Savića mehana

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Savića mehana
Savića mehana
Opšte informacije
MestoGrocka
OpštinaGrocka
Država Srbija
Vreme nastankasredinom 19. veka
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs

Savićeva mehana je najstarija i najpoznatija mehana u Gročanskoj čaršiji. Podignuta je krajem 18. veka.[1]

Gročanska čaršija je još 1966. godine proglašena za spomenik kulture – prostornu kulturno-istorijsku celinu.[2][3] Trinaest godina kasnije, 1979. godine, Gročanska čaršija utvrđena i za kulturno dobro od velikog značaja.[4] Pored rešenja o zaštiti Gročanske čaršije, u ovom periodu doneta su i rešenja kojima su zaštićeni i pojedinačni objekti na teritoriji varoši.[5] Savića mehana nalazi se u Čaršiji i zaštićena je u sklopu prostorne kulturno-istorijske celine.[6]

Izgled[uredi | uredi izvor]

Sazidana neposredno na reci Gročici, zgrada je služila i kao bedem da zaštiti Čaršiju od nabujalih voda ove rečice.

Čeoni deo zgrade razlikuje ovu mehanu od drugih u Čaršiji. U osnovi je građena kao izduženi pravougaonik od linje ulice po dubini parcele. Celom dužinom bočne fasade proteže se trem sa arkadama, koji je služio za komunikaciju. Iz trema se ulazilo u sobe za prenoćište, dok se u kafanu, koja se nalazila u prednjem delu zgrade, ulazilo direktno sa ulice.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Gročanske mehane su bile prostrane prostorije, premazane uljem ili popločane ciglom. U sređenijim i poznatijim mehanama stolovi su bili prekriveni šarenim stolnjacima. Svaka mehana je imala svoje stalne i privremene goste. Za vreme pazarnih dana mehane su bile pune trgovaca, kupaca i nakupaca sa strane. S večeri su navraćale rabadžije i razni goniči stoke -dželebdžije. Mehane su imale i svoj stambeni deo u kojima su živeli vlasnici sa svojim porodicama. Zbog toga su mehane bile otvorene od ranog jutra do kasne večeri i gosti su mogli biti usluženi u bilo koje doba dana.

Postoji predanje da je u Savićevu mehanu često navraćao Hajduk Veljko Petrović sa svojom ljubavnicom Čučuk Stanom, gde su se zabavljali i provodili.[7]

Iako je menjala vlasnike, zgrada je stalno imala funkciju kafane. Kao vlasnik najduže se zadržao izvesni Savić, po kome je i dobila ime.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Grocka : spomeničko nasleđe 1970, str. 20
  2. ^ Rešenje Zavoda br. 470/4 od 12. 5. 1966.
  3. ^ Dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
  4. ^ Odluka, Službeni glasnik SRS, br. 14/79.
  5. ^ Živković 2011, str. 269-270
  6. ^ Atić 2018, str. 24
  7. ^ Lazarević 1999

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Grocka : spomeničko nasleđe. Beograd: Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. 1970. 
  • Lazarević, Milan (1999). Grocka i Gročani. Beograd: Biblioteka "Ilija Garašanin". 
  • Živković, Nada (2011). „Gročanske kuće - paradigma vremena” (PDF). Nasleđe: 267—279. Pristupljeno 1. 10. 2018. COBISS.SR 186737932
  • Atić, Zorica (2018). Toplina varoškog doma Grocke : Gročanska čaršija i rančićeva kuća. Grocka: Centar za kulturu Grocka. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]