Reforme gajice
| Слова гајице | ||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| A | B | C | Ć | Č | D | Đ | DŽ | E | F | G | H | I | J | K |
| L | LJ | M | N | Nj | O | P | R | S | Š | T | U | V | Z | Ž |
Današnja gajica sastoji se od 27 prostih slova (a, b, c, č, ć, d, đ, e, f, g, h, i, j, k, l, m, n, o, p, r, s, š, t, u, v, z, ž) i tri dvojna (lj, nj, dž). U latinici slovo đ ne treba pisati kao dvojno dj.[1]
Nastanak današnjeg standarda[uredi | uredi izvor]
U 14. veku latinica se pojavljuje na zapadnom balkanskom primorju. Smatra se da je jedan od prvih zapisa na latinici sa zapadnog Balkana statut sestara sv. Dominika u Zadru iz 1435. godine. Usvajanje latinice je masovnije kod Hrvata tek u drugoj polovini 15. veka.
Prvobitnu gajicu uobličio je hrvatski lingvista Ljudevit Gaj 1835. godine, zasnivajući je na češkoj latinici Jana Husa. Gaj je u Budimu objavio knjigu Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja, koja je bila prva obična hrvatska pravopisna knjiga. Prema tom nacrtu pisanje glasova č, đ, lj, nj, š, ž rešeno je postavljanjem dijakritičkih znakova (kvačice) iznad slova c, g, d, l, n, s i z. Gaj nije uopšte predvideo slovo za glas ć, jer on kao rođeni kajkavac, još ga nije razlikovao od č, a nije predvideo ni slovo za glas dž koje takođe nije uočavao.
Gaj potaknut radovima Šafarika i Kolara odustaje od prvobitnog nacrta i, zadržavši slova č, ž, š, uvodi za ć, đ, lj i nj dvostruke znakove.
Za glas đ su koristile čak dve varijante i to dj i gj. Ove verzije glasa đ će dugo ostati u upotrebi, a već 1838. godine će mesto dvostrukog slova tj za glas ć biti uvedeno dijakritičko slovo ć.
Reforma latinice Đure Daničića[uredi | uredi izvor]
Đuro Daničić predlaže mesto grafija dj i gj za glas đ slovo đ, mesto ostalih dvostrukih grafija (dž, lj, nj) slova ļ, ń, ģ. Sve navedene znakove je počeo primenjivati u Rječniku Jugoslavenske akademije iz 1880. godine. Samo će slovo đ za glas đ biti prihvaćen i to tek Brozovim pravopisnim udžbenikom iz 1892. godine.
Reforma latinice Vjekoslava Babukića[uredi | uredi izvor]
Nekoliko godina pisalo se i štampalo „rogato e” — ě (simbolički predstavnik „jata” — ѣ) kojim je Vjekoslav Babukić želeo rešiti rascep između ijekavice, ekavice i ikavice.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Pravopis srpskoga jezika, Mitar Pešikan, Jovan Jerković, Mato Pižurica, Matica srpska, Novi Sad, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd. 2000. ISBN 978-86-17-07217-7. str. 13.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Enciklopedija Jugoslavije, tom 5 Jugos-Mak, str. 477, Zagreb 1962. Enciklopedijski članak dr Krune Krstića.
- Mala enciklopedija Prosveta, Beograd 1959, str. 747.