Srpski Almaš

Koordinate: 47° 01′ 31″ S; 18° 56′ 25″ I / 47.02526° S; 18.94037° I / 47.02526; 18.94037
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Srpski Almaš
mađ. Rácalmás
Srpski Almaš - pogled na naselje
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Mađarska
RegionCentralna prekodunavska regija
ŽupanijaFejer
SrezDunaujvaroš
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2010.4.470
 — gustina109,96 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate47° 01′ 31″ S; 18° 56′ 25″ I / 47.02526° S; 18.94037° I / 47.02526; 18.94037
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Površina40,65 km2
Srpski Almaš na karti Mađarske
Srpski Almaš
Srpski Almaš
Srpski Almaš na karti Mađarske
Poštanski broj2459
Pozivni broj25
Veb-sajt
racalmas.hu

Srpski Almaš (mađ. Rácalmás) je naselje u okviru Peštanske županije, u republici Mađarskoj. Po podacima iz 2010. godine Srpski Almaš je imao 4.470 stanovnika.

Srpski Almaš je poznat po prisutnosti srpske manjine, nekada brojnije, a danas i dalje prisutne. U naselju postoji Srpska pravoslavna crkva. Škola ne postoji, već srpska deca pohađaju osnovnu školu i gimnaziju na srpskom jeziku u obližnjoj Budimpešti. Takođe, mesni Srbi i dalje čuvaju svoj jezik i običaje.

Prirodne odlike[uredi | uredi izvor]

Naselje Srpski Almaš nalazi uz Dunav, na 65 km južno od Budimpešte. To je danas predgrađe grada Dunaujvaroš. Naselje se smestilo uz desnu obalu Dunava, na približno 140 m nadmorske visine. Površina atara naselja je 40,65 km².

Istorija[uredi | uredi izvor]

Po srpskom izvoru iz 1905. godine mesto je naseljeno još u 12. veku.[1] Do 19. veka Srpski Almaš je imao značajnu srpsku zajednicu. Almaš 1905. godine ima dobre saobraćajne veze, tako pored PTT komunikacija tu su nameštene željeznička i parabrodska stanica. Posle Prvog svetskog rata deo srpskog stanovništva se iselio u srpske delove novoobrazvane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Novi Sad je počeo da raste kao naselje oko 1730. godine, kada su počeli u njega da se naseljavaju Srbi iz Rac-Almaša i drugih mesta u Ugarskoj. O tom vremenu svedoči novosadska Almaška crkva sa istoimenim grobljem. U mestu su održavana 1841. godine četiri državna vašara, sa terminima: 9. februar, 1. maj, 14. septembar i 22. novembar.[2] Godine 1860. marta meseca potopila se u Dunavu lađa puna hrane (2000 merova pšenice) kod Rac-Almaša.

Srbi u Rac (Srpskom) Almašu[uredi | uredi izvor]

Mesto su zasnovali izbegli Srbi 1695. godine, ali se zbog nepovoljnih privrednih uslova i terora tamošnje vlastele veći deo odselio. To su oni Srbi koji su se spustili do Novog Sada gde su osnovali "Almaški kraj" sa crkvom.[3] Godine 1704. potpisao se Živan iz Almaša sa "svojim siromasima", na nekom dokumentu. Oko 1740. godine srpski vojnici subotički su zaklali kameralnog podložnika u Almašu, i kuću mu opljačkali. Drugi put 1748. godine u Tabanu su se potpisali "Birov i eškuti mesta Almaša".[4] Oko 1730. godine su počeli da se iseljavaju Srbi iz Rac-Almaša i drugih mesta u Ugarskoj, niže u Bačku.

