Sonata Arctica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sonata Arktika
Sonata Arctica
Lični podaci
Druga imenaTricky Beans (1995—1996)
Tricky Means (1996-1999)
Muzički rad
Aktivni period1995. - danas
Osnivanje1995. (Kemi,  Finska)
Žanrpauer metal, simfonijski metal, progresivni metal
Izdavačka kućaSpinefarm Records, Nuclear Blast
Članovi
Sadašnji članoviTommy Portimo
Tony Kakko
Henrik Klingenberg
Elias Viljanen
Pasi Kauppinen
Bivši članoviJani Liimatainen
Pentti Peura
Janne Kivilahti
Mikko Härkin
Marko Paasikoski
Ostalo
Povezani članciNajtviš, Stratovarijus
Veb-sajtwww.sonataarctica.info
Diskografija
The Days of Grays
(2009)
Stones Grow Her Name
(2012)
Pariah’s Child
(2014)

Sonata arktika (engl. Sonata Arctica) je finski pauer metal bend iz Kemija. Osnovan je kao hard rok bend pod nazivom Tricky Beans, koji su kasnije promenili u Tricky Means i konačno u Sonata arktika, kada su prešli na pauer metal. Oni često u svoje pesme uključuju i elemente simfonijskog metala, a njihovi kasniji radovi sadrže nekoliko elemenata tipičnih za progresivni metal, takođe.[1] Trenutni sastav čine Toni Kako, pevač, Elijas Viljanen, gitarista, Pasi Kaupinen bas gitarista, Henrik Klingenberg, klavijaturista i kejtarista (instrument koji je kombinacija klavijature i gitare) i bubnjar Tomi Portimo. Svi muzičari u istoriji benda su pevali prateći vokal, sa izuzetkom Portima.

Do danas su objavili ukupno osam albuma (tri za Spinefarm Records i pet za Nuclear Blast), a njihov poslednji je Pariah's Child, izdat 28. marta 2014.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Osnivanje i počeci (1996–1999)[uredi | uredi izvor]

Bend su osnovali Marko Pasikoski (gitara), Jani Limatainen (gitara) i Tomi Portimo (bubnjevi) u Kemiju krajem 1995. Toni Kako (vokal) i Penti Peaura (bas) su se priključili bendu početkom 1996. Početno ime benda je bilo Tricky Beans, i izvodili su hard rok, radije nego pauer metal na kome su kasnije izgradili slavu. Kako je objasnio da kada su ga pozvali u bend, Pasikoksi mu je objasnio da će bend svirati „mešavinu Megadeta i Spin Doktora“.[2] Na početku karijere oni su snimili tri demoa koji nikada nisu objavljena Friend 'till the End, Agre Pamppers and PeaceMaker. Po Toniju, prvobitno ime benda je bilo zasnovano na jednoj njihovoj ranijoj pesmi, koja je bila „o starici koja je bila lukava i ja stvarno ne znam o čemu sam pričao (smeh)“.[2] Njihov prvi nastup se bližio, a bili su bezimeni, pa su morali nešto da smisle.[2]

Bend je promenio ime u Tricky Means 1997. i od tada, pa do 1999. počinju da rade na svom stilu i koji je na kraju drastično promenjen, u kome se ističe snažan uticaj klavijatura i oslanjanje na ritam koji se izdvajao uzpomoć basa i gitare. Pevač Toni Kako je razvio čist stil pevanja koji se oslanjao na falcato i na tenor. Kako je izjavio da je na promenu zvuka uticao Finski pauer metal bend Stratovarijus.[3] U to vreme je bend napustio drugi gitarista Marko Pasikoski, a Penti Peura je bio izbačen. Bend je nakon toga dobio i svoje ime Sonata Artika, zato što su mislili da ne bi mogli da prodaju metal albume sa takvim imenom, a i prva produkcijska kompanija im je to tražila. "Sonata Arctica" je predložio jedan od prijatelja, "sonata" zbog muzike, a "artika" zbog postojbine (Kemi, severna Finska).[2]

Sonata Arktika uživo u Santa Ani 2007. Sleva nadesno Viljanen, Kako, Pasikoski, Luke, Klingerberg.

