu , nazivamo ravnomerno (uniformno) neprekidnom na tom skupu, ako se za svako , može naći pozitivno , tako da za svake dve tačke njenog domena koje se nalaze na rastojanju manjem od , važi .

Odnosno, uslov ravnomerne neprekidnosti funkcije na skupu se može zapisati kao:

.

Diskusija definicije[uredi | uredi izvor]

Opravdanost ove definicije, pored definicije same neprekidnosti funkcije potiče od toga - da bi funkcija bila neprekidna u svakoj tački svog domena , potrebno je naći najmanje od svih okolina svake tačke domena, za koje bi onda važilo:

Ako je skup konačan, to je moguće uraditi. Međutim, kada nije konačan, ne postoji garancija da će takvo najmanje uopšte postojati. Time je opravdana postojanost navedene definicije ravnomerne neprekidnosti.

Kriterijum za određivanje ravnomerne neprekidnosti[uredi | uredi izvor]

Opšti kriterijum za određivanje ravnomerne neprekidnosti funkcija daje Kantorov stav o ravnomernoj neprekidnosti. Teorema se može dokazati korišćenjem Borel-Lebegove leme o pokrivačima i potpokrivačima.

Teorema[uredi | uredi izvor]

Ako je funkcija neprekidna na intervalu , ona je i ravnomerno neprekidna na njemu.

Dokaz[uredi | uredi izvor]

Iz definicije neprekidnosti imamo da ako je funkcija neprekidna na intervalu (dato kao uslov za teoremu), onda za proizvoljnu tačku iz tog segmenta postoji neka okolina i za sve tačke važi: .

Izaberimo 2 tačke, . Tada je:

Izaberimo sada okolinu duplo manjeg poluprečnika, . Ako takvu okolinu konstruišemo za svaku tačku segmenta , dobićemo skup otvorenih intervala koji očigledno prekriva ceo segment , pa skup tih intervala čini pokrivač segmenta . Iz Borel-Lebegove leme imamo da postoji konačan potpokrivač tog intervala, tj. da postoje tačke tako da njihove okoline obrazuju podpokrivač segmenta . Kako tačaka ima konačno mnogo, može se među njihovim okolinama pronaći najmanje i označimo ga sa .

Izaberimo sada neku tačku iz intervala koja pripada nekom od intervala , što zapisujemo: .

Izaberimo i tačku iz intervala koja se nalazi u -okolini tačke , tj. . To možemo uraditi po definiciji, zato što je funkcija u celom segmentu neprekidna, a pošto je , onda je sigurno i .

Sada, iz i imamo da je:

tj. obe tačke, i i , pripadaju -okolini tačke , odnosno, obe se nalaze unutar neke okoline , pa imamo da je onda , što je i trebalo dokazati.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dušan Adnađević, Zoran Kadelburg: Matematička analiza 1, Studentski trg, Beograd, 1995.