Pređi na sadržaj

Urbanističke celine

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Urbanističke celine
Opšte informacije
MestoKragujevac
OpštinaKragujevac
Država Srbija
Vrsta spomenikaspomenik kulture
Vreme nastankaDruga polovina 19. veka
Tip kulturnog dobraNepokretno kulturno dobro od izuzetnog značaja

Urbanističke celine su sagrađene u drugoj polovini 19. veka.[1] S obzirom da predstavljaju značajnu istorijsku građevinu, proglašene su nepokretnim kulturnim dobrom od izuzetnog značaja Republike Srbije. Nalaze se u Kragujevcu, pod zaštitom su Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kragujevac.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Orijentalna varoš koju je Lepenica delila na dva dela je počela da se širi oko puteva za Beograd, Gornji Milanovac, Kraljevo i Kruševac. Glavna čaršija je formirana oko Kamene ćuprije srušene u Prvom svetskom ratu na levoj strani Lepenice do današnjeg Krsta sa nizom radnji starih zanata.[1] Kuće su bile niske bondručare i čatmare. Tokom 19. veka je prerastao iz orijentalne kasabe u evropski grad.[1] Miloš Obrenović je naredbama o širenju varoši oko dvora na levoj strani Lepenice zapadno od stare čaršije postavio temelj novom Kragujevcu.[1] Ulice se ispravljaju i kaldrmišu, reguliše Lepenica i ozelenjava okolina. Trgovački, javni i kulturni centar Kragujevca poslednjih decenija 19. i početkom 20. veka dobija savremeni izgled prvim regulacionim planom Luke Ivkovića iz 1891, a potom urbanističkim planom Mihajla Radovanovića iz 1931.[1] U glavnoj gradskoj ulici su zgrade eklektički rešene sa elementima klasicizma, neorenesanse i secesije.[1] Trg Krst predstavlja početak modernog arhitektonsko urbanističkog rešavanja Drugog svetskog rata.[1] U ulici Lole Ribara su otvorene zanatske radnje i dućani, a u ulici Crveno barjače kuće sa baštama. Konzervatorski radovi su izvedeni na pojedinim delovima celine. U centralni registar su upisane 6. avgusta 1987. pod brojem PKIC 15, a u registar Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kragujevac 25. decembra 1987. pod brojem PKIC 2.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • G. Mitrović, Kragujevac, Staro gradsko jezgro, Spomeničko nasleđe Srbije, nepokretna kulturna dobra od izuzetnog i velikog značaja, Beograd, 1998, 70.
  • G. Mitrović, Kragujevac, Staro gradsko jezgro, Spomeničko nasleđe Srbije, nepokretna kulturna dobra od izuzetnog i velikog značaja, Beograd, 2007, 72.
  • Staro gradsko jezgro, Pregled nasleđa, Zavod za zaštitu spomenika kulture Kragujevac, Kragujevac 2017, 86.
  • B. Radić, P. Pajkić, Staro gradsko jezgro u Kragujevcu, Znamenosti Šumadije, Zavod za zaštitu spomenika kulture Kragujevac, Kragujevac 2006, 180-183.