Sicilijansko večernje (opera)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opere
Oberto, grof od San Bonifacija

Jedan dan vlasti
Nabuko
Lombardijci u Prvom krstaškom ratu
Ernani
Dva Foskarija
Jovanka Orleanka
Alzira
Atila
Magbet
Razbojnici
Gusar
Bitka za Lenjano
Lujza Miler
Stifelio
Rigoleto
Trubadur
Travijata
Sicilijansko večernje
Simone Bokanegra
Bal pod maskama
Moć Sudbine
Don Karlos
Aida
Otelo
Falstaf

Ostala dela
Inno delle Nazioni

Gudački kvartet u e-mollu
Rekvijem
Pater noster za petodelni hor
Ave Maria za soprana i gudače
Četiri sveta komada

Sicilijansko večernje (ital. I vespri siciliani, franc. Les vêpres siciliennes) opera je u pet činova Đuzepea Verdija. Opera je napisana i premijerno izvedena na francuskom jeziku, a kasnije je kompozitor preradio na italijanski (neretko se izvodi pod naslovom „Giovanna da Guzman”). Često se kod nas može sresti opera pod nazivom „Sicilijanske večeri”, što nije tačan prevod jer se i vespri, odnosno les vêpres, odnosi na večernju službu i pobunu kojima se završava opera. Ovo je najduža Verdijeva opera posle prve, francuske verzije „Don Karlosa”.

Libreto[uredi | uredi izvor]

Ežen Skrib (Eugène Scribe) i Šarl Diverije (Charles Duveyrier)

Praizvedba[uredi | uredi izvor]

13. jun 1855, Pariz u Opéra.

Likovi i uloge[uredi | uredi izvor]

Likovi su dati i prema italijanskoj i prema francuskoj verziji

Monforte / Monfor (Montforte/Montfort), guverner Sicilije pod Šarlom Anžujskim, kraljem Napulja - bariton
Lord od Betuna (Sire di Betune/Le Sire de Béthune), francuski oficir - bas
Vojvoda Vodemonte/Vodmon (Conte Vodemonte/Le Comte Vaudemonte), francuski oficir - bas
Arigo / Anri (Arrigo/Henri), mladi Sicilijanac - tenor
Đovani / Žan Prosida (Giovanni/Jean Procida), sicilijanski doktor - bas
Vojvotkinja Elena / Elen (Duchessa Elena/La Duchesse Hélène), sestra grofa Federiga od Austrije - sopran
Nineta (Ninetta), njena pratilja - alt
Danijeli i Manfredo / Menfor (Danielli/Daniéli – Manfredo/Mainford), dva sicilijanca - 2 tenora
Tebaldo / Tibo (Tebaldo/Thibault), francuski vojnik - tenor
Roberto / Rober (Roberto/Robert), francuski vojnik - bas

Sicilijanci, francuski vojnici (hor)

Mesto i vreme[uredi | uredi izvor]

Palermo i okolina 1282. g., kada je Sicilija bila pod francuskom okupacijom.

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

I čin[uredi | uredi izvor]

Pijaca u Palermu. Sicilija je pod francuskom okupacijom i guverner Monforte vlada čeličnom rukom. Potlačeni narod se nada da će vojvotkinja Elena, čijeg su brata ubili francuzi, pomoći zemlji. Kada ona izađe iz crkve, francuski vojnici je teraju da peva pesmu i ona odabira staru sicilijansku pesmu o slobodi.
Monforte dolazi i svi ga preklinju da ih pusti da slobodno žive, svi osim mladog Ariga koji je uhvaćen u bici, a sada nenadano pušten. On i vojvotkinja su tajno zaljubljeni jedno u drugo. On optužuje Monfortea. Guverner, iznenađen i zadivljen, pokušava da zadobije njegovo poverenje, ali Arigo ponosno odbacuje predlog.

II čin[uredi | uredi izvor]

Dolina nedaleko od Palerma. Lekar, Pročida, se vraća kući nakon dugog progonstva. Namerava da zajedno sa Elenom i Arigom povede narod u borbu za slobodu. Arigo obećava Eleni da će osvetiti njenog brata. Neočekivano, Ariga pozivaju u Monforteovu palatu. On odbija da pođe i biva na silu odveden. Ovo je povod koji je Pročida čekao da pozove narod na pobunu. Kada francuzi pokušaju da otmu mlade na sicilijanskom venčanju, bes naroda eksplodira. U jeku svega, zaverenici odlučuju da uđu u palatu prerušeni i ubiju Monfortea.

III čin[uredi | uredi izvor]

  • Scena I

Monforteova radna soba. Monforte je saznao da je Arigo njegov sin; pred smrt, njegova žena koja je umrla nakon kratkog braka mu je otkrila postojanje deteta u jednom pismu. Monforte saopštava ovo Arigu, ali on ne oseća nikakvu ljubav prema tiraninu sicilijanaca.

  • Scena II

Balska dvorana u Monforteovoj palati. Monforte održava veliki bal. Elena i Pročida planiraju ubistvo guvernera, ali Arigo, uhvaćen u mrežu oprečnih emocija, upozorava oca. Uzalud. Monforte se smeje opasnosti i ostaje na balu. Kada Elena pokuša da ga ubije, Arigo se baca pred njega i spašava oca. Sicilijanci su nadjačani. Elena i Pročida, ne znajući sa kakvom se dilemom Arigo suočava, proklinju ga kao izdajnika.

IV čin[uredi | uredi izvor]

Dvorište državnog zatvora. Arigo objašnjava svoj postupak Eleni i ona mu oprašta. Zaverenici su osuđeni na smrt, a Arigo je odlučan da umre sa njima ako ih njegov otac ne pomiluje. Monforte to uslovljava time da ga Arigo mora priznati javno za oca i Arigo, iz ljubavi prema Eleni, pristaje. Zatvorenici su oslobođeni i Monforte, želeći da pomiri francuze i sicilijance, planira venčanje Ariga i Elene. Pročida ovo vidi kao priliku da završi svoju misiju.

V čin[uredi | uredi izvor]

Dvorište Monforteove palate. Arigo i Elena su uvereni da će njihov brak pomiriti razlike u Palermu. Ali Pročida saopštava Eleni plan: na zvona koja pozivaju na večernju službu, i na venčanje, Sicilijanci će na prepad napasti Francuze. Elena ne uspeva da mu promeni mišljenje. Na kraju, da bi sprečila napad, odbija da krene u crkvu. Arigo je optužuje da je neverna i Monforte naređuje da venčanje otpočne. Zvona zazvone i Sicilijanci napadaju Monfortea i Francuze.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Libreto