Radioembolizacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Radioembolizacija
Selektivno intraarterijsko lečenje radionuklidima
Sinonimitransarterial radioembolization (TARE)
Specijalnostonkologija

Radioembolizacija je selektivno intraarterijsko lečenje radionuklidima (eng. selective intraarterial radionuclide therapy - SIRT) zasnovano na primeni mikrosfera sa itrijumom-90 (Y-90), kojom se rak jetre zrači visokom dozom radijacije uz minimalno izlaganja zračenju zdravog dela jetre.[1]

Osnovne informacije[uredi | uredi izvor]

Radioembolizacija je prvobitno razvijen 1960-ih, a potoma je testiran na tumorima jetre 1980-ih. Tek nakon dugih kliničkih ispitivanja, postao je jedan od standardnih metoda lečenja tumora jetre 2000-ih.

Radioaktivna supstanca koja se koristi u radioembolizaciji je izotop nazvan itrijum-90 (Y-90), koji se puni u posebne čestice smole ili stakla u individualnim dozama za svakog pacijenta. Opseg zračenja Y-90 je oko 2,5 mm, što znači da oštećuje samo područje u krug od nekoliko milimetara, a ne i okolno tkivo jetre i druga zdrava tkiva.[2]

Indikacije[uredi | uredi izvor]

CT snimak dobijen nakon ubrizgavanja mikrosfera smole obeleženih itrijumom-90 u hepatičnu arteriju. Ponovljeni CT snimcima pokazuje da je sva radioaktivnost koncentrisana samo u levom režnju jetre 24 sata nakon zahvata

Kao i hemoembolizacija i radioembolizacija se takođe izvodi samo za tumore jetre. Iako su i hemoembolizacija i radioembolizacija retko korišćene metode one su se pokazale uspešnim i u drugim organima (mada nema dovoljno naučnih dokaza koji bi podržali takvu upotrebu).

Radioembolizacija se uglavnom koristi za primarne tumore jetre (HCK, holangiokarcinom) i neke metastaze (kolorektalni karcinom, NET, dojke, pluća, itd.), poput hemoembolizacije.[3]

Iako se radioembolizacija široko koristi u HCK, ona se još uvek ne pominje u njegovim klasičnim smernicama za lečenje, za razliku od hemoembolizacija. Međutim, najvažnija prednost radioembolizacija je to što se, za razliku od hemoembolizacija može bezbedno koristiti kod pacijenata sa HCK sa velikom okluzijom portalne vene. Radioembolizacija je takođe korišćen kod nekih pacijenata sa umerenim i uznapredovalim stadijumom HCK sa hemoterapijom, nakon koje su dobijeni uspešni rezultati.[4]

Holangiokarcinom, kao što je HCK, je još jedan primarni tumor jetre u kome je radioembolizacija veoma koristan. Ovi tumori generalno nisu podložni hirurškom lečenju ili perkutanoj ablaciji kada se dijagnostikuju, tako da su tretmani kao što su radioembolizacija i hemoembolizacija od velike vrednosti.

Radioembolizacija se takođe uspešno primenjuje kod mnogih vrsta metastaza, posebno metastaza raka debelog creva. Kod kolorektalnih metastaza, njegova efikasnost se može povećati upotrebom hemoterapeutskih lekova koji povećavaju osetljivost na radioterapiju. Slično, radioembolizacija može povećati osetljivost na hemoterapiju i može učiniti tumore podložnim hemoterapiji, koji su ranije bili otporni na hemoterapiju.[1]

Kontraindikacije[uredi | uredi izvor]

Apsolutne kontraindikacije za lečenje su:[5]

  • trudnoća,
  • dojenje
  • životni vek kraći od mesec dana (jer terapija ne bi imala vremena da deluje).

Relativne kontraindikacije su:

  • ekstenzivno zahvaćena jetra i ekstrahepatične bolesti,
  • akutna ili teška bubrežna insuficijencija (klirens kreatinina < 30 ml/min),
  • respiratorna insuficijencija akutna ili teška,
  • sve kontraindikacije za poremećaj kateterizacije jetre (alergija na kontrastna sredstva, itd.),
  • ascites,
  • klinički relevantna hepatična ili respiratorna insuficijencija,
  • vaskularne abnormalnosti koje mogu izazvati refluks mikrosfera nakon njihovog injektiranja,
  • šantova bolest pluća otkrivena na skeniranju pre tretmana (više od 20% svih ubrizganih makroagregata za perle od smole ili 610 MBq itrijuma-90 za staklene perle),
  • tretman kapecitabinom u poslednja dva meseca,
  • ekstraleziono ranžiranje makroagregata (otkriveno i tokom angiografije i prosečno pre prediktivne scintigrafije) koje interventni radiolog ne može da koriguje (relativna kontraindikacija je i radioterapija skoro celog parenhima jetre).  

Primena lekova inhibitora angiogeneze može izazvati komplikacije posle lečenja.

