Pređi na sadržaj

Tahara

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gore: Irago svetionik, Rt Irago Sredina: Zamak Tahara, Planina Zao Dole:Kazan đinđa, plaža Akahane
Lokacija Tahare u Aići prefekturi
Opština
Pogled na centralni deo Tahare sa planine Zao

Tahara (jap. 田原市 Tahara-ši) je grad koji se nalazi u Aići prefekturi u Japanu. Od 1. oktobra 2019. Procenjeno je da u gradu ima 60,206[1] stanovnika, a da je gustina naseljenosti 315 ljudi po km². Celokupna gradska oblast se prostire na 191,12  km².

Geografija[uredi | uredi izvor]

Tahara se nalazi na jugu prefekture Aići i zauzima veći deo poluostrva Acumi. Na severu poluostrva nalazi se zaliv Mikava, a na jugu je Filipinsko more. Upravo zbog toga što je okružen vodom, grad ima toplu morsku klimu.

Klima[uredi | uredi izvor]

Grad ima klimu koju karakterišu topla i vlažna leta i relativno blage zime (Kepenova klasifikacija klimata). Prosečna godišnja temperatura u Tahari iznosi 15,8°C. Najveći broj kišnih padavina je u septembru i iznosi 1762 mm. Najviše temperature su u avgustu, u proseku 27,1°C, a najniže u januaru sa prosekom od 5,2°C[2].

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema japanskim izvorima[3], broj stanovništva se nije značajno promenio u poslednjih 60 godina.

Populacija (ist.)
God. Pop. ± %
1950. 65,095 —    
1960. 59,12 −9,2%
1970. 56,248 −4,9%
1980. 60,581 +7,7%
1990. 64,978 +7,3%
2000. 65,534 +0,9%
2010. 64,128 −2,1%

Istorija[uredi | uredi izvor]

Oblast koju danas zauzima grad Tahara, neprekidno je okupirana još od praistorijskog vremena. Arheolozi su pronašli mnogobrojne ostatke iz perioda Đomon, kao i pogrebne humke iz perioda Kofun. Tokom Nara perioda oblast je pripadala drevnoj zemlji Acumi i bila je podeljena na nekoliko šoena tokom perioda Heian. Tokom perioda Kamakura, ova oblast bila je poznata po proizvodnji određene vrste grnčarije. Tokom Sengoku perioda, oblast je bila pod kontrolom Toda klana, koji je konstruisao Zamak Tahara. Toda klanu, koji je bio u savezu sa Tokugava Ijejasuom, za vreme Tojotomija Hidejošija biva oduzeta zemlja. Međutim, na početku Edo perioda, oni ponovo uspostavljaju vlast i to kao daimjoi Kneževine Tahara. Kasnije, na njihovo mesto dolazi klan Mijake, koji je vladao sve do kraja Tokugava šogunata.

Na početku Meiđi perioda, 1. oktobra 1889. godine Tahara biva organizovana u veći broj sela u okviru okruga Acumi, pod uticajem  modernog opštinskog sistema. Selo Tahara postalo je grad 3. oktobra 1892., a selo Fukue postalo je grad Fukue 22. februara 1897. Fukue 15. aprila 1955. Menja ime u Acumi. 11. novembra 1958., selo Akabane postaje grad.

Grad Tahara je osnovan 20. avgusta 2003. Nešto kasnije, Tahara i Akabane se spajaju, a 1. oktobra 2005. priključuje im se i grad Acumi. Posledica spajanja ova tri grada je prestanak postojanja Acumi okruga.

Vlada[uredi | uredi izvor]

Građani na izborima biraju gradonačelnika zajedno sa osamnaestočlanim jednodomnim zakonodavnim većem. U pogledu nacionalne politike, grad je deo okruga Aići i deo Palate predstavnika u Parlamentu Japana.

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Tahara je regionalni komercijalni centar sa ekonomijom u kojoj dominiraju manufaktura i zemljoradnja. Zahvaljujući svojim dugim obalama, Tahara ima brojne luke koje se koriste za komercijalni ribolov. Glavni industrijski poslodavac je Tojota,  koja ima svoju visoko nagrađivanu Tahara fabriku za proizvodnju vozila marke Leksus, kao i određenih Tojota modela. Ovi modeli namenjeni su kako domaćem, tako i internacionalnom tržištu. Od 1979. do 1999. U Tahari su se proizvodili modeli Tojota Selika.

Energija[uredi | uredi izvor]

Tahara ima konzorcijum kompanija koje ulažu u razvoj obnovljive energije. Od novembra 2014. nova generacija postrojenja za proizvodnju električne energije koristi solarnu energiju i energiju vetra kako bi povremeno, u zavisnosti od vremena, snabdevala 19.000 domaćinstava električnom energijom[4][5].

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Tahara ima 18 osnovnih škola, 5 srednjih škola kojima upravlja gradsko veće i 3 koledža kojima upravlja Odbor za edukaciju Aići prefekture.

Transport[uredi | uredi izvor]


Železnice[uredi | uredi izvor]

Tojohaši železnica - linija Acumi

Jagumadai - Tošima  - Kambe  - Mikava Tahara

Auto-putevi[uredi | uredi izvor]

1.Nacionalna ruta 259  je glavni auto-put koji se vertikalno kreće kroz poluostrvo Acumi. Alternativno čitanje kanđija u ovoj brojčanoj oznaci za auto-put je đi-go-ku. Na japanskom đigoku znači pakao, pa ga zato mnogi ljudi nazivaju „đigoku douro“ ili „Put do pakla“ (Highway to Hell).  Naziv je nastao na osnovu činjenice da je na auto-putu dolazilo do velike stope smrtnosti pri nesrećama, posebno na pre nego što je proširen i unapređen.

2.Nacionalna ruta 42.

Autobusi[uredi | uredi izvor]

Autobusi kompanije Tojotecu, kao i gradski ekološki autobusi saobraćaju Taharom, čak i do najzapadnije tačke -  Rta Irago.

Luke[uredi | uredi izvor]

Od luke Irago trajekt Isevan povezuje Taharu sa gradom Toba u prefekturi Mie. Trajekt prevozi i motorna vozila. Takođe, pristaje na Centralni japanski međunarodni aerodrom, sagrađen na veštačkom ostrvu – zaliv Ise, južno od Nagoje.

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

1.Džordžtaun, Kentaki, SAD [6]– od 20. aprila 1990.

2.Prinston, Indijana, SAD[6] – od 8. avgusta 2002.

3.Kunšan, Đangsu, Kina[6] – od 14. maja 1993.

4.Dongjakgu, Seul, Južna Koreja[6] – od decembra 2006.

5.Mijada, Nagano, Japan – od 9. novembra 1999.

Lokalne atrakcije[uredi | uredi izvor]

1.Jošigo Kaizuka – školjčani nanos iz perioda Đomon

2.Zamak Tahara

3.Plaža Kođigahama – zaliv Irago – zvukovi talasa sa ove plaže nalaze se na listi od Stotinu prirodnih zvukova Japana[7], napravljenoj od strane Ministarstva za zaštitu životne sredine

4.Kazan đinđa

5.Plaža Akabane ili „Duga plaža“ – ova plaža je pored mnogih internacionalnih surferskih takmičenja, bila domaćin i Svetskim surferskim igrama 2018. godine.

Jošigo Kaizuka
Zamak Tahara


Zaliv Irago



Poznati iz Tahare[uredi | uredi izvor]

Vatanabe Kazan -  samuraj i umetnik iz Edo perioda

Noboru Ueda - motociklista

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]