1997. su snimili demo pod nazivom FullMoon u Tico Tico Studios u Kemiju, koji je bio njihov prvi pravi metal snimak. Sastav su činili pevač i klavijaturista Toni Kako, gitarista Jani Limatainen, novi basista Jane Kivilahti (koji je počeo kao drugi gitarista[2]) i bubnjar Tomi Portimo. Demo je poslato jedan prijatelj u Spinefarm Records i uskoro su potpisali ugovor o snimanju svog prvog albuma.

Ecliptica (1999–2000)[uredi | uredi izvor]

Prvi singl Sonate Artike, UnOpened, izašao je 1997 u Finskoj. Uskoro nakon toga usledio je dogovor sa izdavačkom kućama širom sveta, sa čime je počela distribucija njihovog debi albuma. Debi album, pod imenom Ecliptica, izašao je u novembru 1999. i pušten je u prodaju širom sveta. Toni Kako se fokusirao na pevanje pa je bend krenuo u potragu za novim klavijaturistom. Miko Harkin je postala novi član benda i popunila mesto klavijaturiste.[2] Album je dostigao komercijalni uspeh, posebno u Japanu, gde je prodat u preko 300000 kopija.[4]

Početkom 2000. Sonata Artika je bila odabrana da podrži, tada već čuveni pauer metal bend, Stratovarius na njihovoj turneji po Evrpoi. Marko Pasikoski se vratio u bend da bi svirao bas nakon što je Jane Kivilahti napustio bend, odmah posle turneje. Po Kakovim rečima, Jane je otišao zato što je mislio da ne idu nigde, a Pasikoski je bio njihov prvi izbor kao novi prvi basista, jer je napustio bend pre nego što je bend dobio prvi ugovar za album.[2]

Silence (2001–2002)[uredi | uredi izvor]

Od kasnih 2000. do kasne 2001., bend je radio na pripremi njihovog novog albuma - Silence - koji je izašao u junu 2001. Nakon toga je usledila turneja, koja je sadržala koncerte širom Evrope (zajedno sa Gama Rej) i u Japanu. 2002. je Sonata imala prvi koncert na teritoriji Amerike, i to sa koncertima u Brazilu i Čileu. Album uživo, pod nazivom Songs of Silence izašao je iste godine, koji je sadržao nastupe sa turneje u Japanu. Krajem 2002., bend je napustila Miko Harkin, zbog ličnih razloga.[5]

Silence je postigao komercijalni uspeh, prodavši 15000 kopija, čime je zaradio zlatnu ploču u Finskoj.[4]

Sonata Arktika na Rokharcu 2016., u Balenštet, Nemačka.

Winterheart's Guild (2003)[uredi | uredi izvor]

Treći album - Winterheart's Guild - snimljen je uz pomoć iskusnog klavijaturiste Jens Džonsona iz Stratovarijusa koji je snimio soloe na klavijaturama, dok je Kako brinuo o osnovnim stvarima. Album je objavljen 2003. godine[6].

Članovi[uredi | uredi izvor]

Vremenska linija

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Studijski albumi[uredi | uredi izvor]

