Rezistentna arterijska hipertenzija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rezistentna arterijska hipertenzija
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostKardiologija,
Urgentna medicina
MKB-10I10
MKB-9-CM405.0401.0
DiseasesDB7788
eMedicinearticle/241640
MeSHD006974

Rezistentna ili refraktorna arterijska hipertenzija je oblik hipertenzije koji se smatra rezistentnom (refrakterne) ukoliko se ciljne vrednosti krvnog pritiska ne postižu i pored primene adekvatnih doza, tri antihipertenziva, od kojih je jedan diuretik.[1][2] Definicija takođe uključuje i kontrolisanu hipertenziju uz upotrebu četiri ili više antihipertenziva.[3]

Optimizovao tretman, obično uključuje kombinaciju prilagođavanja životnog stila i farmakološkog i interventnog lečenja. Kombinovana terapija obično uključuje diuretik, blokator kalcijumskih kanala dugog dejstva, inhibitor enzima koji konvertuje angiotenzin, beta blokator i antagoniste mineralokortikoidnih receptora.[3]

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Otprilike jedna od deset osoba sa povišenim krvnim pritiskom (skoro 100 miliona ljudi širom sveta) zahteva lečenje rezistentne hipertenzije, u određenom periodu života.[4]

Istraživanja pokazuju da je 28% tretiranih bolesnika sa hipertenzivnom bolešću otporno (rezistentno) na lečenje.[5]

Na globalnom nivou broj ljudi koji ne mogu da svoj krvni pritisak stave pod kontrolu, koristeći tri ili više leka, neprestano se povećava, i proteklih 20 godina uvećao se za 62%.[6]

Etiopatogeneza[uredi | uredi izvor]

Pod uticajem brojnih etioloških faktora nastaje vazokonstrikcij krvnih sudova, koja dovodi do hipertenzije

Najčešći uzroci rezistentne hipertenzije su:[7]

  • neredovno uzimanje propisane terapije,
  • nepoštovanje nefarmakoloških mera lečenja (posebno ograničenja unosa alkohola i soli, kao i smanjenja telesne mase),
  • uzimanje supstanci koje podižu krvni pritisak ili umanjuju dejstvo antihipertenziva (nesteroidni anti-inflamatorni lekovi, ređe glukokortikoidi, kokain),
  • ireverzibilno oštećenje ciljnih organa,
  • postojanje hipervolemija (usled nedovoljne diuretska terapije, visokog unosa soli, progresivne bubrežne insuficijencije i hiperaldosteronizma).

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Bolesnika sa rezistentnom hipertenzijom treba odmah uputiti specijalisti, zbog često prisutnih oštećenja ciljnih organa i visokog kardiovaskularnog rizika, kao i testove vezanih za isključivanja sekundarnih oblika arterijske hipertenzije.

Pre postavljanja dijagnoze rezistentne hipertenzije potrebno je isključiti hipertenziju „belog mantila” i pseudohipertenziju. Korišćenje nedovoljno velikih manžetni za merenje pritiska kod osoba sa velikim obimom nadlaktice može dati lažno povišene vrednosti krvnog pritiska.

Terapija[uredi | uredi izvor]

Prva mera u lečenju rezistentne hipertenzije je reevaluacija pacijenata, kako bi se isključilo postojanje sekundarnih uzroka hipertenzije (stenoza renalnih arterija, koarktacija aorte, feohromocitom, primarni aldosteronizam, Kušingov sindrom).

Terapija rezistentne arterijske hipertenzije najčešće uključuje istovremenu primenu više od tri leka u maksimalnim dozama koje bolesnik toleriše, kao i uključivanje lekova iz grupe centralnih antihipertenziva, antagonista aldosterona i alfablokatora.[8][9]

Prema trenutno dostupnim dokazima, ukoliko je potrebna istovremena primena tri leka, predlaže se kombinacija blokatora sistema reninangiotenzin (ACE inhibitor ili AT1-blokator), kalcijumskih antagonista i diuretika, u optimalnim dozama.[10]

Za sada ne postoje dokazi iz velikih randomizovanih studija koji bi poslužili kao vodič u optimalnom izboru trećeg, četvrtog i petog antihipertenziva u lečenju rezistentne arterijske hipertenzije.

