Slobodanka Caca Aleksić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slobodanka Caca Aleksić
Lični podaci
Datum rođenja(1941-00-00)1941.
Mesto rođenjaBeograd, Srbija
Datum smrti14. avgust 2019.(2019-08-14) (77/78 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
Umetnički rad
Najvažnija dela
Nevaljala princeza

Slobodanka Caca Aleksić (Beograd, 1941 — Beograd, 14. avgust 2019) bila je srpska pozorišna rediteljka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Diplomirala je pozorišnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u klasi profesora Huga Klajna.[1]

Počela je da režira u Zrenjaninskom pozorištu, a zatim je režirala u Ateljeu 212, u Narodnom pozorištu, Beogradskom dramskom pozorištu.

Bila ja prvi direktor (do 2005) i koosnivač Pozorišta Puž.[2]

Preminula je u Beogradu nakon kratke i teške bolesti.[3] Sahranjena je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Imala je status istaknutog umetnika u Udruženju dramskih umetnika Srbija.[4]

Smatrala je da su deca mnogo bolja publika od odraslih.[5]

Nakon njene smrti ustanovljena je Nagrada „Slobodanka Caca Aleksić” koju dodeljuje Pozorište Puž za najbolju režiju predstave za decu.[6]

Njen suprug bio je Branko Kockica.[7]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada za režiju na Vojvođanskom festivalu
  • Nagrada Na Festivalu „Joakim Vujić”
  • Višestruko je nagrađivana za režiju na festivalu u Kotoru[4]
  • Nagrada Bojan Stupica[4]
  • Zlatni beočug za trajni doprinos kulturi Beograda[4]
  • Aprilska nagrada grada Beograda za dugododišnji rad i trajan doprinos Beogradu[4]
  • Priznanje „Zvezda među zvezdama”[4]

Odabrana teatrografija[uredi | uredi izvor]

Tokom karijere režirala je oko 120 pozorišnih predstava.

  • Novogodišnja priča, 1967.
  • Sunčeve pege[1]
  • Nevaljala princeza[8]
  • Tom Pejn[8]
  • Okovani Prometej[8]
  • Međe Vuka Manitoga[8]
  • Hamlet u podrumu[8]

Reference[uredi | uredi izvor]