Rodbina
Rodbina (staroslovenski: родъ, indoevropski: uorodh – „rasti“, „nicati“) naziv za sve osobe koje potiču od zajedničkog pretka – međusobno u krvnoj vezi. Svojtu čine osobe koje su došle u međusobnu vezu ženidbom. Ženina i muževa rodbina je tazbina. Rodbinu čine rođaci.[1]
Rodbinska pripadnost[uredi | uredi izvor]
Ne postoji i nije moguća precizna definicija šta je i ko je rod. Društvena struktura i shvatanja unutar zajednica određuju granice koje podrazumijevaju rodbinsku pripadnost. Srodstvu po krvi ekviparira veza nastala građanskim aktom usvojenja (posiniti, pokćeriti), nekim vjerskim ili narodnim običajem (kumstvo, pobratimstvo), dojenjem tuđeg djeteta (majka po mlijeku) itd. Osjećaj rodbinske povezanosti u nekim zajednicama je vrlo jak. On seže dalje od rodbine u pravom smislu te riječi (gdje se po pamćenju može rekonstruisati prijeklo od zajedničkog pretka) i prelazi na čitavo bratstvo, pleme i sl. (Ovu povezanost kod Srba identifikuje i ovjerava više – manje uspješno, zajednička slava određene grupe ljudi). U patrijahalnim sistemima ističu se prava i obaveze očevih rođaka, a u matrijahalnim sistemima majčinih rođaka (naročito ujaka). U genitilnom uređenju članovi roda vezani su najviše ekonomskom nuždom. Nastankom klasnog društva, rodovsko se uređenje raspada, ali se njegovo nekadašnje postojanje još nazire u rodbinskim nazivima (rod „po debeloj krvi“, očev rod, i rod „po tankoj krvi“, rod sa majčine strane). Na patrijahalnom principu temelje se i naše zadruge. Njenim raspadom na individualne inokosne porodice (otac, majka, djeca) znatno je oslabljen osjećaj rodbinske povezanosti. Kod nas, kao i kod većine evro-azijskih naroda postoji veliki broj naziva za rodbinu i svojtu. Za bliža koljena nazivi su stric, ujak, a za dalja opisni nazivi (npr. žena brata moje svekrve). Kod drugih naroda postoji vrlo izdiferenciran rječnik rodbinskih veza i naziva. Recimo kod Kineza postoji poseban naziv i posebne norme ponašanja za mlađeg i starijeg brata, za tetku po ocu i tetku po majci, u bantu jeziku za majčinu mlađu i stariju sestru itd. Opet kod nekih naroda, kao recimo u Okeaniji ovih naziva ima mnogo manje nego kod nas. Majkom se nazivaju i tetke pa čak i druge žene iz plemena koje pripadaju majčinoj generaciji; slično vrijedi i za baku, kćer i unuku. Postoje i nazivi od milja ostali još od praslovenstva kao što su: braco, brale, buraz, seja, seka itd.[1]
Porodica[uredi | uredi izvor]
Najbliža rodbina[uredi | uredi izvor]
Majka, otac, kćer, sin, brat, sestra.
Bliža rodbina[uredi | uredi izvor]
Baka, djed, tetka, stric, ujak , pa slijede bratanci i sestričine.
Ostala rodbina[uredi | uredi izvor]
Svekrva, svekar, tašta, tast, djever, zaova, jetrva, šurak, pašanac, svastika, svak, i dr.
Rodbinske obaveze[uredi | uredi izvor]
Među rođacima postoje izvjesne „nepisane“ moralne i druge obaveze međusobnog pomaganja, osobito u nevolji, a u nekim sredinama i stroga obaveza krvne osvete. Rodbinski odnosi podrazumijevaju i pravne obaveze i posljedice (nasnjeđivanje, tutorstvo, uzdržavanja i svjedočenja, pravo rodbinskog prekupa, leviratski brak, ženidbena zapreka itd.)[1]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- „Rodbina”. Srpski kod.