Sociopata

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sociopata je naziv za osobu obolelu od antisocijalnog poremećaja ličnosti,[1] koji se prepoznaje kod 4% svetske populacije. Oni nisu fizički ili psihijatrijski bolesni, već imaju psihološki poremećaj koji se projavljuje kroz neispravna moralna i ostala uverenja. Nepoznati su im osećaji krivice, saosećanja, kajanja itd. Sociopate nemaju osećaj savesti.[2] Ponekad se sociopatija tumači kao vrsta psihopatije; ponekad — kao patologija društvenih svojstava pojedinca. Ako se ranije otkrije, poremećaj se lakše može otkloniti.

Na osnovu principa socijalnog naturalizma, sociopatija se definiše kao stanje nesaglasnosti volje i svesti čoveka sa zakonima društvene prirode: neusaglašenost volje sa navedenim zakonima je stanje proizvoljnosti; neusaglašenost svesti sa zakonima društvene prirode je stanje iluzije. U ličnosti se formira „kompleks proizvoljnosti i iluzija”, odnosno sociopatija je poraz ličnosti kompleksom proizvoljnosti i iluzija. Manifestacije sociopatije u ovom smislu su radnje koje krše različite društvene norme, posebno norme morala i prava.[3]

Simptomi su okrutnost prema životinjama, piromanija, kao i okrutnost prema drugim ljudima.

Opis[uredi | uredi izvor]

Opis osobina sociopate:

  1. naprasni i arogantni prema žrtvama, a prema ostalima dragi i ljubazni
  2. hladni i proračunati
  3. dobri su glumci, za njih ne vrede zakoni i moralne norme
  4. često se mogu uhvatiti u nekim kriminalnim radnjama
  5. oni koji ih otkriju odmah postaju njihove žrtve i oni sva svoja dela prebacuju na njih
  6. ne pokazuju empatiju, sažaljenje i krivicu
  7. vole da lamentiraju, da od opštepoznatih činjenica razvijaju „dubokoumne” teme, da budu u centru pažnje; pamte tuđe ideje te iste ponavljaju i predstavljaju kao svoje
  8. vole svoj glas; u društvu su najglasniji; prema ljudima su ljubazni samo kad od istih imaju korist, u svim drugim odnosima su arogantni; sociopata je u stanju, prema istoj osobi, u jednom danu nekoliko puta da u potpunosti promeni način komunikacije, pa čak i boju glasa
  9. tokom vremena sve teže kontrolišu laži koje se gomilaju
  10. ljude koji ih smatraju prijateljima u stanju su besramno prevariti; sedeti za istim stolom i činiti nešto loše („iza leđa”) kao npr: laganje, potkradanje, razaranje braka, ogovaranje itd.
  11. često moraliziraju ili se kriju iza neke humanitarne ili verske organizacije

Erik Bern[uredi | uredi izvor]

Prema definiciji Erika Berna, postoje dve vrste sociopata:

  • Prvi tip je latentni ili pasivni sociopata. Ponaša se prilično pristojno većinu vremena, prihvatajući smernice nekog spoljnog autoriteta, kao što su religija ili zakon, ili ponekad priveže sebe nekoj jačoj ličnosti, koja se smatra idealom (ne govorimo o onima koji koriste religiju ili zakon da usmeravaju savest, već o onima koji se takvim doktrinama koriste umesto savesti). Ovi ljudi se ne rukovode uobičajenim, kao svi ostali, obzirima pristojnosti i humanosti, već se jednostavno povinuju svom prihvaćenom tumačenju onoga što je napisano u „knjizi”.
  • Drugi tip je aktivni sociopata. Ako i može neko vreme da se kontroliše i stavi masku integriteta (naročito u prisustvu ljudi koji od njega očekuju pristojno i odgovorno ponašanje), čim su takve sociopate van domašaja autoritativnih osoba koje zahtevaju dobro ponašanje, oni odmah prestaju da sami budu uzdržani.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „ICD-10 Version:2019”. icd.who.int (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2. 10. 2022. 
  2. ^ Hockenbury, Don H, Sandra E. Discovering Psychology (na jeziku: engleski) (3. izd.). str. 521—522. 
  3. ^ Kostenko, O. M. (2008). Kulьtura і zakon – u protidії zlu (na jeziku: ukrajinski). Kiїv: Atіka. str. 352. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).