Year Detalji o albumu Pozicija na listama Prodaja u Finskoj i sertifikati
[8]
FIN
[9]
AUS
[10]
FRA
[11]
NEM
[12]
JPN
[13]
NLD
[14]
ŠVE
[15]
ŠVA
[16]
1999 Ecliptica
  • Datum izlaska: 22. novembar 1999.
  • Oznaka: Spinefarm (SPI 91 CD)
  • Format: CD, Audio-kaseta, LP
18 57 Zlatna (+31,000)
2001 Silence
  • Datum izlaska: 21. jun 2001.
  • Izdavač: Spinefarm (SPI 111 CD)
  • Format: CD, Audio-kaseta, LP
3 16 Zlatna (+27,000)
2003 Winterheart's Guild
  • Datum izlaska: 21. februar 2003.
  • Izdavač: Spinefarm (SPI 172 CD)
  • Format: CD
3 63 88 18 Zlatna (+24,000)
2004 Reckoning Night
  • Datum izlaska: 22. septembar 2004.
  • Izdavač: Nuclear Blast (NB 1315-2)
  • Format: CD, LP, digitalni
2 132 77 14 57 85 Zlatna (+19,000)
2007 Unia
  • Datum izlaska: 25. maj 2007.
  • Izdavač: Nuclear Blast (NB 1854-2)
  • Format: CD, LP, digitalni
1 62 101 35 23 27 40 Zlatna (+24,000)
2009 The Days of Grays
  • Datum izlaska: 16. septembar 2009.
  • Izdavač: Nuclear Blast (NB 2379-2)
  • Format: CD, LP, digitalni
2 52 41 24 40 50 31 26 Zlatna (+17,000)
2012 Stones Grow Her Name
  • Datum izlaska: 18. maj 2012.
  • Izdavač: Nuclear Blast (NB 2861-2)
  • Format: CD, LP, digitalni
1 29 54 24 44 72 37 21 Zlatna (+12,000)
2014 Pariah's Child
  • Datum izlaska: 28. mart 2014.
  • Izdavač: Nuclear Blast (NB 3216-2)
  • Format: CD, LP, digitalni
1 30 74 31 70 52 50 13
2014 Ecliptica: Revisited; 15th Anniversary Edition
  • Datum izlaska: 24. oktobar 2014.
  • Izdavač: Nuclear Blast (NB 3394-0)
  • Format: CD, LP, digitalni
20 103
2016 The Ninth Hour
  • Datum izlaska: 7. oktobar 2016.
  • Izdavač: Nuclear Blast
  • Format: CD, LP, digitalni
2 43 96 22 55 163 60 18
2019 Talviyö
  • Datum izlaska: 6. septembar 2019.
  • Izdavač: Nuclear Blast
  • Format: CD, LP, digitalni
2 133 26 22
"—" označava izdanja koja se nisu našla na listi ili nisu bila u prodaju u toj zemlji.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Metal Forge Heavy Metal Music Zine - news, interviews and reviews”. Themetalforge.com. Arhivirano iz originala 02. 03. 2011. g. Pristupljeno 19. 7. 2011. 
  2. ^ a b v g d đ e Lahtinen, Luxi (17. 11. 2001). „Metal Rules!!: Interview with Tony Kakko of Sonata Arctica”. Metal-Rules. Pristupljeno 26. 06. 2014. 
  3. ^ „Interview with The Gauntlet, 31 Mar 2007”. Thegauntlet.com. 31. 03. 2007. Arhivirano iz originala 03. 01. 2015. g. Pristupljeno 19. 07. 2011. 
  4. ^ a b „SONATA ARCTICA - Nuclear Blast USA”. http://www.nuclearblast.com/. 17. 11. 2001. Arhivirano iz originala 21. 02. 2015. g. Pristupljeno 15. 03. 2015.  Spoljašnja veza u |website= (pomoć)
  5. ^ Hinds, Andy. „Biography: Sonata Arctica”. Allmusic. Pristupljeno 20. 03. 2010. 
  6. ^ Lords of Metal review
  7. ^ „Sonata Arctica FAQ”. Sonataarctica.it. Arhivirano iz originala 22. 07. 2011. g. Pristupljeno 19. 07. 2011. 
  8. ^ „IFPI - Tilastot - Kulta- ja platinalevyt” (na jeziku: Finnish). IFPI. Arhivirano iz originala 03. 10. 2012. g. Pristupljeno 24. 01. 2010. 
  9. ^ „Finnish charts portal - Search for: Sonata Arctica > Album”. finnishcharts.com. Pristupljeno 10. 11. 2008. 
  10. ^ „Suchergebnisse in den österreichischen Charts” [Search results for the Austrian charts]. Charts.de (na jeziku: Nemačkom). Media Control. Pristupljeno 15. 07. 2012. 
  11. ^ „Les charts français - Recherche pour: Sonata Arctica > Album” (na jeziku: French). lescharts.com. Pristupljeno 10. 11. 2008. 
  12. ^ „Chartverfolgung / SONATA ARCTICA / Longplay” (na jeziku: German). Musicline.de. Arhivirano iz originala 05. 03. 2008. g. Pristupljeno 10. 11. 2008. 
  13. ^ „ソナタ・アークティカのアルバム売上ランキング” (na jeziku: Japanskom). www.oricon.co.jp. Pristupljeno 05. 02. 2015.  Tekst „ ORICON STYLE” ignorisan (pomoć)
  14. ^ „Suchergebnisse in den niederlänischen Charts” [Search results for the Dutch charts]. Charts.de (na jeziku: German). Media Control. Pristupljeno 15. 07. 2012. 
  15. ^ „Swedish charts portal - Search for: Sonata Arctica > Album”. swedishcharts.com. Pristupljeno 10. 11. 2008. 
  16. ^ „Swiss charts portal - Search for: Sonata Arctica > Album”. swisscharts.com. Pristupljeno 10. 11. 2008. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]