Tradicionalna izrada Šuan papira

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tradicionalna izrada Šuan papira
Nematerijalno kulturno nasleđe
RegionKina
Svetska baština Uneska
Unesko oznaka00201
Datum upisa2009

Šuan papir, ili pirinčani papir je vrsta papira poreklom iz drevne Kine koji se koristio za pisanje i slikanje. Šuan papir je poznat po tome što je mekan i fine teksture, pogodan za prenošenje umetničkog izraza i kineske kaligrafije i slikarstva.

Tradicionalna izrada Šuan papira uvrštena je na UNESKO-vu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa 2009. godine. Tradicionalni proces koji se prenosi usmeno kroz generacije i koji se i danas prati, odvija se striktno ručno kroz više od stotinu koraka kao što su namakanje, pranje, fermentacija, beljenje, pulpiranje, izlaganje suncu i sečenje – što traje više od dve godine. Šuan papir je postao sinonim za region Jing, gde veliki broj zanatlija još uvek održava zanat u životu.[1]

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Šuan papir se prvi put pominje u drevnim kineskim knjigama Beleške o prošlim poznatim slikama i Nova knjiga o Tangu. Prvobitno je proizveden u dinastiji Tang u okrugu Jing, koji je bio pod jurisdikcijom prefekture Šuan, pa otuda i naziv Šuan papir. Tokom dinastije Tang, papir je često bio mešavina konoplje (prvo vlakno koje se koristilo za papir u Kini) i vlakana duda.[2] Od dinastije Sung, industrije za proizvodnju papira u Uičou i Čičou postepeno su prenete u okrug Jing.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Zbog različitih metoda proizvodnje, Šuan papir se može klasifikovati u Šangšuan, Šušuan i Banšušuen. Šangšuen (bukvalno "Sirovi šuan"), koji nije posebno obrađen, ističe se svojom sposobnošću da apsorbuje vodu, uzrokujući da se mastilo na njemu zamagli. Šušuan (bukvalno „zreli šuan“), međutim, ima aluminijum-kalijum sulfat ugrađen tokom proizvodnje, što rezultira čvršćom teksturom, smanjenom sposobnošću da apsorbuje vodu i manjom otpornošću na napon smicanja (što znači da se može mnogo lakše pocepati). Banšušuen (bukvalno "Poluzreli šuan") ima srednju sposobnost upijanja, između prethodne dve vrste šuan papira.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Šuan papir ima veliku zateznu čvrstoću, glatku površinu, čistu teksturu, veliku otpornost na gužvanje, koroziju, moljce i buđ.[3] Većina drevnih kineskih knjiga i slika poznatih slikara koje su preživele do danas dobro je očuvana na Šuan papiru. Šuan papir je osvojio Zlatnu nagradu na Panamskoj međunarodnoj izložbi 1915. Šuan papir je korišćen za izradu svitaka.

Materijal i proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Materijal koji se za Šuan koristi usko je povezan sa geografijom okruga Jing. Kora Pteroceltis tatarinowii, uobičajene vrste bresta u ovoj oblasti, korišćena je kao glavni materijal za proizvodnju Šuan papira.[4] Pirinač, zajedno sa nekoliko drugih materijala, naknadno je dodat u recept u dinastije Sung i Juan. Bambus i dud su takođe počeli da se koriste za proizvodnju šuan papira otprilike u to vreme.

Proizvodnja šuan papira može se slobodno opisati kao proces od 18 koraka, a detaljan prikaz bi uključivao preko stotinu. Neki proizvođači papira su izmislili korake koji su držani u tajnosti od drugih. Proces uključuje parenje i beljenje kore drveta bresta, kao i dodavanje raznih sokova.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Traditional handicrafts of making Xuan paper”. ich.unesco.org. Pristupljeno 24. 10. 2023. 
  2. ^ Fei Wen Tsai; Dianne van der Reyden, Technology, treatment, and care of a chinese wood block print (PDF), Smithsonian Institution, str. 4  originally appeared as "Analysis of modern Chinese paper and treatment of a Chinese woodblock print" in The Paper Conservator, 1997, pp. 48-62
  3. ^ „Introduction to the Xuan Paper Making in Anhui China.”. China Culture Tour.com. 2019. Pristupljeno 2019-12-17. 
  4. ^ „Introduction to the Xuan Paper Making in Anhui China.”. China Culture Tour.com. 2019. Pristupljeno 2019-12-17. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]