Pređi na sadržaj

Sergije Troicki

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sergije Troicki
Datum rođenja(1878-03-14)14. mart 1878.
Mesto rođenjaTomskRuska Imperija
Datum smrti27. novembar 1972.
Mesto smrtiBeogradSFRJ

Sergije Troicki (18781972, rus. Сергий Викторович Троицкий), rođen u Tomsku, Rusija, je bio pravoslavni teolog i istoričar. U svom rodnom mestu je stekao solidno obrazovanje uključujući i znanje više savremenih i stranih jezika. 1891. je upisao Tversku duhovnu seminariju. Završio je Arheološki institut u Petrogradu 1900, i Petrogradsku duhovnu akademiju, 1901. Najzad je u Kijevskoj duhovnoj akademiji 1913. stekao zvanje magistra teplogije za rad: „Drugi brak klirika. Istorijsko-kanonska rasprava“, za koji je i nagrađen Makarevskom nagradom. 1924. Ovaj rad je na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu priznat kao ekvivalent doktorskom.

U Rusiji je radio kao nastavnik petrogradse Duhovne akademije (1901—1915}, pravni savetnik Sv Sinoda i Ministarstva veta (1915—1917). Bio je član različitih crkvenih delegacija, učestvovao je u pripremama crkvenih udžbenika, bio je član komisije za organizaciju Ruske crkve van granica (Ruska zagranična crkva).

Kada je 1920. emigrirao u Jugosloviju, odmah 1920. biran je za honorarnog a 1929. za redovnog profesora crkvenog prava na novoosnovanom Pravnom fakultetu u Subotici i od 1937—1945. honorarni profesor na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu. Aktivno je učestvovao u radu Sabora Ruske zagranične crkve čije je sedište bilo u Sremskim Karlovcima. Od 1947—1948. držao predavanja iz crkvenog prava u Moskovkoj duhovnoj akademiji.

Takođe je učestvovao u sastavljanju Zakona o Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Ustava SPC, Bračnih pravila, čime je doprineo rešavanju problema između Crkve i države između dva svetska rata.

Nakon Drugog svetskog rata je penzionisan ali nastavlja svoj naučni rad dajući kapitalne priloge. Od 1948. je radio kao saradnik Srpske akademije nauka i umetnosti, gde je od 1950. i član a kasnije i sekretar Komisije za izdavanje Krmčije Sv. Save. Umro je 1972. godine.

Spisak njegovih objavljenih radova je dugačak i broji oko 200 jedinica. Neke od njih su: O drugom braku sveštenika, Crkveni ili građanski brak, Živa crkva u Rusiji, Trulski sabor o krvnom srodstvu, Hrišćanska filozofija braka, Spor staroga Rima sa novim.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]