Tito Bilopavlović
| Tito Bilopavlović | |
|---|---|
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | 7. januar 1940. |
| Mesto rođenja | Nova Gradiška, Kraljevina Jugoslavija |
| Književni rad | |
| Najvažnija dela | Pijesku već oplakanom Vrt za prijatelje Egzodus Život na razglednici Lov na uzvanike Dvorska luda i ostala rodbina |
| Nagrade | Brankova nagrada Nagrada lista Mladost Nagrada Duhovno hrašće Nagrada Mato Lovrak |
Tito Bilopavlović (Nova Gradiška, januara 1940) hrvatski je književnik.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 7. januara 1940. godine, u Novoj Gradišci. Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1977. godine. Radio je kao urednik u Studentskom listu, sekretar za kulturu u Novoj Gradišci, kao sekretar Društva hrvatskih književnika]], kolumnist nedeljnika Danas, urednik dečjeg lista SMIB, urednik u Školskoj knjizi. Danas vodi Tribinu DHK-a.[2]
Započeo je kao pesnik zbirkama Pijesku već oplakanom (1967), Vrt za prijatelje (1969), Egzodus (1971) i Lov na uzvanike (1974); sklon ludičkim elementima, urbanoj kolokvijalnosti, humornim detaljima. Kasnije se posvećuje prozi, s romanom Ciao, slinavci (1977) i novelama Plavuša i atleta (1974), Stid (1980) i Škola za sjećanje (1982) u kojima se bavi likovima iz urbane sredine.
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
Poezija[uredi | uredi izvor]
Zbirke:
- Pijesku već oplakanom (1967)
- Vrt za prijatelje (1969)
- Egzodus (1971)
- Lov na uzvanike (1974)
- Dvorska luda i ostala rodbina (2000)
Proza[uredi | uredi izvor]
- Plavuša i atleta (1974)
- Stid (1980)
- Škola za sjećanje (1982)
- Rođenje Venere (2000)
- Ciao, slinavci (1977)
Feljtoni[uredi | uredi izvor]
Knjige feljtona:
- Sudbina u ruci (1981)
- Graditelji ruševina (2002)
Dečja proza[uredi | uredi izvor]
- Kutija za male i velike igračke (1980)
- Paunaš (1978)
- Filipini iza ugla (1988)
- Otmica Labinjanki (1988)
- Oprostite, volim vas (1998)
- Čitaj, gospodine balavče (2002)
Nagrade[uredi | uredi izvor]
Dobitnik je Brankove nagrade, Nagrade lista Mladost i Nagrade Duhovno hrašće za zbirku pesama Pijesku već oplakanom, Nagrade Vladimir Nazor za knjigu priča Stid, Nagrade Grigor Vitez za knjigu priča Paunaš, Nagrade Mato Lovrak 2003. godine za roman Čitaj, gospodine balavče[3], Nagrade Josip i Ivan Kozarac za životno delo.[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. 1984. str. 61.
- ^ „Bio-bibliografija na sajtu DHK”. DHK. Pristupljeno 6. 12. 2018.
- ^ „Nagrada Mato Lovrak”. Knjižnice grada Zagreba. Pristupljeno 6. 12. 2018.
- ^ „Biografija”. Fraktura. Pristupljeno 6. 12. 2018.
