Snudi
| Jezero Snudi | |
|---|---|
 Detalj sa jezera Snudi | |
| Lokacija | Braslavski rejon |
| Koordinate | 55° 45′ S; 27° 03′ I / 55.75° S; 27.05° I |
| Zemlje basena |  Belorusija Vitepska oblast |
| Maks. dužina | 8,8 km |
| Maks. širina | 4,9 km |
| Površina | 22 km2 |
| Pros. dubina | 4,9 m |
| Maks. dubina | 16,5 m |
| Zapremina | 0,107 km3 |
| Dužina obale1 | 34,4 km |
| Nad. visina | 130 m |
| Ostrva | ukupno 11 ostrva površine 1,6 km² |
  Jezero Snudi | |
| Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi | |
| 1 Shore length is not a well-defined measure. | |
Snudi (rus. Снуды; blr. Снуды) jezero je u Braslavskom rejonu Vitepske oblasti, na krajnjem severozapadu Republike Belorusije. Jezero je smešteno na oko 10 km severno od grada Braslava, i na oko 5 km zapadno od granice sa Letonijom. Pripada grupaciji Braslavskih jezera i nastalo je na mestu nekadašnjeg terminalnog basena.
Sa površinom od 22 km² drugo je po veličini među Braslavskim jezerima.
Fizičke karakteristike[uredi | uredi izvor]
Sa površinom od 22 km² drugo je po veličini među Braslavskim jezerima. Jezero se nalazi u prostranoj depresiji koja se pruža u pravcu severozapad-jugoistok. Obala je veoma razuđena i prepuna je brojnih zaliva i rtova, a ukupna dužina obalske linije iznosi oko 35 kilometara. Duž obale protežu se brojna peščana uzvišenja morenskog porekla, maksimalnih visina do 30 metara.[1]
Na samom jezeru nalazi se 11 ostrva, ukupne površine 1,6 km², a najveća su Turmos, Krasnogorka, Lakino i Lipovec. Ostrva su građena uglavnom od crvenih glina i gotovo u celosti su lišena vegetacije. Prosečna dubina jetzera Snudi je oko 5 metara, a maksimalna dubina ide do 16,5 metara u jugoistočnom delu jezera.
U jezero se uliva 19 manjih vodotoka od kojih većina tokom leta presuši, a hrani se takođe vodom iz jezera Severni Voloso sa kojim je povezan prirodnim kanalom.
Živi svet jezera[uredi | uredi izvor]
Zahvaljujući visokom kvalitetu vode, jezero Snudi se odlikuje velikom produkcijom biomase. Najdominantniji floristički element je jezerska trska koja je najraširenija duž istočnih i jugoistočnih obala. Podvodne biljke rastu do dubina od 8 metara.
Jedna od reliktnih vrsta u jezeru bila je formacija zooplanktona Limnocalanus macrurus čije prisustvo u jezeru nije dokazano posle 1972, verovatno kao posledica intenzivne eutrofikacije jezera usled pojačanih ljudskih aktivnosti.
U jezeru obitava preko 20 vrsta riba, a najbrojnije su šaran, štuka, smuđ, linjak, evropska belica i jegulja.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Blakіtnaя knіga Belarusі. — Mn.:BelЭn, 1994.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Беларусь: Энцыклапедычны даведнік / Рэдкал.: Б. І. Сачанка і інш. — Мн.: БелЭн, 1995. — 800 с. — 5000 экз. —. ISBN 978-985-11-0026-8.
- Озера Белоруссии. О. Ф. Якушко и др. — Мн.: Ураджай, 1988.
