Pređi na sadržaj

Staniša Mandić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Staniša Mandić
Mandić u reprezentaciji Crne Gore
Lični podaci
Puno ime Staniša Mandić
Datum rođenja (1995-01-27)27. januar 1995.(29 god.)
Mesto rođenja Herceg Novi, SR Jugoslavija
Visina 1,80 m
Pozicija napadač
Juniorska karijera
Igalo
Vojvodina
Rad
Čukarički
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
2014—2018 Čukarički 59 (2)
2017—2018Sogndal 22 (5)
2018—2019 Sogndal 12 (0)
2019Zrinjski 26 (4)
2020—2021 Mura 26 (4)
2022 Metalac Gornji Milanovac 11 (1)
2023 GOŠK Gabela 17 (1)
Reprezentativna karijera**
2013—2014 Srbija do 19 8 (2)
2014—2015 Srbija do 20 12 (3)
2016—2017 Crna Gora do 21 2 (0)
2015— Crna Gora 4 (0)
* Datum aktuelizovanja: 2. februar 2022.
** Datum aktuelizovanja: 19. jul 2019.

Staniša Mandić (Herceg Novi, 27. januar 1995) crnogorski je fudbaler.

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Mandić je fudbal počeo da trenira u FK Igalo, nakon čega je bio i u mlađim kategorijama Vojvodine i Rada. Tokom 2014. godine je prešao u Čukarički, a za prvi tim ovog kluba je debitovao 6. aprila 2014. protiv kruševačkog Napretka. Prvi gol je postigao samo šest dana kasnije u porazu od Crvene zvezde od 4:1.[1] Sa ekipom Čukaričkog je osvojio Kup Srbije u sezoni 2014/15.[2] Za klub sa Banovog brda je do leta 2017. godine odigrao 59 prvenstvenih mečeva na kojima je postigao dva gola. U sezoni 2016/17, svojoj poslednjoj u klubu, imao je manju minutažu, pa je u avgustu 2017. prosleđen na pozajmicu u norveški Sogndal.[3] Sa ekipom Sogndala je ispao iz norveške Prve lige, ali je ostao u klubu i nastavio da igra u drugoligaškom takmičenju. U junu 2018. norveški klub odlučuje da ga otkupi.[4] U februaru 2019. je prosleđen na pozajmicu u Zrinjski iz Mostara.[5] Po isteku pozajmice, u januaru 2020, Mandić je napustio Zrinjski. Za mostarski klub je nastupio na 35 takmičarskih utakmica, uz osam postignutih golova.[6] U januaru 2020. je potpisao ugovor sa slovenačkim prvoligašem Murom.[7] Sa ekipom Mure je osvojio nacionalni Kup u sezoni 2019/20,[8] a u narednoj 2020/21. je bio i šampion Slovenije.[9] Početkom 2022. godine je potpisao za Metalac iz Gornjeg Milanovca.[10]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Mandić je igrao za reprezentaciju Srbije do 19 godina na Evropskom šampionatu 2014. godine u Mađarskoj. Bio je strelac odlučujućeg gola protiv Bugarske, kojim je Srbija stigla da polufinala.[11] Međutim, uspeh koji je godinu dana ranije ostvarila selekcija koju je vodio Ljubinko Drulović i koja je postala prvak Evrope u Litvaniji nije ponovljen, s obzirom da je Srbija u polufinalu poražena od Portugalije posle penala.[12]

Naredne 2015. godine je sa reprezentacijom Srbije do 20 godina nastupao na Svetskom prvenstvu na Novom Zelandu. Srbija je osvojila ovo prvenstvo, a Mandić je bio jedan od zapaženijih pojedinaca. Postigao je gol protiv Malija u grupi,[13] a onda i protiv Brazila u finalu.[14]

Iako je imao zapažene partije na prvenstvu na Novom Zelandu, Mandić se krajem avgusta 2015. nije našao na spisku Tomislava Sivića, tadašnjeg selektora reprezentacije Srbije do 21 godine. Zbog te odluke je svoje nezadovoljstvo izneo i Vladimir Matijašević, sportski direktor FK Čukarički.[15] Na Sivićevom spisku našlo se čak 11 igrača iz generacije koja je postala šampion sveta na Novom Zelandu, ali ne i Mandić.[15] Samo nekoliko dana nakon Sivićevog spiska, Mandić je doneo odluku da ubuduće nastupa za Crnu Goru.[16][17]