Postupak[uredi | uredi izvor]

Mala cevčica se postavlja u glavnu arteriju koja vodi do jetre (hepatična arterija) i kroz nju i iz nje se oslobađaju mikroskopske čestice. Ove čestice stižu do tumora kroz krvne sudove jetre i sadrže radioaktivna supstanca koja se zove itrijum 90. One blokiraju dotok krvi do tumora i istovremeno emituju zračenje koje uništava okolne tumorske ćelije. S obzirom na preciznost tehnike, može da isporuči mnogo veća doza zračenja u poređenju sa dozom isporučenom uobičajenim spoljašnjom terapijom. Radioaktivnost čestica se povlači nakon dve nedelje.[6]

Prednost ove terapije je što može biti od koristi bez obzira na to koliko su brojni i veliki čvorovi u jetri, kao i za lečenje tumora koji još uvek postoje kao neotkriven.

Može se primeniti i kod nekih pacijenata koji ne mogu da primaju hemoembolizacija ili kod onih koji su več primil hemoembolizaciju, ali ne i kod pacijenata čiji se tumor proširio izvan jetre.[7]

Neželjeni efekti[uredi | uredi izvor]

Komplikacije uključuju:

  • postradioembolizacijski sindrom (PRS), uključuje umor, mučninu, povraćanje, nelagodnost ili bol u stomaku i kaheksiju, koji se javljaju kod 20-70% pacijenata.  Steroidi i antiemetici mogu smanjiti učestalost PRS.[8]
  • hepatične komplikacije, obuhvataju cirozu koja dovodi do portalne hipertenzije, radioembolizaciju izazvanu bolest jetre (REILD), prolazno povećanje enzima jetre i fulminantnu insuficijenciju jetre.[8]  
  • žučne komplikacije, uključuju holecistitis i bilijarne strikture.
  • portalnu hipertenziju
  • limfopeniju.  

Komplikacije usled ekstrahepatičnog taloženja uključuju:

  • radijacioni pneumonitis,
  • gastrointestinalne čireve
  • vaskularne povrede.[9]

Regulatorno odobrenje[uredi | uredi izvor]

Sjedinjene Američke Države[uredi | uredi izvor]

Theraspheres (glass 90Y microspheres) odobrene su od strane Uprave za hranu i lekove (FDA) u skladu sa izuzetkom humanitarnog uređaja za hepatocelularni karcinom (HCK).[10]

SIR-spheres (resin 90Y microspheres) odobrene su od strane FDA pod pretprodajnim odobrenjem za kolorektalne metastaze u kombinaciji sahemoterapijom.[10]

Evropa[uredi | uredi izvor]

SIR-spheres su 2002. godine dobili oznaku CE kao medicinski uređaj, za lečenje uznapredovalih neoperabilnih tumora jetre. SIR-spheres se daje kroz kateter u hepatičnu arteriju. Isporučuje se u količini od 3 GBq itrijuma-90 po bočici u 5 ml vode za ubrizgavanje u zaštićenoj bočici za transport. Svaka bočica sadrži 40 do 80 miliona mikrosfera, prečnika od 20 do 60 mikrometara (srednji prečnik 32,5 mikrometara). Maksimalni opseg beta emisije u tkivu je 11 mm sa prosekom od 2,5 mm. Prosečan broj implantiranih čestica je 30 do 60 miliona.

Theraspheres su 2014. godine dobili oznaku CE kao medicinski uređaj, za lečenje hepatične neoplazije.[11] Theraspheres se daje kroz kateter u hepatičnu arteriju. Isporučuje se u 6 veličina doza: 3 GBq, 5 GBq, 7 GBq, 10 GBq, 15 GBq ili 20 GBq u 0,6 ml apirogene vode koja se isporučuje u bočici od 1 ml, unutar akrilnog štita. Prilagođene veličine doze su takođe dostupne u koracima od 0,5 GBq između 3 GBqi 20 GBq. Jedan tretman sa Theraspheres sadrži 1,2 miliona do 8 miliona mikrosfera. Preporučena doza za jetru je 80 Gy do 150 Gy.[11]

