Solarni kalendar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Solarni kalendar je kalendar čiji datumi/nadnevci ukazuju na položaj Zemlje tokom njene revolucije oko Sunca,[1][2] odn. prividni položaj Sunca prilikom njegovog kretanja po nebeskoj sferi. Gregorijanski kalendar, široko prihvaćen kao standard u svetu, je primer solarnog kalendara. Glavne druge vrste kalendara su lunarni i lunisolarni kalendar, čiji meseci odgovaraju ciklusima Mesečevih faza. Meseci gregorijanskog kalendara ne odgovaraju ciklusima Mesečeve faze.

Smatra se da su Egipćani bili prvi koji su razvili solarni kalendar, koristeći kao fiksnu tačku ponovno pojavljivanje Pasje zvezde – Sirijusa ili Sotisa – na istočnom nebu, što se poklopilo sa godišnjim izlivanjem reke Nil. Oni su napravili su kalendar od 365 dana, koji se sastoji od 12 meseci od po 30 dana, sa 5 dana dodatih na kraju godine. Međutim, neuspeh Egipćana da uzmu u obzir dodatni delić dana doveo je do toga da njihov kalendar postepeno akumulira greške.[3]

Tropski solarni kalendari[uredi | uredi izvor]

Ako se položaj Zemlje (ili Sunca) prati u odnosu na ekvinoks, (ravnodnevicu, prolećnu ili jesenju), onda datumi ukazuju na godišnje doba (čime su sinhronizovani sa deklinacijom Sunca). Takav kalendar se zove tropski solarni kalendar.

Srednja kalendarska godina takvog kalendara aproksimira neki oblik tropske godine (tipično srednju tropsku godinu ili godinu prolećne ravnodnevice).

Sledeći kalendari su solarni:[4]

Svi ovi kalendari imaju godinu od 365 dana, koja se povremeno produžava za jedan dan, tokom prestupne godine.

Sideralni solarni kalendari[uredi | uredi izvor]

Ako se položaj Zemlje računa u odnosu na položaj nepokretnih zvezda, onda datumi ukazuju na zodijačko sazvežđe blizu kojeg se nalazi Sunce. Takav kalendar se naziva sideralni solarni kalendar.

Srednja kalendarska godina takvog kalendara aproksimira sideralnu godinu.

Hindu kalendar i Bengalski kalendar su sideralni solarni kalendari. I oni obično imaju godinu od 365 dana i povremeno dodaju jedan dan u prestupnoj godini.

Nesolarni kalendari[uredi | uredi izvor]

Od kalendara koji nisu solarni, imamo islamski kalendar koji je čisto lunarni kalendar, kao i kalendare koji su sinhronizovani sa sinodičkim periodom Venere ili sa helijakalnim izlascima zvezda.

Lunisolarni kalendari[uredi | uredi izvor]

Lunisolarne kalendare možemo smatrati za solarne kalendare, mada njihovi datumi ukazuju još i na mesečeve mene. Pošto tipični lunisolarni kalendar ima godinu sastavljenu od celog broja lunarnih meseci, on ne može ukazati na položaj Zemlje na orbiti oko Sunca tako dobro kao čisto solarni kalendar.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Meeus, Jean (1991). „Chapter 12: Transformation of Coordinates”. Astronomical Algorithms. Richmond, VA: Willmann Bell, Inc. ISBN 0-943396-35-2. 
  2. ^ Jenkins, Alejandro (2013). „The Sun's position in the sky”. European Journal of Physics. 34 (3): 633—652. Bibcode:2013EJPh...34..633J. S2CID 119282288. arXiv:1208.1043Slobodan pristup. doi:10.1088/0143-0807/34/3/633. 
  3. ^ „Solar calendar | chronology | Britannica”. 
  4. ^ Ben-Menahem, Ari (2009). Historical Encyclopedia of Natural and Mathematical Sciences. 1. str. 863. ISBN 9783540688310. 
  5. ^ Spathaky, Mike. „Old Style and New Style Dates and the change to the Gregorian Calendar: A summary for genealogists”. 
  6. ^ Chiesa Cattolica (1752). Kalendarium Gregorianum perpetuum [Perpetual Gregorian calendar] (na jeziku: latinski). str. 17,18. 
  7. ^ Bond, John James (1875). „Commencement of the Year, on the 1st of January or otherwise, and adoption of the Gregorian Calendar”. Handy Book of Rules and Tables for Verifying Dates With the Christian Era Giving an Account of the Chief Eras and Systems Used by Various Nations... London: George Bell & Sons. 
  8. ^ Carabias Torres, A. M (2012). Salamanca y la medida del tiempo (na jeziku: španski). Salamanca: Ediciones Universidad de Salamanca. 
  9. ^ „Berbers mark New Year in Algeria, welcoming 2968”. Daily Sabah. 12. 1. 2018. Pristupljeno 25. 6. 2019. „The Berber calendar is an agrarian system, based around the seasons and agricultural work, that was inspired by the Julian calendar. 
  10. ^ Parker, R. A. (maj 1974). „Ancient Egyptian Astronomy”. Philosophical Transactions of the Royal Society of London. Series A, Mathematical and Physical Sciences. 276 (1257): 51—65. JSTOR 74274. 
  11. ^ Lambden, Stephen (2018). Kitab al-asma' – The Book of Names. Lambden states that the "source did not, however, give precise details about where the calendral materials were located in the Kitab al-asma'."
  12. ^ Taylor, John (2000-09-01). „On Novelty in Ayyám-i-Há and the Badí calendar”. bahai-library.org. Pristupljeno 2006-09-24. 
  13. ^ MacEoin, Denis (1994). Rituals in Babism and Baha'ism. Pembroke Persian Papers. 2 (illustrated izd.). British Academic Press. str. 107. ISBN 978-1-85043-654-6. 
  14. ^ United States Congressional Serial Set. 1673. Washington: Government Printing Office. 1876. str. 1348. Arhivirano iz originala 2022-06-12. g. Pristupljeno 2022-06-12. 
  15. ^ Nabil, Michael. A Brief History of Patriarchs Coptic Church. CreateSpace Independent Publishing. str. 7. Arhivirano iz originala 2022-09-30. g. Pristupljeno 2022-09-13. 
  16. ^ Tamrat, Tadesse (2008). „Ethiopian Calendar & Millennia Highlights”. International Journal of Ethiopian Studies. 3 (2): 177—88. JSTOR 27828897. Arhivirano iz originala 13. 9. 2022. g. Pristupljeno 13. 9. 2022. 
  17. ^ Heydari-Malayeri, M. (2004). „A concise review of the Iranian calendar”. Paris Observatory. 
  18. ^ Hallock, Richard T. (1969). „Persepolis Fortification Tablets”. Oriental Institute Publications. University of Chicago Press. 92: 3, 75–76. 
  19. ^ „CALENDARS”. Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 2019-05-19. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]