Titanija (satelit)
Titanija | |
---|---|
Otkriće | |
Otkrio | Vilhelm Heršel |
Datum otkrića | 11. januar 1787. |
Karakteristike orbite | |
Apoapsis | 436.800 km |
Ekcentricitet | 0.0011 |
Period revolucije | 8,706234 |
Period rotacije | 8,706234 Tage |
Nagib | 0,079 |
Fizičke karakteristike | |
Srednji poluprečnik | 1577,8 ± 3,6 km |
Površina | 7,820,000 km² |
Masa | 3.526·1021 kg |
Gustina | 1.72 g/cm³ |
Gravitacija | 0.378 m/s² |
Magnituda | 13,49 ± 0,04 |
Albedo | 0.27 |
Titanija je Uranov najveći prirodni satelit. Kruži oko Urana na udaljenosti oko 436.270 km. Poluprečnik joj iznosi 788.9 km, a masa 3:49×10 kg. Titania je vrlo slična Arijelu, iako je veća.
Otkrio ju je Vilijam Heršel, 1787. godine. Vojadžer 2 (1986) je jedina letelica koja je posetila Titaniju. Površina Titanije je puna kratera i kanjona, a vidljivo je i nekoliko velikih bazena (vrlo velikih kratera). Kao i kod Arijela, stotinama kilometara dugačke doline se međusobno seku[1][2][3].
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Planetary Satellite Mean Orbital Parameters
- ^ „Arhivirana kopija” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 25. 07. 2014. g. Pristupljeno 02. 06. 2014.
- ^ Titania - Definition and More from the Free Merriam-Webster Dictionary
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- „Titania profile”. NASA. 1999. Arhivirano iz originala 13. 06. 2009. g. Pristupljeno 22. 6. 2009.
- NASA archive of publicly released Titania images
- Sicardy, Bruno; Widemann, Thomas (2001). „Is there an atmosphere around Titania, satellite of Uranus?”. Paris Observatory. Arhivirano iz originala 07. 03. 2013. g. Pristupljeno 22. 6. 2009.
- Widemann, Thomas (2009). „From Titania to large trans-Neptunian objects: ground-based stellar occultations in the quest for the billionth of atmospheric pressure”. Paris Observatory. Arhivirano iz originala 04. 06. 2011. g. Pristupljeno 22. 6. 2009.
- Titania page (including labelled maps of Titania) at Views of the Solar System
- Titania nomenclature from the USGS Planetary Nomenclature web site