Fandi Ahmad

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fandi Ahmad
Fandi Ahmad 2017.
Lični podaci
Datum rođenja (1962-05-26)26. maj 1962.(61 god.)
Mesto rođenja Singapur
Visina 1,76 m[1]
Pozicija Napadač
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1979—1982.
1982.
1983—1985.
1986—1989.
1990.
1991—1992.
1993—1994.
1996.
1997—1999.
Singapur
Mitra Kukar
Groningen
Kuala-Lumpur
OFI
Pahang
Singapur
Gejlang
Voriors
113
16
36
46
0
12
34
17
60
(65)
(4)
(11)
(30)
(0)
(7)
(17)
(5)
(32)
Reprezentativna karijera
1979—1997. Singapur 101 (55)

Fandi bin Ahmad (engl. Fandi bin Ahmad; Singapur, 29. maj 1962) je singapurski profesionalni fudbalski menadžer i bivši igrač.[2] Tokom svoje profesionalne karijere, uglavnom je igrao kao napadač, ali i kao vezni igrač. Zajedno sa FA Singapura, igrao je i za Kuala Lumpur FA i Pahang FA, i osvojio titule sa sva tri, uključujući dva dubla 1992. i 1994., kao i Zlatnu kopačku 1988. godine. Fandi je takođe igrao za indonezijski Niac Mitra, holandski Groningen, kao i lokalne singapurske klubove Gejlang United i SAFFC.[foot 1]

Na međunarodnom nivou sa reprezentacijom Singapura, Fandi je odigrao 101 utakmicu i postigao 55 golova, što je rekord koji i danas drži, Osvojio je tri srebrne medalje na Igrama jugoistočne Azije dok je bio kapiten od 1993. do 1997.[3] Nakon penzionisanja, započeo je svoju trenersku karijeru 2000. godine vodeći svoj bivši igrački klub Singapur, pre nego što je prešao u indonežansku Pelitu Raju i malezijskog Džohora, dok je takođe bio pomoćni nacionalni trener u brojnim prilikama dok je vodio svoju fudbalsku akademiju.

Fandi je opisan kao nacionalna legenda Singapura. Godine 1994. dobio je Pingat Bakti Masyarakat (Medalju za javnu službu) za svoja dostignuća, uključujući to što je bio prvi singapurski fudbaler koji je igrao u Evropi, prvi singapurski milioner sportista i prvi singapurski sportista koji ima objavljenu biografiju. Sa suprugom, južnoafričkom manekenkom Vendi Džejkobs, ima petoro dece, a otac mu je Ahmad Vartam, bivši nacionalni golman. Fandi je bio na šestom mestu na listi 50 najvećih sportista Singapura veka koju je objavio The Straight Times 1999.[4] Njegova deca, Ikhsan, Ilhan i Irfan, takođe su profesionalni fudbaleri.

Detinjstvo[uredi | uredi izvor]

Kao malo dete, Fandi je bio opsednut fudbalom i provodio je mnogo vremena šutirajući loptu. Njegova porodica je živela u dvosobnom javnom stanu u Hougangu. Njegova porodica je bila radnička klasa; Fandi je morao da proda lokalni nasi lemak da bi pomogao porodici.[5] Fandijev otac, Ahmad Vartam, tada je bio golman reprezentacije.[6] Fandi je počeo da igra kao golman, ali ga je učitelj savetovao da pređe na sredinu.[7]

Kada je imao 12 godina, roditelji su mu se razveli, nakon čega je živeo sa ocem i babom i dedom po ocu. U srednjoj školi, Serangun Gardens, Fandi je igrao za školski fudbalski tim, ali je zanemario studije i ponavljao je godinu.[8] Zatim je prešao na Singapurski institut za tehničko obrazovanje i dobio nacionalni trgovački sertifikat. Igrao je za fudbalski klub Kaki Bukit u amaterskoj nacionalnoj fudbalskoj ligi, gde ga je primetio trener Singapura Sebastijan Jap.[9]

