Severnoirski sukob

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Severnoirski sukob

Politička karta Irske
Vreme19681998.
Mesto
Ishod

Vojno primirje

Sukobljene strane

Ujedinjeno Kraljevstvo Ujedinjeno Kraljevstvo


Republika Irska Republika Irska

Irske Republikanske paravojske

Paravojske Alsterskih lojalista
Žrtve i gubici
1.049 mrtvih 368 mrtvih 162 mrtvih

Severnoirski sukob ili Nevolje (engl. The Troubles; ir. Na Trioblóidí) je bio etničko-nacionalistički sukob u severnoj Irskoj tokom druge polovine 20. veka. koji je s vremena na vreme zahvatao i delove Republike Irske, Engleske i kontinentalne Evrope. Sukob, ponekad opisivan gerilskim ratom odnosno sukobom niskog intenziteta, započeo je kasnih 1960-ih i prema mišljenju mnogih okončan je sporazumom iz Belfasta (ili Sporazum na Veliki petak, engl. Good Friday Agreement) 1998. godine, iako se sporadično nasilje nastavilo i kasnije.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Irska je ostrvo koje je bilo pod viševekovnom engleskom vlašću. Irci su tradicionalno bili katoličke veroispovesti dok su Englezi protestanti. Henri VIII je 1542. proglašen za kralja Irske. Englezi su tokom svoje vladavine nad ostrvom nametali svoj jezik, kulturu, običaje pa i religiju ali nikad nisu uspeli da promene tvrdoglavi Irski mentalitet. Englezi su od 1690-ih počeli da sprovode takozvani Protestantski uspon (engl. Protestant Ascendancy)[1] s ciljem smanjenja udela Irskog katoličkog stanovništva. U tom periodu je počelo naseljavanje engleskih kolonizatorskih porodica na teritoriju Irske. Ova politika je nastavljena i u narednim vekovima vladavine, a Irci su se osećali diskriminisano jer su doseljeni Englezi, iako manjina, ipak držali većinu zemljišta i imovine dok su lokalni katolički Irci uglavnom bili tretirani kao građani drugog reda. Da bi jedan Irac napredovao u službi ili društvenom životu, morao je da se odrekne svog identiteta, religije i porekla i to samo pod uslovom da se obogati. Tokom vladavine je većina Iraca zaboravila svoj Irski jezik, tako da danas oko 97% Iraca govore Engleski kao maternji ali uprkos tome, i dalje su bili diskriminisani dok se u njima održao mentalitet i mržnja prema Englezima. Irska je 1801. zvanično postala deo Ujedinjenog Kraljevstva.

Krajem 19. i početkom 20. veka počinje nacionalno buđenje Irskog naroda. Tome su doprineli i Irski iseljenici u Americi koji su podsticali slobodarske težnje u narodu i finansijski pomagali nacionaliste.

Iako je i ranije bilo pobuna, ipak vrhunac je 1916. kada dolazi do Uskršnjeg ustanka. Ustanak je bio ugušen ali uprkos tome, nezavisnost Irske nije mogla biti sprečena. Nedugo nakon završetka Prvog svetskog, počinje i Irski rat za nezavisnost koji je trajao dve ipo godine i za rezultat je imao Anglo-irski sporazum i stvaranje Irske Slobodne Države čime je ozvaničen početak Irske nezavisnosti.[2] U međuvremenu su britanske vlasti administrativno podelile Irsku na severni i južni deo, a potpisanim sporazumom, severni deo je dobio pravo da istupi iz sastava Irske Slobodne Države ukoliko to želi.[3]

Međutim Severna Irska je većinom bila naseljena protestantima, većinu stanovnika tog regiona su činili potomci škotskih i engleskih doseljenika i Irskih konvertita, oni uglavnom nisu podržavali otcepljenje.[4][5] Parlament severa je 8. decembra izglasao izdvajanje, te je Severna Irska ostala deo Ujedinjenog Kraljevstva.[6][7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Protestantski uspon” (na jeziku: (jezik: engleski)). take-off. Pristupljeno 8. 12. 2004. 
  2. ^ Moriarty, Gerry Moriarty (5. 8. 2019). „Northern Ireland: Eighty-one 'punishment attacks' in past year”. The Irish Times (na jeziku: engleski). Pristupljeno 28. 11. 2019. 
  3. ^ „Draft List of Deaths Related to the Conflict (2003–present)”. Pristupljeno 31. 7. 2008. 
  4. ^ Storey, Michael L. (2004). Representing the Troubles in Irish Short Fiction. The Catholic University of America Press. str. 149. ISBN 978-0813213668. 
  5. ^ Jenkins, Richard (1997). Rethinking Ethnicity: Arguments and Explorations. SAGE Publications. str. 120. „It should, I think, be apparent that the Northern Irish conflict is not a religious conflict... Although religion has a place—and indeed an important one—in the repertoire of conflict in Northern Ireland, the majority of participants see the situation as primarily concerned with matters of politics and nationalism, not religion. And there is no reason to disagree with them. 
  6. ^ Richard English. The State: Historical and Political Dimensions, Charles Townshend, 1998, Routledge, p. 96; ISBN 0-41515-477-4
  7. ^ Dominic Bryan. Orange Parades: The Politics of Ritual, Tradition and Control, Pluto Press (2000), p. 94; ISBN 0-74531-413-9

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]