Voznesenjska stara crkva postojala je u 17. veku. Obnovljena je ili prezidana posle velike seobe Srba. Na sadašnjoj maloj crkvi (po dimenzijama) postavljene su stare crkvene dveri iz 1742. godine, sa kompozicijom "Stablo Jelisejevo". Iznad dveri je ikona "Sveta Trojica" delo slikara Arse Teodorovića, sa početka 19. veka.[5] Po državnom šematizmu pravoslavnog klira u Ugarskoj iz 1846. godine, "Racz-Almas" je mesto u Budimskoj eparhiji. U njemu je pravoslavno parohijsko zvanje osnovano 1740. godine, a crkvene matrikule se vode od 1756. godine (ili 1794?). U mestu je pravoslavna crkva posvećena prazniku Vaznesenju Gospodnjem, građena 1852. godine.[6] U Srpskom Almašu je 1846. godine bilo 134 pravoslavna parohijana, i paroh Gavrilo Jovanović.[7]

Kupci pretplatom jedne interesantne knjige bili su 1829. godine Srbi žitelji Almaša: pop Georgije Milikšić administrator (tu i 1826), Dimitrije Cvejić učitelj, Konstantin Adamović trgovac, tri dame iz porodice Karan i popadija Persida "ljubiteljnica knjiga".[8] Mađarsko-srpsku gramatiku uzeo je pretplatom 1833. godine Dimitrije Cvejić učitelj mesni.[9]

Kolarović srpski trgovac u Rac Almašu 1855. godine je posedovao jedan vredan stari dokument.

Godine 1865. godine bili je almaškoj parohiji šeste platežne klase, bilo je 138 pravoslavnih parohijana.[10] Po Vitkovićevom izveštaju u Almašu je 1847. godine bilo 134 Srbina, a dve decenije kasnije 1867. godine bilo 133 žitelja.[11] Oko 1880. godine sveštenik u Srpskom Almašu bio je pop Kornel Čupić. Jelena Bozdina, rođena Sentadrejka velika dobrotvorka, priložila je pre 1884. godine 200 f. rac-almaškoj srpskoj crkvi. Pop Georgije Janković je 1893. godine paroh almaški, nagrađen sa pravom nošenja crvenog pojasa.[12] Administrator parohije u Rac-Almašu je mladi pop Nikola Pajić (1901—1905).

Još 1745. godine to mesto godišnje daje po 15 f. za izdržavanje srpske škole.[13] Radi 1846. godine i narodna škola, čiji je direktor Konstantin Adamović trgovac mesni. Školske dece ima te godine 15, a sa njima radi učitelj Miloš Bešlić. U Almašu navodno 1861. godine nije nikog bilo ko bi znao srpski pisati, zato je foišpan izdao proklamaciju na mađarskom jeziku(?). U Rac-Almašu je 1864. godine bio učitelj Petar Nikolić. Đorđe Subotinović je bio učitelj almaški 1882. godine. Plata učitelja na konkursu iz 1883. godine činila je samo deputat (sve u naturi). Raspisan je stečaj za upražnjeno mesto srpskog učitelja u Rac-Almašu 1884. godine, sa platom pola sesije zemlje i od bračnog para po 1,20 f. Tada je pop Grigorije Amidžić paroh i predsednik školskog odbora. Osnovna škola u Srpskom Almašu je 1888. godine vrlo siromašna, za nju bogati pojedinci kupuju tih godina pretplatu na "Školski list". Siromašnog almaškog učitelja Iliju Toškovića pomažu sa strane. Almaški učitelj 1894. godine je Petar Miletić. Za pravoslavni Školski fond, iz mesta Rac-Almaša bilo je 1895. godine - 19 priložnika. Iz raspisanog stečaja za učitelja iz 1898. godine vidi se da je godišnja plata u novcu vrlo mala, samo 36 f. 57 novčića, a da bi preživeo morao je da se "bakće" sa pripadajućom polovinom sesije zemlje.[14] Godine 1905. tu je srpska veroispovedna škola u zdanju građenom 1855. godine. Učitelj je bio Stojan Janković rodom iz Stare (Bačke) Palanke, kao privremen i tek prispeo. Učenika je vrlo malo: redovnu nastavu pohađa njih pet, a nedeljnu školu još tri starija đaka. U srpskoj veroispovednoj školi u Srpskom Almašu, od 1907. godine je privremena učiteljica Irina Petrović. Otvorilo se u vezi sa tim pitanje od strane države. Država je tražila da se crkvena opština izjasni šta želi. Ako želi za svojih devet učenika da ima srpsku učiteljicu onda mora školu po propisu opremiti i stalnog učitelja izabrati. U Rac-Almašu je bilo više državnih škola, pa po njima nema potrebe da postoji, jer je neekonomična, veroispovedna škola. Crkvena opština je smatrala da ne može izabrati stalnog učitelja, već će svake godine raspisivati konkurse. A što se tiče broja učenika, u situaciji kada ima manje od 30 đaka, učitelj samo neće dobijati pripomoć.[15]

Po srpskom izvoru iz 1905. godine Srpski Almaš je velika opština ali sa vrlo malo Srba. Živelo je tu 3992 stanovnika u 646 domova. Ali Srba pravoslavaca je 73 koji žive u 12 kuća. O Srbima brigu vode pravoslavna crkva i narodna škola. Crkvena oština je u mestu, skupština je redovna, predsednik je pop Nikola Pajić. Crkva je u dobrom stanju, uređena je porta a ima i srpsko pravoslavno groblje. To je parohija najniže šeste klase, ima parohijski dom i zemljišni posed od 44 kj. Postoji pri crkvi humanitarna Zaklada Konstantina Avramovića, namenjena za crkvene potrebe. Paroh Pajić je rodom iz Petrinje, i služi četiri godine u mestu.[16]

Dočekali su Almaški Srbi pred Prvi svetski rat teške trenutke. U to vreme izgubili su svoju školu jer je nisu bili kadri izdržavati. Onda je zapretila opasnost da ostanu i bez pravoslavne crkve. Došla je na red 1914. godine opravka crkve za šta je trebalo obezbediti 6000 kruna. Kako je to mala i siromašna zajednica, sa tek nekoliko porodica, obratili su se preko novina srpstvu. Prvi ljudi te crkvene opštine potpisali su potresni apel: Dimitrije Vukajlović predsednik, Sava Vukajlović potpredsednik i paroh pop Stefan Đorđević.[3]

Početkom 21. veka u Racalmašu u starom jezgru naselja je srpska pravoslavna Voznesenska crkva. Prvobitna crkva je izgorela u požaru u drugoj polovini 18. veka. Pretpostavlja se da je 1773. godine građena manja, privremena bogomolja. Današnji hram je građen 1852. godine, a toranj dozidan 1891. godine. Ikonostas je jednostavne građe i sadrži ikone raznih epoha ukompovanih. Srpsko pravoslavne groblje je u centru mesta, pritešnjeno između kuća. Ograđeno je i dobro održavano, sa centralnim drvenim krstom. Registrovano je 42 stara spomenika, među kojima ima nekih epitafa i na mađarskom jeziku.[17]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mata Kosovac: "Srpska pravoslavna mitropolija Karlovačka po popisu iz 1905. godine", Karlovci 1910. godine
  2. ^ "Serbska pčela", Pešta 1841.
  3. ^ a b "Zastava", Novi Sad 1914. godine
  4. ^ "Glasnik društva srpske slovesnosti", Beograd 1866. godine
  5. ^ "Nin", specijalni dodatak, Dinko Davidov, Beograd 1990. godine
  6. ^ Mata Kosovac: "Srpska mitropolija Karlovačka po podacima iz 1905. godine", Karlovci 1910. godine
  7. ^ Reesch de Lewald Aloysius: "Universalis schematismus ecclesiasticus venerabilis cleri orientalis ecclesiae graeci non uniti ritus regni Hungariae partiumque eidem adnexarum, necnon magni principatus Transilvaniae, item literarius, seu nomina eorum, qui rem literariam et fundationalem scholarem ejusdem ritus procurant ... pro anno ..", Buda 1846.
  8. ^ "Vilandove simpatije...", prevod, Budim 1829. godine
  9. ^ Emeriko Salaj: "Mađarsko-serbska gramatika", Budim 1833. godine
  10. ^ "Srpski letopis", Budim 1866. godine
  11. ^ "Glasnik društva srpske slovesnosti", Beograd 1872. godine
  12. ^ "Srpski sion", Karlovci 1893. godine
  13. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1886. godine
  14. ^ "Srpski sion", Karlovci 1898. godine
  15. ^ "Školski list", Sombor 1907. godine
  16. ^ Mata Kosovac, navedeno delo
  17. ^ Srpski institut, internet baza podataka, Budimpešta


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Demografija