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Fandi Ahmad 2018

Fandi se pridružio ekipi Singapura 1979. i postao je stalni igrač sredine terena, postigavši četiri gola u svojoj prvoj sezoni Kupa Malezije. Penzionisanje Aršada Kamisa i Dolaha Kasima podstaklo je Jita Singa, novog trenera Singapura, da stavi Fandija kao napadača. Tokom sezone kupa Malezije 1980. Fandi je postigao osam golova, uključujući i pobednički gol u finalu protiv Selangora.[10] Upisao se u Nacionalnu službu u septembru 1980. i dobio je lake dužnosti, kao što je skupljanje smeća iz kampa, kako bi mogao da nastavi da igra za Singapur. 1981. godine Fandi je osvojio FASovu nagradu za fudbalera godine jer je pomogao Singapuru da dođe do finala Kupa Malezije.[6] Sledeće godine fudbalski savez Singapura nije igrao na Kupu Malezije iz političkih razloga, a Fandi je podvrgnut operaciji ramena; nije mogao da igra fudbal šest nedelja i prevremeno je otpušten iz Nacionalne službe.[11]

Selangor je pozvao Fandija da igra za njih protiv argentinskog kluba Boka Juniors, u kojem je nastupio Dijego Maradona, u prijateljskoj utakmici, u kojoj je Fandi postigao jedini gol za Selangor ; rezultat je bio 2 : 1. Fandi je dobio ponude od nekoliko timova iz Kupa Malezije, indonežanskog tima Niac Mitra, švajcarskog Jang Bojsa i holandskog Ajaksa. Posle tronedeljnih pregovora, Ajaks je ponudio Fandiju trogodišnji ugovor,[12] ali je Fandi umesto toga potpisao jednogodišnji ugovor sa Nijakom Mitrom, gde je proveo jednu sezonu, pomogao im da uspešno odbrani titulu u Galatama ligi i bio treći najbolji strelac sa 13 golova. U prijateljskoj utakmici između Nijaka Mitre i Arsenala, Fandi je postigao gol u pobedi od 2:0; međutim, napustio je Nijak Mitru zbog iznenadne zabrane igranja stranih igrača u Galatama ligi.[13]

Godine 1983. Fandi se preselio u Holandiju i potpisao dvogodišnji ugovor sa Groningenom.[14] Povreda butine zadobijena u prijateljskom meču ga je ostavila van terena deset nedelja, ali je u svojoj prvoj utakmici Eredivizije postigao dva gola u pobedi od 2 : 0 nad Go Ahed Iglsima. Tri dana kasnije, igrao je u prvoj utakmici drugog kola Kupa UEFA protiv italijanskog Intera i postigao drugi gol u pobedi od 2 : 0, iako je u revanšu Groningen poražen rezultatom 1 : 5.[15] Navijači Groningena proglasili su Fandija najpopularnijim i najveštijim igračem te sezone; postigao je 10 golova u 29 utakmica i pomogao holandskom klubu da se podigne sa devetog na peto mesto u Erediviziji. Kao prvoaprilsku šalu, The Straight Times je objavio priču na naslovnoj strani u kojoj se tvrdi da je Fandi potpisao za Mančester junajted.[16] Njegovu drugu sezonu obeležila je ponovna povreda butine i spor sa trenerom. Odigrao je samo dve pune utakmice te sezone i Groningen mu nije ponudio novi ugovor.[17] Tokom svog boravka u Holandiji, Fandi je postigao 11 ligaških golova u 36 ligaških utakmica za Groningen.[18]

Sledeći klub za koji je Fandi igrao je Kuala Lumpur, ekipa iz Malezije, koja je 1987. osvojila svoju prvu titulu u Kupu Malezije. Sledeće sezone ponovo je bio šampion Malezije; Fandi je osvojio Zlatnu kopačku sa 21 golom.[19] Posle treće sezone u Kuala Lumpuru, u kojoj je osvojio treći uzastopni Kup Malezije, Fandi je 1990. potpisao dvogodišnji ugovor sa grčkim klubom OFI iz Irakliona. Međutim, problemi sa njegovim međunarodnim transfernim sertifikatom sprečili su ga da igra za tim, pa je posle dva meseca napustio Grčku.[20] Fandi se tada pridružio Pahangu, gde se vratio da igra uglavnom u veznom redu zbog svojih godina.[21] Fandi je propustio nekoliko meseci zbog povreda pete i butine, i postigao je tri gola kako bi pomogao Pahangu da osvoji Kup Malezije kao i duplu krunu 1992.[22] Te godine je postao prvi singapurski sportista koji je imao zaradu u karijeri veću od milion singapurskih dolara (bez korekcije za inflaciju).