Za seniorsku reprezentaciju Crne Gore je debitovao 8. septembra 2015. na gostovanju Moldaviji u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2016. u Francuskoj. Mandić je na teren ušao u 69. minutu umesto Adama Marušića a Crna Gora je slavila na ovom susretu rezultatom 0:2.[18]

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Klupski[uredi | uredi izvor]

Čukarički
Mura

Reprezentativni[uredi | uredi izvor]

Srbija do 20 godina

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Mandić: Čast je biti deo crnogorskog tima”. novosti.rs. 1. 9. 2015. Pristupljeno 19. 7. 2019. 
  2. ^ „Sećanja: Pre tačno četiri godine Čukarički osvojio Kup Srbije”. fkcukaricki.com. 23. 8. 2017. Pristupljeno 31. 1. 2022. 
  3. ^ „Srpski junak sa Novog Zelanda otišao u Norvešku”. mozzartsport.com. 7. 8. 2017. Pristupljeno 19. 7. 2019. 
  4. ^ „Čukarički prodao Stanišu Mandića”. mozzartsport.com. 10. 6. 2018. Pristupljeno 19. 7. 2019. 
  5. ^ „Šampion sveta završio u Zrinjskom”. mozzartsport.com. 20. 2. 2019. Pristupljeno 19. 7. 2019. 
  6. ^ „Mandić: Uspomene će me cijeli život vezati za Zrinjski”. sportsport.ba. 7. 1. 2020. Pristupljeno 15. 1. 2020. 
  7. ^ „Mura kupila Stanišu Mandića”. mozzartsport.com. 8. 1. 2020. Pristupljeno 15. 1. 2020. 
  8. ^ „Mura i Mandić osvojili Kup Slovenije”. sportsport.ba. 24. 6. 2020. Pristupljeno 31. 1. 2022. 
  9. ^ „Slovenija: Mura napravila senzaciju i postala šampion”. aktuelno.me. 23. 5. 2021. Pristupljeno 31. 1. 2022. 
  10. ^ „Metalac doveo “zlatnog orlića”!”. maxbetsport.rs. 9. 1. 2022. Pristupljeno 31. 1. 2022. 
  11. ^ „Kako je Mandić srušio Bugare”. b92.net. 26. 7. 2014. Pristupljeno 1. 9. 2014. 
  12. ^ „Omladinci poraženi na penale”. b92.net. 29. 7. 2014. Pristupljeno 19. 7. 2019. 
  13. ^ „Serbia 2:0 Mali” (na jeziku: engleski). FIFA. 3. 6. 2015. Arhivirano iz originala 18. 07. 2018. g. Pristupljeno 19. 7. 2019. 
  14. ^ „Brazil 1:2 Serbia” (na jeziku: engleski). FIFA. 20. 6. 2015. Arhivirano iz originala 22. 07. 2018. g. Pristupljeno 19. 7. 2019. 
  15. ^ a b „U Čukaričkom ljuti na Sivića: Sećate li se Staniše Mandića?”. novosti.rs. 27. 8. 2015. Pristupljeno 19. 7. 2019. 
  16. ^ „Staniša Mandić igra za Crnu Goru!”. b92.net. 31. 8. 2015. Pristupljeno 19. 7. 2019. 
  17. ^ „Staniša Mandić reprezentativac Crne Gore”. rts.rs. 1. 9. 2015. Pristupljeno 19. 7. 2019. 
  18. ^ „FOTO: Crna Gora pokorila Moldaviju, debitovao Mandić!”. portalanalitika.me. 8. 9. 2015. Pristupljeno 31. 1. 2022. 
  19. ^ „Novi Zeland, Bog te video - Srbija je prvak sveta u fudbalu!”. Radio-televizija Srbije. 20. 6. 2015. Pristupljeno 12. 1. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]