Treći prelazni period

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Treći prelazni period odnosi se na razdoblje Starog Egipta od smrti faraona Ramzesa XI 1070. p. n. e. do osnivanja Dvadesetšeste dinastije 664. p. n. e., nakon svrgavanja dvadesetpete dinastije (vladari iz Nubije).

Politička događanja[uredi | uredi izvor]

Egipat na početku trećeg prelaznog perioda

Ovo je razdoblje obeleženo slabljenjem faraonske vlasti. Čak je i za vreme Ramzesa njegova (dvadeseta) dinastija gubila uticaj nad Tebom u kojoj su sveštenici postajali sve moćniji. Nakon njegove smrti njegov naslednik Smendes I je vladao iz grada Tanisa, a visoki Amonovi sveštenici iz Tebe vladali su jugom zemlje. Ta je podela ipak bila manje značajna jer se čini da su i faraoni i sveštenici poticali iz porodice.

Zemlju je ujedinjena za vreme dvatesetšeste dinastije koju je osnovao Šošenk I 945. ili 943. p. n. e. Njega mnogi, posebno oni koji se pozivaju na istorijsku vrednost Biblije, smatraju da je potekao od mešveških doseljenika, dok drugi, pogotovo oni koji proučavaju Nubiju, smatraju da je bio Nubijac. To je zemlji donelo stabilnost koja je trajala više od sto godina, ali nakon vladavine Osorkona III zemlja je ponovno bila podeljena, pa je Donjim Egiptom vladao Šošenk III iz dvadeset druge dinastije, a vlast nad Gornjim i srednjim Egiptom imali su Takelot II i njegov sin Osorkon (kasnije se nazvao Osorkon III). U Tebi je izbio građanski rat između snaga Pedubasta, koji se proglasio faraonom i već postojeće loze Takelot II/Osorkon. Ove dve strane su se neprestano sukobljavale a sukob je rešen tek u 39. godini vladanja Šošenka III kada je Osorkon V potpuno porazio neprijatelja. Zatim je osnovao gornjoegipatsku libijsku dinastiju Osorkon III - Takelot III - Rudamun, ali to se kraljevstvo raspalo ubrzo nakon smrti Rudamuna i jačanjem gradova-država pod vlašću kraljeva kao što su bili Peftjaubast iz Herakleopolisa, Nimlot iz Hermopolisa, i Ini iz Tebe.

Taharka u obliku sfinge

Nubijsko kraljevstvo na jugu u potpunosti je iskoristilo ovu podelu i političku nestabilnost. Kašta je proširio uticaj svog kraljevstva tako da je nagovorio vrhovnu sveštenicu Amona, ujedno i kći Takelota III, Shepenupet, da usvoji njegovu kći Amenirdis, i da je proglasi svojom naslednicom. Njegov naslednik, Pi, je pokrenuo je pohod na sever i porazio udružene snage nekoliko egipatskih vladara kao što su Peftjaubast, Osorkon IV iz Tanisa i Tefnakht iz Saias. Pi je osnovao dvadesetpetu dinastiju i postavio poražene vladare kao upravnike provincija. Naslednik mu je bio prvo brat Šabaka a zatim i njegova dva sina Šebitku i Taharka.

Do ovog vremena međunarodni ugled Egipta je znatno opao. Njihovi strani saveznici su potpali pod uticaj Asirije i negde oko 700. p. n. e. bilo je jasno da je rat između te dve države samo pitanje vremena. Nasuprot egipatskoj veličini i bogatsvu, Asirija je imala veće količine drveta, što je Egiptu stalno nedostajlo. To je omogućilo Asiriji da proizvodi više ćumura potrebnog za topljenje gvožđa i time više gvozdenog oružja. Ovaj debalans je postao od kritične važnosti tokom asirske invazije Egipta 670. p. n. e.[1]

Vladavina Taharke i njegovog naslednika (rođaka) Tanutamuna, bila je ispunjena stalnim sukobima s Asircima, i uprkos mnogim egipatskim pobedama Teba je na kraju zauzeta, a Memfis opljačkan. Dinastija je dočekala svoj kraj s vladarima u povučenom gradu Napati.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Shillington 2005, str. 40

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dodson, Aidan Mark. 2001. “Third Intermediate Period.” In The Oxford Encyclopedia of Ancient Egypt, edited by Donald Bruce Redford. Vol. 3 of 3 vols. Oxford, New York, and Cairo: Oxford University Press and The American University in Cairo Press. 388-394.
  • Kitchen, Kenneth Anderson. [1996]. The Third Intermediate Period in Egypt (1100-650 BC). 3rd ed. Warminster: Aris & Phillips Limited.
  • Myśliwiec, Karol. 2000. The Twighlight of Ancient Egypt: First Millennium B.C.E. Translated by David Lorton. Ithaca and London: Cornell University Press.
  • Taylor, John H. 2000. “The Third Intermediate Period (1069-664 BC).” In The Oxford History of Ancient Egypt, edited by Ian Shaw. Oxford and New York: Oxford University Press. 330-368.
  • Shillington, Kevin (2005). History of Africa. Oxford: Macmillan Education. str. 40. ISBN 978-0-333-59957-0. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]