Tasmanci

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fotografija poslednja 4 punokrvna Tasmanca iz 1860-ih.

Tasmanci ili tasmanijski starosedeoci je naziv za potomke domorodaca Tasmanije.

Istoričari 20. veka su smatrali da su Tasmanci izumrli sa smrću Truganini godine 1876, ali se u poslednje vreme to osporava.

Današnji Tasmanci, odnosno potomci drevnih Tasmanaca koji su se mešali s belim doseljenicima, i kojih, prema nekim procenama, ima oko 10.000, tvrde da potiču od dve grupe.

Tasmanci su se u Tasmaniju iz Australije doselili pre 40.000 godina. Pre 10.000 godina je s krajem ledenog doba nestao kopneni most između Australije i Tasmanije, pa su Tasmanci ostali izolovani od ostatka sveta sve do dolaska Evropljana u 19. veku.

Tasmanci su bili organizovani u devet glavnih plemena od po 40-50 ljudi.

Nakon dolaska Evropljana, u periodu od 1802. između 1833. godine je populacija Tasmanaca, što zbog oružanih sukoba, što zbog bolesti, od 8.000 ljudi svedena na 300. Preživeli su nasilno deportovani na ostrvo Flinders odakle je na Tasmaniju godine 1847. vraćeno samo njih 60, od kojih je većina umrla do 1870-ih.

Nestanak punokrvnih Tasmanaca je izvor naučnih kontroverzi, a mnogi su ga čak nazivali jednim od prvih dokumentiranih slučajeva genocida. Britanski pisac Herbert Džordž Vels je upravo u tom događaju pronašao inspiraciju za svoj roman Rat svetova.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bewell 2003, str. 12.

Literatura[uredi | uredi izvor]