Transseksualnost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Transseksualnost
Transseksualka Džulaj Šulc pokazuje svoju šaku na kojoj su napisana slova „XY” na demonstracijama Egzistrans 2005. u Parizu[1]
Klasifikacija i spoljašnji resursi
MKB-10F64.0
MedlinePlus001527
MeSHD014189

Transseksualnost je termin za stanje osoba koje se svesno i duži period samoidentifikuju kao pripadnici suprotnog pola. Stereotipni opis transseksualnih osoba je da su to „osobe zarobljene u telu suprotnog pola“, bez obzira što se ovi modeli odbacuju od strane nekih, kako transseksualnih tako i drugih, delova društva.

Transseksualnost se često manifestuje kao agonizujuća disforija protiv pola dodeljenog rođenjem, kao i teškoćom ili nesposobnošću života svoje socijalne uloge. Usled nevođenja brige može voditi mentalnim i emocionalnim problemima, a ponekad samoubistvu. Holandska istraživačica Pegi Kohen-Ketenis procenjuje da je 40% nezbrinutih transseksualnih ljudi smešteno u bolnicama ili umiru prerano. Međutim, sa adekvatnim tretmanom, transseksualni ljudi često postaju popuno funkcionalni članovi društva. Prema statistikama samoubistava transseksualni ljudi se ne razlikuju značajno od ne-transseksualnih.

Najveći broj transseksualnih muškaraca i žena odlučuju da ostvare trajnu socijalnu ulogu kao pripadnici pola sa kojim se identifikuju. Mnogo transseksualnih ljudi se takođe odlučuje za različite vrste medicinskih modifikacija sopstvenih tela. Ove modifikacije se smatraju terapijama promene pola i često uključuju hormone i plastične operacije. Ceo proces promene nečije fizičke i socijalne pojave pola se naziva tranzicija i obično traje nekoliko godina.

Trenutno, uzroci transseksualnosti nisu poznati, a procene broja transseksualnih ljudi variraju značajno. Jedna istaknuta teorija tvrdi da je transseksualnost neurobiološko stanje koje se manifestuje kao disforija pola.

Istorija[uredi | uredi izvor]

47-godišnja virdžina iz Albanije
1923. Hiršfild je uveo termin transseksualizam, koji se odnosio na transrodne i transseksualne osobe, kojim je želo da označi psihološki aspekt transseksualizma.

Istorijski podaci iz 17.,18. i 19. veka nude dokaze o postojanju i muškog i ženskog transseksualizma u evropskim zemljama (npr Jovanka Orleanka, engleski kralj Džejms I, francuski diplomata Ševalije D Eon i mnogi drugi). Takođe, na Balkanskom poluostrvu, u udaljenim selima severne Albanije i Crne Gore, porodice bez muških naslednika, odgajaju jednu ćerku u muškom rodu (koje su u narodu poznata kao kao virdžine).[2]

Prvi medicinski zapisi[uredi | uredi izvor]

Prvi zvanični medicinski zapisi o postojanju transseksualizma pojavili su se na kraju 19. i početkom 20. veka, kada je nemački seksolog Ričard fon Kraft Ebing 1893. godine u osmom izdanju dela „Psychopatia sexualis“ objavio svoja zapažanja o homoseksualnosti, transvestizmu i transseksualizmu.[3] Nakon ovog napisa 1910. godine, Magnus Hiršfild uveo je termin transvestit, od latinskih reči trans - preko, i vestis - odeća, kojima je želeo da opiše transvestite, kao i one osobe koje bi danas bile prepoznate kao transseksualne, odnosno transrodne, a koje jesu u tom periodu lečene u njegovom Institutu u Berlinu.[4]

U kasnijem radu, 1923. Hiršfild je uveo termin transseksualizam, koji se odnosio na transrodne i transseksualne osobe, kojim je želo da označi psihološki aspekt transseksualizma.[5]

Termin transseksualizam pao je u zaborav sve do 1949. godine, sve dok ga nije ponovo počeo da upotrebljava američki seksolog Koldvel. On je ovim terminom želo da označi one osobe koje se ne osećaju prijatno u svom telu, dok žele da trajno žive u ulozi drugog pola i pokazuju interesovanje za operaciju promene pola radi rodnog usklađivanja.[6]