Fandi se vratio u Singapur nakon što je klub ispao u drugi nivo malezijske lige. Klub je promovisan i stigao je do finala Kupa Malezije 1993. godine, a sezonu 1994. završio je kao šampion Malezije u Kupu i Ligi Malezije. Fandi, kao kapiten tima, je igrao u 39 od 41 utakmice Singapurske fudbalske federacije u sezoni gde su osvojili duplu krunu, bio je najbolji strelac sa 26 golova i proglašen je za igrača sezone.[23][24] Takođe je odlikovan državnom medaljom, Pingat Bakti Masyarakat (Medalja za javne službe).[6] Sledeće sezone, Singapur se povukao iz Kupa Malezije zbog formiranja potpuno nove profesionalne singapurske lige poz nazivom S. Liga. U svojoj inauguracionoj sezoni 1996. godine, Fandi je bio kapiten Gejlang junajteda i bio je najbolji strelac sa 11 golova, uključujući i gol koji je potvrdio šampionsku titulu za Gejlang. Azijska fudbalska konfederacija proglasila ga je za igrača meseca juna 1996.[25][26] Gejlangu je dato posebno pravo da plati Fandiju tri puta veću platu od kapaciteta zarada u S. ligi.[5] Svoju igračku karijeru završio je sa tri sezone u Voriorsima, tokom kojih su osvojili dve titule S. lige i dva Kupa Singapura. Zbog povreda, Fandi je bio ograničen uglavnom na kratke nastupe kao zamena, ali je nastavio da postiže ključne golove, posebno dva protiv kambodžanske ekipe Rojal delfinsa na Azijskom klupskom prvenstvu, sve do svog penzionisanja 1999.[27][28]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Od 1979. do 1997. Fandi je odigrao 101 nastup za fudbalsku reprezentaciju Singapura, [foot 2] postigao je 55 golova i zaradio mesto u Kući slavnih Azijske fudbalske konfederacije. Počeo je kao kapiten omladinske reprezentacije koja je osvojila Kup Lajon Sitija 1976. i 1977. zatim se pridružio seniorskoj reprezentaciji na turneji po Rusiji, gde je igrao u dve prijateljske utakmice i postigao dva gola u drugoj.[10] Njegova prva seniorska utakmica stigla je sa 17 godina, 3 meseca i 23 dana, što ga je učinilo najmlađim reprezentativcem Singapura ikada, sve dok njegov rekord nije oborio Hariss Harun 2007.[29] Međutim, na svom prvom međunarodnom takmičenju, SEA Games 1979, Fandi nije postigao gol u četiri meča. Postigao je gol protiv Indije i Severne Koreje u kvalifikacijama za Olimpijske igre, ali nije postigao gol u tri kvalifikacione utakmice za Svetsko prvenstvo. Na Ovaltin kupu 1981, Fandi je postigao sve golove Singapura u ukupnoj pobedi nad Malezijom rezultatom 3 : 2.[12] Fandi je postigao gol u porazu od Tajlanda rezultatom 1 : 2 u Kupu kralja 1981. i het-trik protiv Filipina na SEA igrama 1981. Godine 1992. Fandi je postigao dva gola protiv Nepala i jednom protiv Tajlanda u Kupu kralja, a zatim je postigao pogodak kada je Singapur pobedio Maleziju sa 3 : 1 u Ovaltin kupu.[30]

Sledeće godine, Fandi je pomogao Singapuru da osvoji prvu od tri srebrne medalje SEA Igara, sa dva gola u pobedi u grupnoj fazi nad Brunejem od 3:0 i dva protiv Malezije u polufinalu. Uprkos povredi skočnog zgloba u finalnom porazu od Tajlanda rezultatom 1 : 2,[31] igrao je na Merlion kupu 1983. i postigao gol u pobedi u polufinalu 1 : 0 protiv Kine.[16] Druga srebrna medalja SEA igara stigla je 1985. godine, kada je Fandi postigao gol protiv Malezije i Filipina u grupnoj fazi, a zatim dva gola protiv Bruneja u polufinalu. Na SEA igrama 1989. Fandi je postigao gol u pobedi od 4:0 nad Mjanmarom koja je odvela Singapur u grupnu fazu, pobednik u poslednjem minutu u polufinalu protiv branioca titule Indonezije i pojedinačni gol Singapura u finalnom porazu od 1:3 od Malezija. Time je kompletiran het-trik srebrnih medalja, iako je 2007. rekao da je „neosvajanje zlatne medalje SEA igrama“ među „njegovim najvećim neuspesima“. Fandi je takođe igrao na Azijskim igrama 1990. i postigao gol u pobedi od Pakistana rezultatom 6 : 1.[30]

