Fausta Sremska
![]() | Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: članak je napisan hagiografskim stilom, a takođe je najverovatnije i istorijski neutemeljen. |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4c/Fausta%2C_and_with_her_Evilasius_and_Maximus%2C_at_Cyzicus_%28Menologion_of_Basil_II%29.jpeg/400px-Fausta%2C_and_with_her_Evilasius_and_Maximus%2C_at_Cyzicus_%28Menologion_of_Basil_II%29.jpeg)
Sveta mučenica Fausta postradala je za Hrista u vreme cara Maksimijana između 305. i 311. godine.[1] Bila je majka Svete Anastasije Sremske.
Svojim junaštvom zadivila i u hrišćanstvo obratila mučitelje svoje: osamdesetogodišnjeg žreca Evilasija i Maksima eparha. Kad je sudija pretio Fausti još strašnijim mukama, ona mu rekne da izradi njenu ikonu sa izobraženjem sviju onih muka, kojima joj on preti. Kada ikona bi gotova i njoj pokazana, rekne Fausta sveta: „Kao što ova ikona ne oseća nikakve muke, tako ni moje telo ne oseća muke od tvojih kazni, jer je duša moja utvrđena u Gospodu“.[2] Sudija je baci u kotao vrele vode gde ova sveta trinaestogodišnja devojčica skonča s molitvom na ustima, i ode dušom u Raj.
Srpska pravoslavna crkva slavi je 6. februara po crkvenom, a 19. februara po gregorijanskom kalendaru.[3]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Sv. Vukol smirnski; Sv. muč. Fausta; Sv. muč. Doroteja; Sv. Fotije, patrijarh carigradski – Vaznesenjska crkva” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-25.
- ^ „Sveta mučenica Fausta”. Prijateljboziji.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-25.
- ^ „Sveci pravoslavne crkve na dan 19. februar/veljača”. www.nadanasnjidan.net. Pristupljeno 2024-01-25.
Napomene[uredi | uredi izvor]
Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.