Franc-Josifov katastar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Indeks katastra iz 1910. godine

Franc-Josifov katastar, takođe zvan i Treći katastar ili Treći vojni premer Austrisjkog carstva je sveobuhvatni katastar na prostorima pod vlašću Austrougarske. Izrađen je u drugoj polovini 19. veka (u periodu 1869-1885), a sastoji se od 2780 ručno crtanih mapa u boji koje pokrivaju zemlje Austrijske krune. Ovo mapiranje je u stvari bilo nastavak drugog vojnog premera, završeno u periodu pod Franjom Josifom te se po njemu najčešće naziva. Danas se čuva u Vojnom arhivu Austrijskog državnog arhiva (nem. Österreichisches Staatsarchiv) i delom u arhivima zemalja koje su do 1918. godine bile pod Austrijskom upravom a danas su samostalne države. Tako se deo listova nalazi u državnim arhivima u Budimpešti (mađ. Magyar Nemzeti Levéltár), u Zagrebu (hrv. Hrvatski Državni Arhiv) ili u Češkoj (češ. Český Národní archiv), zatim u zbirci Austrijske nacionalne biblioteke ili u Federalnom zavodu Švajcarske za meteorologiju i geodeziju. Mnoge od ovih institucija publikovale su svoj kartografski materijal i putem interneta.

Burgas region na obali Crnog mora u odeljku katastra

Ovaj katastar sadrži karte koje su znatno razvijenije od karata iz ranijih premera, te se naširoko koriste u istraživanju geografskih prilika srednje Evrope. Sekcije ovih karata su u savremenijoj topografskoj razmeri od 1:25.000, koja je i danas u upotrebi. Listovi osnovnih karata (nem. „Aufnahmeblätter“) su u skali 1:25.000 ili 1:12.500, dok je niz izvedenih, takozvanih posebnih karata (nem. „Spezialkarte“) u razmeri 1:75.000.

Takođe su u periodu trećeg premera napravljene i mape u razmeri 1:200.000 koje pokrivaju ne samo područje carstva već i njegove okoline. Ove mape su izdate oko 1910. godine i sastoje se od 267 sekcija sa predstavom gotovo cele tadašnje Evrope (nem. Generalkarte von Mitteleuropa), od Berlina sve do Istanbula.

Geodetski podaci[uredi | uredi izvor]

Okolina Požarevca sa Dunavom

Katastarska triangulacija[uredi | uredi izvor]

Kartografi su pri izradi katastra kao numeričku osnovu koristili položaj trigonometrijskih tačaka postojeće katastarske triangulacione mreže (na rastojanjima od 9 do 15 km). Triangulacija je završena na osnovu poznatog korišćenja zemljišta i pokriva celu teritoriju Austrougarske. Glavni nedostatak katastarske triangulacije je nestabilnost trigonometrijskih tačaka, koje su u nekim slučajevima izmerene 20 godina nakon triangulacije, i zbog toga su dobijeni nesigurni podaci o položaju.

Vojna triangulacija[uredi | uredi izvor]

Treći vojni premer rađen je na osnovu nove vojne triangulacije, sa kojom je monarhija na svojoj teritoriji učestvovala u Centralnom evropskom premeru. Mreža je izrađena od tačaka na prosečnom rastojanju od 40 km, na osnovu pregleda postojeće geodetske mreže. Kao referentni izabran je Beselov elipsoid (Bessel) čija je osnovna tačka oblast Hermanskogel (Hermannskögel) u Donjoj Austriji[1] te je cela mreža, u to vreme bila veoma precizno određena. Dalji razvoj ove trigonometrijske mreže onemogućio je 1. svetski rat i konzekventna propast Austrougarske.

Altimetrijske osnove[uredi | uredi izvor]

Geodetska osnova prethodnog, drugog vojnog premera bila je tačka triangulacije prema Jadranskom trigonometrijskom vertikalnom sistemu, sa nultom tačkom u Trstu. Međutim, tokom započinjanja trećeg mapiranja otkrivene su velike nepreciznosti ove visine, i u apsolutnom smislu i u međusobnim visinskim razlikama. Odstupanja su bila toliko velika (i do 15 m) da je pokrenuta revizija altimetrijskog sistema, pravljenjem precizno nivelisane ali tada još veoma retke mreže (započete 1873). I na teritoriji Srbije koja je tada pripadala Austriji (Vojvodina) pristupilo se reviziji, i oko 1880. na bazi postojeće katastarske mreže podignute su nove trigonometrijske tačke za merenje visine usklađene sa novim trigonometrijskim programom. I pored ovih predostrožnosti visinske tačke i dalje nisu bile potpuno tačne (odstupanja su do 4 m).

Rad na mapiranju[uredi | uredi izvor]

Mapiranje je započeto u Transilvaniji 1869. godine, na području čije kartiranje nije bilo završeno tokom drugog vojnog premera. Na istom mestu je prvi put upotrebljena i razmera 1:28.800. Istovremeno je u Tirolu pokrenuto mapiranje u skali 1:25.000. Ceo rad na mapiranju, uključujući i reprodukciju osigurao je Vojnogeografski institut u Beču (nem. K. u. k. Militär-geographisches Institut). Rad je tekao tako brzo da su mape za celu teritoriju monarhije bile odrađene u roku od 16 godina (1869-1885). Kao primer, navodi se jedan vojni nadzornik koji je za samo šest meseci mapirao područje veliko 400 km². Brzina rada kojom je izvršeno celo mapiranje i kvalitet završenog dela imali su velik uticaj na razvoj topografije i geografije u celosti.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Čada Václav (2006): Analýza lokalizace rastrových ekvivalentů III. vojenského mapování do S-JTSK. Sborník konference Geoinformatika ve veřejné správě. Brno. (jezik: slovački)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]