Nefarmakološke mere i preporuke lečenja arterijske hipertenzije
Nefarmakološke mere Preporuke
Smanjenje telesne težine Održavati normalnu telesnu težinu ((BMI 18,5–24,9 kg/m²)
Pridržavati se DASH dijete Ishrana bogata voćem, povrćem, mlečnim proizvodima od obranog mleka, siromašna u zasićenim mastima
Ograničenje unosa soli Najviše 6 g kuhinjske soli dnevno, ili 2,4 g natrijuma.
Fizička aktivnost Redovna aerobna aktivnost (šetnja brzim hodom, najmanje 30 minuta dnevno, 5 puta nedeljno)
Ograničenje unosa alkohola Ograničiti konzumiranje alkohola na dva pića dnevno, za muškarce i jedno za žene.

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Bolest je povezana sa povećanim rizikom od infarkta, moždanog udara, srčane insuficijencije, bolesti bubrega i iznenadne smrti, jer lekovi sami za sebe nisu uvek efikasni u lečenju visokog krvnog pritiska. Zbog toga je kod ovih bolesnika rizik od kardiovaskularnih događaja trostruko veći u poređenju sa osobama koje uspešno kontrolišu visoki krvni pritiskak.[11]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mancia G, De Backer G, Dominiczak A, Cifkova R, Fagard R, Germano G, et al. ESH-ESC Task Force on the Management of Arterial Hypertension. 2007 ESH-ESC Practice Guidelines for the Management of Arterial Hypertension: ESH-ESC Task Force on the Management of Arterial Hypertension. J Hypertens. 2007;25(9):1751–62.
  2. ^ Chobanian AV, Bakris GL, Black HR, Cushman WC, Green LA, Izzo JL Jr, et al. The Seventh Report of the Joint National Committee on Prevention, Detection, Evaluation, and Treatment of High Blood Pressure: the JNC 7 report. JAMA 2003;289:2560–72.
  3. ^ a b Nilay, Kumar. „Management of patients with resistant hypertension: Current treatment options”. Pristupljeno 17. 6. 2022. 
  4. ^ Persell, Stephen D. Hypertension 57.6 (2011): 1076-1080.
  5. ^ Egan, Brent M., et al. Circulation 124.9 (2011): 1046-1058.
  6. ^ Calhoun, David A., et al. Circulation 117. 25 (2008): e510-e526.
  7. ^ Dimković S, Ivanović B, Pavlović K, Ristić A, Stojanov V, Živković R. Arterijska hipertenzija – nacionalni vodič za lekare u primarnoj zdravstvenoj zaštiti Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. novembar 2012), 2005. Ministarstvo zdravlja Republike Srbije.
  8. ^ Zannad F. Aldosterone antagonist therapy in resistant hypertension. J Hypertens 2007;25:747–750.
  9. ^ Calhoun DA. Low-dose aldosterone blockade as a new treatment paradigm for controlling resistanthypertension. J Clin Hypertens 2007;9 (Suppl 1):19–24
  10. ^ Mancia G, Laurent S, Agabiti-Rosei E, Ambrosioni E, Burnier M, Caulfield MJ, et al. European Society of Hypertension. Reappraisal of European guidelines on hypertension management: a European Society of Hypertension Task Force document. J Hypertens. 2009;27(11):2121–58.
  11. ^ Dimković S. i sar. Arterijska hipertenzija. Nacionalni vodič za lekare u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Srpsko lekarsko društvo.Crown Agents. Valjevo print.2005.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Krum H, Barman N, Schlaich M, et al. Symplicity HTN-1 Investigators; Hypertension. 2011;57:911-917.
  • Esler MD, Krum H, Sobotka PA, et al. Symplicity HTN-2 Investigators; Lancet. 2010;376:1903-1909.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]



Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).