Restoran "La Tour d'Argent"

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Restoran "La Tour d'Argent"
Restoran "La Tour d'Argent" u Parizu
Restoran "La Tour d'Argent" u Parizu
Restoran "La Tour d'Argent" u Parizu
Informacije
Lokacija Kej Turnel br. 15, Pariz,  Francuska
Status aktivan
Otvaranje 1582

La Tour d'Argent (Srebrna kula) je istorijski restoran u Parizu, Francuska. Nalazi se na adresi Kej Turnel br. 15. Ima jednu zvezdicu u Mišelin vodiču.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Tvrdi se da je restoran osnovan 1582. godine i da ga je posećivao Anri IV, ali nema dokumentacije koja bi potkrepila ove ili druge tvrdnje o njegovoj istoriji.[2] Kej Turnel, gde se nalazi restoran, nije popločan sve do 1650. godine, a pre toga je bio „padina, često poplavljena i skoro uvek nedostupna zbog blata“.[3]Prvi moderni restoran koji nosi ime La Tour d'Argent otvoren je na Keju Turnel oko 1780. godine. Devet godina kasnije, 14. jula 1789. godine, spalili su ga revolucionari koji su upravo zapalili Bastilju na drugoj strani Sene. Za vreme Francuske Treće republike (1870 – 1940) restoran je obnovljen. Njegov novi vlasnik Frederik Deler i njegov kuvar napravili su složeno jelo od patke, koje je presovano novom srebrnom mašinom posebno dizajniranom da izvrši zadatak. Promocija je bila toliko uspešna da je posluživanje patke postalo sastavni deo legendarnog statusa restorana i traje i danas, nakon što je 2003. prešao brojku od 1.000.000.[4]

Restoran se ne pojavljuje na listi iz 1824. „Glavni restorani, koji se odlikuju elegancijom dekoracije svojih salona i brojem i brigom o posuđu koje se tamo nalazi..."[5] Godine 1852. trgovac metalima zauzimao je broj 15 u ovoj ulici, a frizerski salon i trgovac drvetom broj 17.[6]

Bedekerov vodič za Pariz iz 1860. opisuje trenutnu lokaciju ustanove kao „smetnutu od puta“, dok pominje restoran povezan sa jeftinim „Hotelom Tur d’Argent“: „Između Notr Dama i Bašte biljaka, na keju Turnel, nasuprot mosta ovog imena, nalazi se mali hotel i restoran Hôtel de la Tour d'argent, malo podalje, istina, ali dobro održavan i jeftin (soba, 2 franka, biftek, 1 franak). Nasuprot škole plivanja, koja ima prednost što još nije opterećena i zagađena svom prljavštinom Pariza.“[7]

Restoran je 1890-ih i 1900-ih bio u vlasništvu Frederika Delera, koji je započeo tradiciju predstavljanja numerisanog sertifikata svakoj osobi koja je jela prepoznatljivo jelo restorana, presovanu patku. 1912. godine, porodica Terel kupila je restoran. Njime je prvo upravljao Andre Terel, zatim njegov sin Klod, koji je umro 2006. u 88. godini, a potom i Klodov sin Andre. Šest decenija Klod Terel je obilazio restoran tačno u 21:15 svake večeri.[8]

Prvi vlasnik Andre Terel sakupio je više od 100.000 boca najčuvenijeg vina proizvedenog u Francuskoj, smestivši ih u podrum ispod zgrade restorana, koji je takođe bio hotel u kome su on i njegova porodica živeli. U maju 1940. Andreov naslednik Klod dobio je šestočasovnu propusnicu iz svoje jedinice vazduhoplovstva da odleti u Pariz i završi svoju vitalnu misiju, da spase najdragocenija od svih francuskih vina. Uz pomoć osoblja i porodice sagradio je lažni zid iza koga je sakrio vina. Mesec dana kasnije Nemci su umarširali u Pariz. Specijalni izaslanik feldmaršala Hermana Geringa je odmah poslat u restoran da zapleni najpoznatija vina, uključujući i legendarne boce iz berbe 1867, što je naravno, bilo onemogućeno.[4]

1984. godine otvorena je filijala u Tokiju, u hotelu New Otani. [9]

Od 1986. godine La Tour d'Argent je dobitnik Velike nagrade Wine Spectator.[10]

Do 1996. Mišelin vodič je restoranu dodeljivao tri zvezdice. Ocena je smanjena na dve zvezdice 1996. godine, a na jednu zvezdicu 2006.[11]

Specijaliteti[uredi | uredi izvor]

Kartica sa serijskim brojem "Vaša patka" izdata 22. decembra 2017.
Uređaj za presovanje pačjeg mesa, La Tour d'Argent

Patka, posebno presovana patka, je specijalitet (Canard à la presse, Caneton à la presse, Caneton Tour d'Argent, a nedavno preimenovana u „Caneton de Frédéric Delair”).[12] Restoran uzgaja patke na sopstvenoj farmi. Gosti koji naruče patku dobijaju razglednicu sa serijskim brojem ptice, sada već preko milion.[13] (Serijski broj #112,151 pripao je američkom predsedniku Frenklinu Delano Ruzveltu, #203,728 je pripao Marlen Ditrih, #253,652 je pripao Čarliju Čaplinu, a nedavno je Bil Gejts dobio broj #1079006).[14]

Restoran La Tour d'Argent

Vinski podrum restorana, čuvan danonoćno, sadrži više od 450.000 boca čija je vrednost 2009. godine procenjena na 25 miliona evra (22,5 miliona funti). Nekih 15.000 vina nudi se posetiocima na listi od 400 stranica.[15] [16] Trpezarija ima odličan pogled na reku Senu i Notr Dam.

