Sinalko

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sinalko
Tipbezalkoholno piće
Zemlja poreklaDuizburg, Nemačka
Uveden1902. god.; pre 122 godine (1902)
Veb-sajtwww.sinalco.com
Reklama sinalka na zidu zgrade u Berlinu, 1909
Izdanje Sinalka AG, objavljeno 22. marta 1923[1]

Sinalko (nem. Sinalco) jeste popularni brend bezalkoholnog pića koje se prvi put na tržištu našlo 1902. godine. Prodaje se u preko 40 zemalja. Sinalko je najstariji brend bezalkoholnog pića u Evropi. Proizvodi ga Sinalko internacional (nem. Sinalco International), kompanija sa sedištem u nemačkom gradu Duizburgu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Godine 1902, nemački naučnik Fridrih Eduard Bilc izmislio je „Bilc brauze” (nem. Bilz Brause), šerbet-prah, te počeo da ga prodaje u partnerstvu sa industrijalistom Francom Hartmanom. Kako su počele da se pojavljuju imitacije, oni su održali nagradno takmičenje za ime brenda — odabrano je bilo „sinalko” (nem. Sinalco), što je skraćenica za lat. sine alcohole (dosl. „bez alkohola”). Kao jedan od prvih brendova bezalkoholnog pića, sinalko je počeo da se izvozi širom sveta — pogotovo u Južnu Ameriku i na Srednji istok. Znak robne marke, crveni krug, registrovan je 1937. godine. Karakteristično oblikovana flaša izašla je 1950-ih, a novi oblik dobila je potkraj veka.[2] Pored originalnog sinalka s narandžom, kompanija danas flašira i sinalko kolu te nekoliko drugih vrsta bezalkoholnih pića. U Nemačkoj je treći najpopularniji bezalkoholni napitak — posle fante i sprajta.[3]

Proizvodi[uredi | uredi izvor]

Osnovna proizvodna linija Sinalka uključuje sledeće napitke:

  • sinalko kola
  • sinalko narandža
  • sinalko biter lemon
  • sinalko limun-limeta
  • sinalko klaudi limun
  • sinalko ’specijalni’
  • sinalko jabuka
  • sinalko roso (crvena narandža i marakuja)
  • sinalko fresko (limun i zova)
  • sinalko karibiko

Pored ovoga, Sinalko flašira i energetske napitke, čajeve i vodu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Braun, Hans (1996). Historic Stock Certificates Europe (1 izd.). str. 302. ISBN 9783874393966. 
  2. ^ http://www.sinalco.com/ – Sinalco official site
  3. ^ „Getränkebranche: Sinalco, Fanta und Co kämpfen um den Brausemarkt”. handelsblatt.com. Архивирано из оригинала 01. 12. 2017. г. Приступљено 27. 11. 2017. 

Литература[uredi | uredi izvor]

  • Ernst-August Elbrächter: Innovationen und ihre Vermarktung. Zur Geschichte der Sinalco von 1902 bis 1997. Eine Dokumentation; у: Lippische Mitteilungen aus Geschichte und Landeskunde, 2001, стр. 321 ff.
  • Jürgen Helfricht: Friedrich Eduard Bilz. Naturheiler, Philosoph, Unternehmer. Notschriften Radebeul 2012, ISBN 978-3-940200-74-7.
  • Rainer Müller-Broders: Sinalco – Eine alkoholfreie Erfolgstory. u: AK-Express, №. 127, april—jun 2008, str. 4–14.
  • Judith Pfannenmüller: Globale Brause made in germany. u: w&v, №. 34, 21. 8. 2008, str. 26/27

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]