Stav Američkog psihijatrijskog udruženja[uredi | uredi izvor]

Najnovija revizija Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (APA DSM V) Američkog psihijatrijskog udruženja zamenjen je termin poremećaj polnog identiteta 6 (GID) terminom rodna disforija. Oba termina, poremećaj polnog identiteta i rodna disforija, označavaju stanje u kojem se pojedinac oseća veoma neprijatno u svom biološkom polu i snažno se identifikuje sa suprotnim polom i želi da i on to bude. Takođe, u ovoj reviziji postoji podela pristupa u lečenju dece, adolescenata i odraslih sa rodnom disforijom.[7]

Definicije[uredi | uredi izvor]

Transseksualizam, takođe poznat kao transseksualnost, je kompleksno stanje definisano na različite načine, od strane različitih ljudi. Tokom godina je bilo mnogo pokušaja da se opišu transseksualni ljudi i procesi kroz koje oni prolaze. Neki od ovih opisa su kontroverzni u transseksualnom kao i širem društvu.

Definisanje transseksualnosti[uredi | uredi izvor]

Definicija transseksualnog je predmet diskusije. Mnogi među transseksualnom populacijom smatraju da je osoba transseksualna ako se tako lično identifikuje. Međutim neki, posebno lekari i deo transseksualnih ljudi, veruju da postoji tačan skup uslova koje jedna osoba treba uvek da ispunjava da bi mogla biti nazvana transseksualnom. Šira javnost često definiše transseksualnu osobu kao nekoga koje planirao ili planira da izvrši operaciju promene pola, pri čemu se misli na promenu izgleda tela. Međutim, mnogi transseksualci smatraju da oni zapravo ne menjaju pol tela već ga prilagođavaju svom pravom polu, koji se ne može izmeniti. Ovo je predmet širokih polemika na zapadu, gde je sloboda izjašnjavanja i pokazivanja seksualnih sklonosti i opredeljenja daleko veća nego kod nas.

Između ostalog, transseksualnost je bilo opisivano kao pretnja, bolest, ponašanje, opredeljenje, mentalna bolest, perverzija, parafilija, politički identitet i greh. Mnoge od ovih „etiketa“ se smatraju uvredljivim među mnogim transseksualnim ljudima, koji obično definišu svoje stanje kao opredeljenje, politički identitet ili kao medicinsko stenje koje nije i „bolest“. U mnogim delovima sveta, transseksualnost je tabu-tema, a mnogo ljudi je znalo malo o njoj do kasnih godina 20. veka.

Transseksualnost ne treba biti pomešana sa oblačenjem odeće suprotnog pola (engl. cross dressing), koji su odlike transrodnog ali obično ne transseksualnog. Transvestitska fetišizam takođe ima malo zajedničkog, ako i ništa, sa transseksualnim. Mnogi transseksualni ljudi se oblače konzervativno i skromno, dok se drugi gorepomenuti oblače u dosta drečavijem maniru.

Terminologija transseksualnosti[uredi | uredi izvor]

Transseksualni ljudi se obično nazivaju prema polu kojim se smatraju. Na primer, transseksualni muškarac je osoba koja je rođenjem identifikovana kao žensko, na bazi njenih genitalija, ali koja se identifikuje kao muškarac pri tome težeći muškoj socijalnoj ulozi kao i imanju muškog tela.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Ne postoji pouzdana statistika o učestalosti transseksualnosti u populaciji. Prema DSM-IV, statistika manjih evropskih zemalja je ustanovila da otprilike 1 od 30 000 muškaraca po rođenju i 1 od 100 000 žena po rođenju traži operaciju promene pola. Međutim, ustanovljeno je i da mnogi transseksualni ljudi ne obavljaju ovu operaciju i nisu prikazani u ovoj statistici. Istovremeno DSM izjavljuje da nema skorašnjih epidemioloških studija na temu transseksualizma. Lin Konvej je ustanovila da je transseksualnost mnogo češća; Prema 1 na 2500 muškaraca po rođenju iz SAD koji su od 1960 obavili operaciju promene pola, verovatno 1 od 500 individua pati od disforije pola. Holandija (Kohen-Ketenis, 1988) sugeriše da je učestalost 1 na 12 000 i da je podjednako zastupljena među muškarcima i ženama, premda žene ređe traže operaciju promene pola.

