Rita Špajzer

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rita Špajzer
Rita Špajzer
Datum rođenja(1965-04-30)30. april 1965.(59 god.)
Mesto rođenjaBač, SR SrbijaSFR Jugoslavija
Državljanstvo Srbija
 Nemačka
Zanimanjesudija u dizanju tegova

Rita Špajzer (Bač, 30. april 1965) je srpsko-nemački sudija u dizanju tegova, vaspitač u Domu učenika srednjih škola „Brankovo kolo” u Novom Sadu, predsednik Saveza za dizanje tegova Vojvodine i član saveta Fondacije „Zavičajna kuća” za zaštitu zavičajnog nasleđa podunavskih Švaba u Sremskim Karlovcima.[1][2][3][4][5] Po zvanju je magistar pedagoških nauka.[6]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Njen otac Erih Špajzer (1940-1995) bio je reprezentativac i rekorder, takmičar, trener i sudija u dizanju tegova. Majka Ilonka Špajzer, rođena Seke (1940) je penzionisana nastavnica srpskohrvatskog i ruskog jezika.[7][8]

Osnovnu školu "Vuk Karadžić" u Baču završila je kao vukovac. Srednju stručnu školu kulturološkog usmerenja "20. oktobar" u Bačkoj Palanci takođe je završila odličnim uspehom. Diplomirala je iz oblasti pedagodije 1991. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu. Magistrirala je 2010. godine na istom fakultetu i time stekla zvanje magistra pedagoških nauka.[6]

Od 1986. godine živi sa Sašom Radonjićem, profesorom književnosti, piscem i muzičarem.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Svoju karijeru započela je u "Nolitovoj knjižari", Miloš Crnjanski br. 52 na SPENS-u, istureni objekat na Filozofskom fakultetu, odmah po okončanju osnovnih studija od septembra 1990. do maja 1992. godine. Zatim prelazi kod privatnog poslodavca, papirnicu i knjižaru "Student", koja sa rastom i razvojem menja ime u "Stylos". U periodu od 1992. do 2002. menja radna mesta u okviru iste firme i od knjižara, preko urednika stručne literature i poslovođe Univerzitetske knjižare stiže do mesta direktora "Stylos" izdavaštva.

2002. godine počinje da radi u struci, u Domu učenika srednjih škola "Brankovo kolo" u Novom Sadu. [1]

Ljubav prema sportu, posebno dizanju tegova, stekla je uz oca Eriha i uključila se u vođenje takmičenja koje je organizovao Klub dizača tegova "Herkules" u Baču. Dozvolu za sticanje zvanja sudije od Evropske federacije za dizanje tegova zatražila je 1986. godine i tako postala prva žena u Jugoslaviji sa tim zvanjem. Drugi ispit položila je 1987. godine, zvanje saveznog sudije stekla je 1989. godine, međunarodni nivo druge kategorije položila je 1992. godine i poslednji, najviši međunarodni nivo prve kategorije položila je 2009. godine.[9]

Od 2008. do 2018. godine bila je na funkciji generalnog sekretara Saveza Srbije za dizanje tegova.

2015. godine je stekla i zvanje operativnog sportskog menadžera.

2018. godine je izabrana za člana saveta Fondacije "Zavičajna kuća" za zaštitu zavičajnog nasleđa Podunavskih Švaba u Sremskim Karlovcima.[4][5]

2019. godine je izabrana na funkciju predsednika Saveza za dizanje tegova Vojvodine.[2][3]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Uloga nastavnika u nastavi fizičkog vaspitanja, Pedagoška stvarnost, Novi Sad, 5-6, 1992
  • Vrednovanje i ocenjivanje rezultata koje učenici postižu u nastavi fizičkog vaspitanja, Nastava i vaspitanje, Beograd, 3, 1992, UDK-371.261:371.73
  • Praćenje i ocenjivanje učenika u nastavi fizičkog vaspitanja, Fizička kultura, Beograd, 3, 1993, UDK-371.26:372.879.6
  • Formiranje pravilnog držanja tela, Pedagoška stvarnost, Novi Sad, 1-2, 1993
  • Pedagoška uloga trenera u pripremanju sportista, Novi Sad, 6. međunarodni interdisciplinarni simpozijum Sport danas, 1998
  • Pedagoško motivaciona uloga takmičenja i specifičnosti njene organizacije, Novi Sad, 13. međunarodni interdisciplinarni simpozijum Sport danas, 2005
  • Teorijske i metodološke osnove treninga za razvoj snage (pedagoške osnove), koautorstvo, ISBN 978-86-908265-1-3, Beograd, 2009

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Kontakt, dom učenika srednjih škola "Brankovo kolo". Dom učenika srednjih škola "Brankovo kolo" - Novi Sad. Pristupljeno 6. 12. 2021. 
  2. ^ a b „Kontakt, SAVEZ ZA DIZANJE TEGOVA VOJVODINE”. SAVEZ ZA DIZANJE TEGOVA VOJVODINE – sdtv.org.rs. Pristupljeno 6. 12. 2021. 
  3. ^ a b „Basta primio reprezentativce u dizanju tegova”. RTS. 10. 11. 2021. Pristupljeno 5. 12. 2021. 
  4. ^ a b „Savet fondacije”. Fondacija Zavičajna kuća. Pristupljeno 6. 12. 2021. 
  5. ^ a b „Knjiga “Izgubljeni u ravnici” promovisana u Baču”. Communications. Pristupljeno 5. 12. 2021. 
  6. ^ a b „NEOBIČAN HOBY”. Stjepan A Seder. Pristupljeno 5. 12. 2021. 
  7. ^ „INTERVJU - RITA ŠPAJZER: BEZBRIŽNOST I SIGURNOST SU UOKVIRILE MOJU SLIKU BAČA”. TURISTIČKA ORGANIZACIJA OPŠTINE BAČ. Pristupljeno 5. 12. 2021. 
  8. ^ „POBEDNIK” (PDF). SAVEZ SRBIJE ZA DIZANjE TEGOVA. Pristupljeno 5. 12. 2021. 
  9. ^ „Monografija povodom desetogodišnjice rada 1999 – 2009 sa osvrtom na istorijat dizanja tegova u Inđiji”. Scribd. Pristupljeno 5. 12. 2021.