Србска зора (almanah)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Srbska zora
Naslovna strana iz 1837.
Tipzabavnik
IzdavačSporidon Jović, Gligorije Gruić
Osnivanje1836.
Jeziksrpski
Ukidanje1837.
GradBeč

Srbska zora (almanah) je izdata 1836. i 1837. godine u Beču.

Izdavač[uredi | uredi izvor]

Izdavač prve knjige 1836. godine bio je Spiridon Jović, a druge, 1837. godine, zbog smrti urednika Jovića, Gligorije Gruić, saradnik iz prethodne godine. Takođe je umro i Jovićev najbliži saradnik "Pobratić" (pseudonim Aleksandra Budimirovića). Zabavnik je štampan u štampariji Jermenskog manastira u Beču.

O almanahu[uredi | uredi izvor]

Srpbska zora je u stilskom pogledu sledbenik moralno-sentimentalne literature kojoj su osnovno obeležje dali Dositej, Stojković i Vidaković, ali je zastupljena i humoristička crta postdositejevske literature, kao i lirska, predbrankovska komponenta naše poezije. Jezik je skoro potpuno vukovski, čist narodni, bez tankog i debelogćiriličnog slova jer. Iako objavljeni prilozi ne pripadaju delima veće književne vrednosti, Srbska zora spada u naše najliterarnije almanahe 30-tih godina.

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Srbska zora ima kalendarski, poučni i zabavni deo. U poučnom delu se nalaze prilozi o rodoslovu austrijskih careva, o ruskom ordenima, o Kini, o kalendarima.

Najobimniji je književni deo almanaha, podeljen u prvom godištu na rubrike: "Pripovetke", "Poetičeske zabave" i "Smese", a u drugom su svi prilozi pomešani, pod nazivom "Zabave". Pored pripovedaka i pesama, tu su i drame, angdote, izreke i članci iz oblasti istorije.

Najvažniji deo zabavnika su pesme, uglavnom u modernom stihu i modernoj strofici; lirske ljubavne, moralno-poučne i prigodne. Objavljene su četiri pesme i šest zagonetki Sporidona Jovića: Miloš Obilić (prevod sa nemačkog, Johana Nepomuka Fogla), Spomen (ljubavna), Balada Milica, i Pozdrav srbskim devicama. Pobratić je objavio pet pesama i dva epigrama: Ljubičice, Ljubav, Devojka i cveće, S bogom ostaj, Siroma pa siroma, lirsko-elegičnog sadržaja. Gligorije Grujić je objavio prigodne pesme Nekoliko reči, u Beču na grobu, Spiridonu Joviću, o ispraćaju prijatelja, o roditeljskoj brizi.

U oba godišta almanaha objavljeno je pet pripovedaka: Vhod k sosudu, Romeo i Julija, (prevodi sa nemačkog), Nevera sama se kazni (Jović), Tri konaka (Gruić).

Istoriografski prilozi su: Žitije Marka Kraljevića i San Krezusov, a objavljene drame su: Materina ljubav (prevod) i Velikodušije i blagodarnost Pobratića.

Pored Vuka, Jovana Hadžića, Dimitrija Tirola, Njegoša, Sime Milutinovića, na spisku pretplatnika su se nalazili mnogi drugi iz raznih mesta. [1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Deretić, Jovan (2016). Almanasi Bukovog doba. Zrenjanin: Sezam Book. str. 53-59.