Terapija promene pola[uredi | uredi izvor]

Najveći broj transseksualnih žena i muškaraca trpi psihički i emocionalni bol zbog konflikta između njihovog seksualnog identiteta (onoga što veruju da jesu) i pola sa kojim su rođeni tj. njihove anatomije. Često smatraju da je jedini način da iz ovoga izađu da promene svoj fizički identitet. Ovo može uključivati i terapiju hormonima, čime se modifikuju sekundarne polne karakteristike, i/ili operaciju promene pola, čime se menjaju njihove primarne polne karakteristike.

Transseksualna mladost[uredi | uredi izvor]

U slučajevima transseksualnih mladih njihovo stanje postaje očigledno na nekom stepenu detinjstva, kada dete može izražavati neočekivano ponašanje u odnosu na svoj pol i nezadovoljstvo istim. Ovi mladi oblače odeću suprotnog pola bez određenog cilja. Ovi mladi počinju da shvataju prirodu svojih razlika u pubertetu premda to može doći sa zakašnjenjem. Dešava se da misle da su homoseksualni pre nego što dođu do zaključka da su transseksualni. Prema istraživanjima DSM-IV, većina dece sa dijagnozom transseksualnosti u zrelim godinama, a često i kao adolescenti, odrede da su njihova seksualna interesovanja u skladu sa njihovim fizičkim telom. Ova deca su ipak često predmet nasilja i pretnji.

Koliko će se ovi mladi dobro snaći dobrano zavisi od prihvatanja od strane njihovih roditelja i tolerancije društva u kome žive. Uz razumevanje roditelja i tolerantno društvo ova deca tipično napreduju podjednako sa drugom, postigavši maturu i diplomiravši na fakultetu. Međutim ako nema razumevanja od strane roditelja a okolina netolerantna ova deca su skrenuta sa glavnog puta. Edukacija ili sticanje veštine u karijeri kasne ili ostaju nekompletirane. Treća opcija je da ovi mladi odlože svoje potpuno uklapanje u svoju seksualnu ulogu dok ne postanu samostalni.

Žaljenje nakon promene pola[uredi | uredi izvor]

Nakon promene pola, transseksualni ljudi ponekad zažale zbog svoje tranzicije, ili se čak odluče za detranziciju na svoj prvi pol. Međutim, svaka skorašnja studija na temu broja detransformacija je ustanovila da je ovaj broj ispod 1%, i razlozi za njih su veoma raznovrsni.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Darmanin, Jules (12. 7. 2017). „Les retrouvailles très émouvantes entre Chelsea Manning et une femme qui l'a inspirée”. Buzzfeed News (na jeziku: francuski). Pristupljeno 27. 11. 2020. „Dans un entretien par téléphone avec BuzzFeed News, elle développe: «Ça se passait dans un contexte particulier, juste après une chirurgie de réassignation que j'ai été faire en Thaïlande. Il se trouve que j'avais déjà été interviewée par des médias, et que j'avais une image qui passait plutôt bien.» À travers les lettres XY marquées sur sa main, July voulait «clairement expliciter [sa] situation en tant que transsexuelle 
  2. ^ Kates G. Monsieur D’Eon is a woman: A Tale of Political Intrigue and Sexual Masquerade. The Johns Hopkins University Press. Baltimore MA. 2001. Pp. 1- 367.
  3. ^ Krafft-Ebing R. [1886] 1999. Psychopathia Sexualis. Reprinted by Bloat Books
  4. ^ Hirschfeld M. The Transvestites: An Investigation of the Erotic Drive to Cross Dress.[Die Transvestiten]. Translated by Michael Lombardi-Nash.Buffalo: Prometheus Books. [Originally Leipzig: Spohr, 1910]1991
  5. ^ Hirschfeld M. (1923). „Die intersexuelle constitution”. Jahrb Sex Zwischenstufen. 23: 3—27. 
  6. ^ Cauldwell DC. (1949). „Psychopathia transsexualis”. Sexology. 16: 274—280. 
  7. ^ American Psychiatric Association. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition. 5th. Arlington, VA: American Psychiatric Association; 2013. 451-9

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).