Skit Svetog Đorđa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Skit Svetog Đorđa je arheološki lokalitet u Rači, u klisuri reke Rače (zaselak Mala Rijeka), na oko dva kilometra zapadno od Manastira Rača, na planini Tari, u okviru NP Tara. Obuhvata tri objekta i neveliko groblje u prostoru oko najveće građevine, koja se po predanju smatra centrom prepisivačke delatnosti u ovim krajevima (od 16. veka do razaranja Manastira Rača nakon Velikog turskog rata 1688. godine).[1]

Arheološka istraživanja[uredi | uredi izvor]

Godine 2006. arheološki je istražena unutrašnjost jedne građevine i mali prostor oko nje sa dva groba, kao i dva manja objekta zapadnije. Lica zidova najveće zgrade zidana su od pritesanog kamena, sa trpancem od lomljenog kamena zalivenog krečnim malterom između njih. Komadi nepečene zemlje u ruševinskom sloju, iznad nivoa poda, ukazuju na to da je u gradnji korišćen i ćerpič, dok su svodovi i doprozornici građeni sigom. Objekat je pravougaonog oblika, dimenzija 15x8,2m, sa tremom sa severne strane i ulazom na severozapadnoj strani. Imao je pet prostorija, od kojih je samo jedna imala podno popločanje od opeka, a ostale pod od nabijene crvene glinovite zemlje. Iz uže prostorije, hodnika, ulazilo se u ostale odaje. Na zidu između druge dve prostorije, s jedne strane je pronađeno ložište, a sa druge strane ostaci kaljeve peći od koje su očuvani brojni lončići-pečnjaci karakteristični za period 1618. vek. Objekat je imao i podrum ispod nivoa poda gornjih prostorija, jednim delom ukopan u stenu.

Konstatovana su dva kulturna sloja iznad sterilnog sloja zdravice. Gornji sloj šuta sadržao je malo ulomaka grnčarije, dok je donji, formiran nad podom, uz koncetraciju građevinskog šuta, sadržao brojniji pokretan arheološki materijal (grnčarija, životinjske kosti, veća količina gvozdenih klinova, klanfe, šarke, koštane oplate i dr.). Istraživanja su pokazala da nije reč o sakralnom objektu, već o objektu stambenog karaktera, sa materijalom koji potiče iz 17. ili 18. veka. Ipak, spolije poput pravilnih tesanika i mermerne oplate u zidu jedne od prostorija mogle bi da ukazuju na postojanje i starije građevine.

Dva groba ukopana neposredno uz jugozapadni deo objekta deo su nekropole koja se prostire istočno, južno i zapadno od njega. Imala su pravougaonu nadgrobnu konstrukciju, kao i ostali neistraženi grobovi, sačinjenu od naslaganog pritesanog kamena. Pravilne su orijentacije, sa nalazima ukrasnih delova nošnje koji ih datuju u 19. vek ili 20. vek. Korišćenje kamena sa građevine u funkciji nadgorbnih obeležja svedoči da je i najstarije jezgro nekropole neposredno oko objekta mlađe od građevine, dok periferne delove sa istočne i zapadne strane zauzimaju najmlađi grobovi iz sredine prošlog veka.

Zapadno od lokaliteta, na 60 metara udaljenosti, istražen je u celosti jedan objekat izgrađen u suhozidu, dimenzija 7,7x4,4m, ukopan istočnim delom u stenu. Nekoliko klinova i ulomaka grnčarije jedini su nalazi iz sloja formiranog nad podom od naboja koji ne daju nikakve indicije za datovanje i namenu objekta. Delimično istražen drugi objekat lošije očuvanosti je neznatno manji, iste je konstrukcije i bez nalaza.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Leksikon nacionalnih parkova Srbije - TARA. Beograd: JP Službeni glasnik; JP Nacionalni park Tara;GI "Jovan Cvijić"-SANU. 2015. str. 297—298. ISBN 978-86-519-1899-8.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date= (pomoć);

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Rača - Ladjevac - Šetna staza "Rača". Tara-planina. Pristupljeno 7. 3. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]