Kulturne reference[uredi | uredi izvor]

U Pokretnoj gozbi, Ernest Hemingvej kaže da je Tour d'Argent iznajmljivao neke sobe i davao svojim stanarima popuste na obroke; takođe da je tamošnji sobar prodavao engleske knjige koje su zakupci ostavili.[17]

Marsel Prust pominje restoran tri puta u svom romanu U potrazi za izgubljenim vremenom. Na primer, ohola gospođa Verdurin: „Tour d'Argent nije ni približno tako dobar kao što oni misle“.[18]

Restoran je inspirisao scene u Piksarovom filmu Mućkalica iz 2007.[19]

Restoran se pominje u knjizi Braća Rajt Dejvida Mekaloa, stranica 148, kao mesto gde je održana večera za Orvila i Vilbura Rajta u julu 1906. godine.

Jedna epizoda Root into Europe (britanska komedija sa Džordžom Kolom u glavnoj ulozi) snimljena je u hotelu, a presovana patka je prikazana i servirana glumcima. Vlasnik Klod Terel se pojavio kao on sam.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „La Tour d'Argent”. ViaMichelin. Arhivirano iz originala 20. 11. 2017. g. Pristupljeno 2015-06-10. 
  2. ^ La Tour d'Argent: Accueil>Histoire, Arhivirano iz originala 25. 04. 2017. g., Pristupljeno 2011-05-02 
  3. ^ Hurtaut, Pierre-Thomas-Nicolas (1779), Dictionnaire Historique De La Ville De Paris Et De Ses Environs By Pierre-Thomas-Nicolas Hurtaut, Pristupljeno 2013-05-02 
  4. ^ a b MCDOWALL, CAROLYN. „LA TOUR D’ARGENT, PARIS – WINE, WAR & THE ART OF LIVING WELL”. thecultureconcept.com. Pristupljeno 17. 11. 2021. 
  5. ^ The restaurants listed are:
  6. ^ Annuaire général du commerce, de l'industrie, de la magistrature et de l'administration: ou almanach des 500.000 adresses de Paris, des départements et des pays étrangers 279, 447, 217, Pristupljeno 2013-10-02 
  7. ^ "Entre Notre-Dame et le jardin des Plantes, au quai de la Tournelle, vis-à-vis du pont de ce nom (pi. H, 7), il y a le petit hôtel et restaurant Lecoq; Hôtel de la Tour d'argent, un peu éloigné, il est vrai, mais bien tenu et bon marché (chambre, 2 fr., beefsteak, 1 fr.). En face d'une école de natation, qui a l'avantage de ne pas être encore encombrée et emprisonnée par toutes les ordures de Paris." Baedeker, Karl (1860), Paris, Guide pratique du voyageur By Karl Baedeker, Pristupljeno 2011-05-02 
  8. ^ Prial, Frank J. (7. 6. 2006). „Claude Terrail, 88, Model of a Restaurateur, Dies”. The New York Times. Pristupljeno 2009-12-07. 
  9. ^ Tour d'Argent Tokyo - History
  10. ^ „La Tour d'Argent”. Wine Spectator. 1. 1. 2015. Pristupljeno 2015-08-19. 
  11. ^ Prial, Frank J. (7. 6. 2006). „Claude Terrail, 88, Model of a Restaurateur, Dies”. The New York Times. Pristupljeno 2009-12-07. 
  12. ^ [1] Tour d'Argent signature dish name change
  13. ^ Prial, Frank J. (14. 6. 2006). „Paris Landmark Has Much Experience in Carrying On”. The New York Times. Pristupljeno 2009-12-07. 
  14. ^ http://waterfallfacts.blogspot.com/
  15. ^ „Paris restaurant auctions wine from famed cellar”. BBC News. 7. 12. 2009. Pristupljeno 2009-12-07. 
  16. ^ Samuel, Henry (7. 12. 2009). „Tour d'Argent holds one of France's largest ever wine auctions”. The Daily Telegraph. London. Pristupljeno 2009-12-07. 
  17. ^ Ernest, Hemingway (2014) [1964]. Moveable Feast: The Restored Edition. ISBN 9781476770420. Pristupljeno 2015-06-27. 
  18. ^ Proust (2003). In Search of Lost Time, Vol. IV, Sodom and Gomorrah. Prevod: Moncrieff; Kilmartin. Random House. str. 448. 
  19. ^ „Travel spotlight”. The Economist. Arhivirano iz originala 2007-06-29. g. Pristupljeno 2007-09-27. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]