Pređi na sadržaj

Frančesko Bandarin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Frančesko Bandarin
Frančesko Bandarin u Bangkoku, 2012
Lični podaci
Datum rođenja(1950-12-26)26. decembar 1950.(73 god.)
Italija
ObrazovanjeUniversità Iuav di Venezia, Univerzitet Kalifornije (Berkli)
Naučni rad
PoljeArhitektura

Frančesko Bandarin (ital. Francesco Bandarin; rođen 26. decembra 1950) je italijanski arhitekta. Bio je direktor Uneskovog centra za svetsku baštinu od 2000. do 2010. godine, a zatim pomoćnik generalnog direktora Uneska za kulturu od 2010. do 2018. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Diplomirao je arhitekturu na Università Iuav u Veneciji i magistrirao urbanizam na Univerzitetu Kalifornije (Berkli). [1]

Kao direktor Centra za svetsku baštinu, Frančesko Bandarin je bio odgovoran za implementaciju Konvencije o zaštiti svetske kulturne i prirodne baštine i u tom cilju koordinirao je institucionalne aktivnosti koje se odnose na upis lokaliteta na Listu svetske baštine.

Za to vreme, Centar je pokrenuo niz tematskih programa (šume, verski interesi, male ostrvske države u razvoju, marina, gradovi i više) i omogućio stvaranje istraživačkih i centara za obuku u Bahreinu, