Pređi na sadržaj

Stambeni objekti u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru (Banja Luka)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stambeni objekti u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru
Opšte informacije
MestoBanja Luka
Entitet Republika Srpska
Država Bosna i Hercegovina
Koordinate44° 46′ 20″ S; 17° 11′ 27″ I / 44.77215° S; 17.19091° I / 44.77215; 17.19091
Stambeni objekti u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru na karti Bosne i Hercegovine
Stambeni objekti u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru
Stambeni objekti u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru
Stambeni objekti u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru na karti Bosne i Hercegovine
Vrsta spomenikaNacionalni spomenik
Tip kulturnog dobraZaštićeno istorijsko područje

Stambeni objekti u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru su grupa objekata u sastavu Graditeljskoj celini - Banje u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru u Banja Luci, danas Mesna zajednica Srpske Toplice, koji su proglašeni za nacionalnim spomenik Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.[1] Nastali je uz izvore termalne vode (prosečne temperature iznose od 33° do 36 °C) u osmanskom periodu u Gornjem Šeheru (Srpske Toplice).

Zaštita[uredi | uredi izvor]

Odlukom Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sednici održanoj od 25. do 31. januara 2005. godine Stambeni objekti Ilidže su kao deo Graditeljska celina - Banje u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru, Banja Luka, proglašeni za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1]

Zbog sve veće ugroženosti ovog nacionalnog spomenik neophodno je kroz jasno definisanje funkcija nadležnosti i odgovornosti na nivou Banja Luke, Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, delovati i na promociji Stambenih objekta u mahali Ilidža u Gornjem Šeheru, kao turističke destinacije i kulturne baštine koju treba zaštiti na međunarodnom nivou.[2]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Stambeni objekti u mahali Ilidža u Gornjem Šeheruse u okviru kompleks banja u Gornjem Šeheru nalaze se na desnoj obali Vrbasa, koji u ovom delu gubi osobine planinske i poprima osobine ravničarske reke, u prostornom obuhvatu definisanom sledećim granicama:[3]

  • sa severozapadne strane je ograničen koritom rijeke Vrbas dužine oko 200 metra nizvodno od novog gvozdenog mosta, te granicom Ulice Od Zmijanja Rajka (raniji naziv: Ulica braće Alagić) u dužini oko 100 m jugozapadno od mosta;
  • jugozapadnom granicom k.č. broj 662, k.o. Banja Luka III-8 (parcela na kojoj se nalazi Banjsko-rekreacioni centar “Šeher”);
  • na jugoistočnoj stran prirodnom granicom prelaska obronaka Šehitluka u ravničarski deo, sa obroncima Banj brda (stari naziv Šehetluci), obrasli hrastom, grabom i crnim borom.
  • na severoistočnoj strani k.č. broj 700, k.o. Banja Luka III-8 (Hadži-Isakovića kućom).

Severoistočno od Ilidžanske džamije, kao matice cele mahale, nastajali su stambeni objekti od kojih su neki u svom sastavu imali i banju (kupatilo), ili se banja nalazila u objektu izgrađenom pored kuće (Gušića kuća, Osmančevića kuća, kuća Bisere Šeranić), ili u bašti pored kuće (Šeranića kuće uz Vrbas).

Opis dobra[uredi | uredi izvor]

Specifičnosti mahale Ilidža ima direktnu vezu sa prirodnim resursima kraja. Prisustvo termalnih izvorišta na jednom relativno malom prostornom obuhvatu odrazilo se na stanovnike mahale Ilidža da koriste prirodnu predispoziciju, pri oblikovanju prostora stanovanja i koristi termalne vode (prosečne temperature od 33° do 36 °C). Oni uvode toplu vodu unutar objekta i smeštaju kade za kupanje u zasebne prostorije unutar kuće, ili izgrađuje svoj stambeni objekat uz neku banju uz koju prislanjaju svoj stambeni objekat ili uklapaju postojeći objekat banje u dispoziciju kuće, ili grade bazen sa termalnom vodom u bašti.

Šeranića kuća jedan od tipičnih primera Šeherske kuće
Jedan od šeherskih kuća iznad reke Vrbas u Gornjem Šeheru

Šeherska kuća, kako mnogi nazivaju kuće u Gornjem Šeheru u Srpskim Toplicama je spratna građevina kubusne forme, pokrivena četvorovodnim krovom oštrog nagiba i dubokih streha. Za njen krov kao pokrivač koristi bibercrep, ili kao nekada šindra. Zidovi prizemlja su zidani od kamena, a na spratu je primenjena drvena bondručna konstrukcija sa ispunom od pletera, čatme ili ćerpiča.

U dispozicionom smislu prizemlje kuće ima:

  • hajat sa hodnikom i stepeništem za spratnu etažu,
  • halvat i manju sobicu, hudžeru (koja služi kao ostava),
  • prostoriju u kojoj se nalazi banja sa termalnom vodom (npr Demirovića kuća) ili dućan (kuća Zejre Šeranić, Hadžialića kuća).

Sprat je doksatno prepušten u odnosu na prizemnu etažu. Na spratu kuće se nalaze:

  • divanhana,
  • sobe za boravak iz kojih se obično pružaju lep pogled na Vrbas,
  • prostor kuhinje, obično na spratu, urađene bez plafonske i tavanske konstrukcije iznad sebe, sa otvorenim pogledom na krovnu konstrukciju)
  • vodnica (doksatno prepuštenom prostorijom koja je služila za čuvanje posuda sa vodom, obično je sadržavala i prostor nužnika, a bila je spoljnim stepeništem orijentisana prema bašti).

Neke kuće (Gušića kuća, Hadžiisakovića kuća) na spratu su imale i dečiju sobu u kojoj se nalazila zidana peć sa lončićima.

Drvena musandera (sergen) je sastavni deo svake sobe, sastoji se od dolafa, banjice i dušekluka, kao i police i rafa (npr Šeranića kuća, Demirovića kuća, kuća Zejre Šeranić) koje su služile za odlaganje bakrenog posuđa i ukrasnih predmeta. Kao sastavni deo sobe pojavljuje se i sećija ukrašena serdžadama, vezom i vezenim jastucima.

Spisak stambenih objekata[uredi | uredi izvor]

Objekti mahale Ilidža, koji još uvek poseduju karakteristike šeherskih kuća i imaju ambijentalnu vrednost su:

  • kuća porodice Šeranića (k.č. broj 630, k.o. Banja Luka III-8),
  • kuća Sadika i Ibrahima Demirovića (k.č. broj 674, k.o. Banja Luka III-8),
  • kuća Gušića (k.č. broj 670/1, k.o. Banja Luka III-8),
  • kuća Emine Osmančević (k.č. broj 685/1, k.o. Banja Luka III-8),
  • kuća Zeire Šeranić (k.č. broj 689, k.o. Banja Luka III-8),
  • kuća Hadžiisaković Zlatka (k.č. broj 700, k.o. Banja Luka III-8),
  • kuća Štefka i Marte Golbaher (k.č. broj 629, k.o. Banja Luka III-8),
  • Trokića kuća (k.č. broj 628, k.o. Banja Luka III-8)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Austrougarska karta (kopija) sa prikazom Gornjeg Šehera
  • Bejtić, Alija, Banja Luka pod turskom vladavinom, Arhitektura i teritorijalni razvitak grada u 16. i 17. vijeku, «Naše starine» I (Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine), Sarajevo.
  • Banja Luka, Urbanistički plan, Dokumentacija, 2. istorijski razvoj i naslijeđe, 2.3. kulturno-istorijsko naslijeđe, Urbanistički zavod Banja Luka, 1975 (studiju priredio: Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH, Sarajevo).
  • Novelirani regulacioni plan Gornji Šeher, Urbanistički zavod Banja Luka.
  • Kraljević, Gojko, Rimski novci iz okolice Banje Luke, Glasnik Zemaljskog muzeja (A), NS 3a,1983, str. 109-125, Sarajevo.
  • Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 2, Istočna i Centralna Bosna, 3. izdanje, Sarajevo.
  • Husedžinović, Sabira, Vakufname-značajni istorijski izvori za upoznavanje urbane topografije Banjaluke XVI -XIX vijeka, Glasnik Arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, god. 30, Sarajevo.
  • Ryszard Pankiewicz: QUELQUES REMARQUES SUR L‘ÉCONOMIE PRÉMONTAIRE DANS LA ROME ARCHAÏQUE, ACTA CLASSICA XXXIII (1990) 65-75 ISSN 0065-1141 0065-1141
  • Čelebi, Evlija, Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama (preveo, uvod i komentar napisao Hazim Šabanović), 3. izdanje, Sarajevo.
  • Selman, Mehmed, Banja Luka – za svakog ponešto, Travnik, 1999.
  • Opširni popis bosanskog sandžaka iz 1604. godine, sv. III (naziv originala: Defter-i-mufassal-i liva-i Bosna cild salis, Ankara, Tapu Kadastro, Kuyûd-1 Kadîme Arşivi TD 479), Sarajevo, Bošnjački institut Zűrich, Odjeljenje Sarajevo, Orijentalni institut.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]