Tokom SEA igara 1991. godine, Fandi je postigao oba Singapurska gola protiv Mjanmara u grupnoj fazi, ali je zamenjen u polufinalnom meču, nakon što ga je Indonežanski bek Heri Setjavan udario laktom u oko. Taj meč je završen bez golova, a Lavovi su izgubili na penale.[32] Fandi je takođe propustio neuspeli pokušaj Singapura da se kvalifikuje za Kup Azije 1992, pošto je zadobio povredu pete.[33] Na SEA igrama 1993., Fandi je postigao het-trik u pobedi nad Filipinima rezultatom 7 : 0, nakon čega je usledio drugi gol Singapura u polufinalnom remiju 3 : 3 sa Mjanmarom i jednim golom u pobedi od 3 : 1 nad Indonezijom s kojom je Singapur obezbedio bronzanu medalju. Fandi je takođe igrao na inauguracionom Kupu Tigrova i postigao izjednačujući gol protiv Malezije, gol protiv Bruneja i dva protiv Filipina. Godina 1997. je bila razočaravajuća za Fandija, koji nije uspeo da postigne gol u Danhil kupu i kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo. Posle SEA igara 1997., gde njegov gol u polufinalu nije mogao da spreči poraz od Indonezije rezultatom 1 : 2, Fandi se povukao iz reprezentativnog fudbala.[30]

Beleške[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Klub koji predstavlja Oružane snage Singapura. Ranije poznati kao SAFFC, preimenovani su u FK Voriors 2013.
  2. ^ FIFA nije prihvatila rekorde Fudbalskog saveza Singapura iz ovog perioda, tako da Fandi nije naveden na listi fudbalera sa 100 ili više međunarodnih utakmica.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ S Gulam (18. 5. 1996). „Old? Who says?”. The New Paper. str. 53. 
  2. ^ „A new beginning for our Young Lions”. The Straits Times. 3. 1. 2018. 
  3. ^ „FAS launches FAS Captains' Advisory Panel”. FAS. Arhivirano iz originala 8. 10. 2017. g. Pristupljeno 21. 3. 2014. 
  4. ^ „Here's the full list”. The Straits Times. 19. 12. 1999. 
  5. ^ a b Murray Hiebert, "Singapore's soccer star takes a shine to business", Far Eastern Economic Review, 17 April 1997.
  6. ^ a b v "Fandi Ahmad's milestones", The Sunday Times, 12 November 2006.
  7. ^ Yeo 1993, str. 9–16
  8. ^ „Fandi Ahmad”. 
  9. ^ Yeo 1993, str. 17–22
  10. ^ a b Yeo 1993, str. 23–27
  11. ^ Yeo 1993, str. 31–34
  12. ^ a b Yeo 1993, str. 35–41
  13. ^ Yeo 1993, str. 46–49
  14. ^ „Fandi goes Dutch”. Pristupljeno 18. 7. 2019. 
  15. ^ Yeo 1993, str. 54–57
  16. ^ a b Yeo 1993, str. 58–61
  17. ^ Yeo 1993, str. 64–67
  18. ^ „Player profile” (na jeziku: holandski). Voetbal International. Arhivirano iz originala 12. 04. 2013. g. Pristupljeno 31. 12. 2011. 
  19. ^ Yeo 1993, str. 82–86
  20. ^ Yeo 1993, str. 106–108
  21. ^ Peter Khoo, "Fandi hits full throttle in striker's role", The Straits Times, 16 December 1992.
  22. ^ "Fading star Fandi up against rising star Farid", The Straits Times, 12 November 1992.
  23. ^ Peter Khoo, "The perfect end to Singapore's 14-year drought", The Sunday Times, 18 December 1994.
  24. ^ Dan Guen Chin, "Fandi helps Geylang to inaugural title", The New Straits Times, 15 June 1996.
  25. ^ "Singapore's Fandi Ahmad is AFC's player of the month", Agence France-Presse, 3 July 1996.
  26. ^ "No medal, but Fandi will still keep on kicking", The Straits Times, 12 October 1999.
  27. ^ Godfrey Robert, "I want to play", The Straits Times, 3 December 1999.
  28. ^ Leonard Lim, "Lions off to winning start in Invitational opener", The Straits Times, 25 June 2007.
  29. ^ a b v Neil Morrison, "Fandi Ahmad – Century of International Appearances", Rec.
  30. ^ Yeo 1993, str. 50–53
  31. ^ Peter Khoo, "Penalty shoot-out agony for Lions", The Straits Times, 3 December 1991.
  32. ^ Joe Dorai, "Lions let down by strikers, lack of fitness", The Straits Times, 28 April 1992.

Literatura[uredi | uredi izvor]