QuiremSpheres (PLLA 166Ho microspheres) dobile su CE oznaku u aprilu 2015. godine za lečenje neresektabilnih tumora jetre i trenutno su dostupne samo za evropsko tržište.[11] QuiremSpheres se daje kroz kateter u hepatičnu arteriju. Proizvod se isporučuje kao doza koja je prilagođena pacijentu. Maksimalni opseg emitovanih beta čestica u tkivu je 8,7 mm sa prosekom od 2,5 mm. Takođe, holmijum-166 emituje primarne gama fotone (81 kilo elektronvolt, KeV). Poluživot je 26,8 sati, što znači da se više od 90% zračenja daje u prva 4 dana nakon procedure. U trenutku tretmana, aktivnost po mikrosferi je 200 do 400 bekerela (Bq). Broj implantiranih čestica zavisi od ciljanog volumena jetre i kreće se u proseku od 10 do 30 miliona.[11]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Arslan, N., Emi, M., Alagöz, E., Üstünsöz, B., Oysul, K., Arpacı, F., Uğurel, Ş., Beyzadeoğlu, M., & Özgüven, A. M. (2011). Selektivno intraararterijsko radionuklidno lečenje primenom mikrosfera sa itrijumom-90 kod neuroendokrinih metastaza u jetri - prvo iskustvo u jednom centru. Vojnosanitetski pregled, 68(4), 341-348.
  2. ^ Cromheecke, M.; Konings, A. W.; Szabo, B. G.; Hoekstra, H. J. (novembar 2000). „Liver tissue tolerance for irradiation: experimental and clinical investigations”. Hepato-Gastroenterology. 47 (36): 1732—1740. .
  3. ^ Benson, Al B.; Geschwind, Jean-Francois; Mulcahy, Mary F.; Rilling, William; Siskin, Gary; Wiseman, Greg; Cunningham, James; Houghton, Bonny; Ross, Mason (2013). „Radioembolisation for liver metastases: Results from a prospective 151 patient multi-institutional phase II study”. European Journal of Cancer. 49 (15): 3122—3130. 
  4. ^ Forner, Alejandro; Llovet, Josep M.; Bruix, Jordi (2012). „Hepatocellular carcinoma”. The Lancet. 379 (9822): 1245—1255. PMID 22353262. S2CID 24927898. doi:10.1016/S0140-6736(11)61347-0. 
  5. ^ Kalinowski, Marc; Dressler, Miriam; König, Alexander; El-Sheik, Michael; Rinke, Anja; Höffken, Helmut; Gress, Thomas M.; Arnold, Rudolf; Klose, Klaus-Jochen (2009). „Selective internal radiotherapy with Yttrium-90 microspheres for hepatic metastatic neuroendocrine tumors: a prospective single center study”. Digestion. 79 (3): 137—142. ISSN 1421-9867. PMID 19307736. S2CID 24737865. doi:10.1159/000209849. 
  6. ^ Bennink, Roelof J.; Cieslak, Kasia P.; Delden, Van; M, Otto; Lienden, Van; P, Krijn; Klümpen, Heinz-Josef; Jansen, Peter L.; Gulik, Van (2014). "Monitoring of Total and Regional Liver Function after SIRT". Frontiers in Oncology. 4: 152.
  7. ^ Rak jetre: vodič za pacijente – Informacije na osnovu ESMO smernica kliničke prakse – v.2014.1
  8. ^ a b Riaz, Ahsun; Awais, Rafia; Salem, Riad (2014). „Side Effects of Yttrium-90 Radioembolization”. Frontiers in Oncology. 4: 198. ISSN 2234-943X. PMC 4114299Slobodan pristup. PMID 25120955. doi:10.3389/fonc.2014.00198Slobodan pristup. 
  9. ^ Riaz, Ahsun; Lewandowski, Robert J.; Kulik, Laura M.; Mulcahy, Mary F.; Sato, Kent T.; Ryu, Robert K.; Omary, Reed A.; Salem, Riad (2009). „Complications Following Radioembolization with Yttrium-90 Microspheres: A Comprehensive Literature Review”. Journal of Vascular and Interventional Radiology. 20 (9): 1121—1130. PMID 19640737. doi:10.1016/j.jvir.2009.05.030. .
  10. ^ a b Westcott, Mark A.; Coldwell, Douglas M.; Liu, David M.; Zikria, Joseph F. (2016). „The development, commercialization, and clinical context of yttrium-90 radiolabeled resin and glass microspheres”. Advances in Radiation Oncology. 1 (4): 351—364. .
  11. ^ a b v g „2 Information about QuiremSpheres, SIR-Spheres and TheraSphere | Selective internal radiation therapies for treating hepatocellular carcinoma | Guidance | NICE”. www.nice.org.uk. 31. 3. 2021. Pristupljeno 2023-01-26. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ralf-Thorsten Hoffmann, Klaus Zöphel, Jörg Kotzerke, Maximilian F. Reiser: Selektive interne Radiotherapie (SIRT) – Grundlagen und klinische Anwendung. UNI-MED. 2008. ISBN 978-3-8374-1033-4..
  • Hoffmann, R.-T; Jakobs, T.; Tatsch, K.; Reiser, M. (2008). „Selektive interne Radiotherapie bei fortgeschrittenen Lebertumoren und Metastasen”. DMW - Deutsche Medizinische Wochenschrift. 133 (41): 2099—2102. PMID 18814106. doi:10.1055/s-0028-1091244. .
  • Delia D'Avola, Mercedes Iñarrairaegui, Jose I Bilbao, Antonio Martinez-Cuesta, Felix Alegre, Jose I Herrero, Jorge Quiroga, Jesus Prieto, Bruno Sangro: A retrospective comparative analysis of the effect of yttrium-90-radioembolisation on the survival of patients with unresectable hepatocellular carcinoma. Hepatogastroenterology 56 (2009), S. 1683–1688. . PMID 20214218.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).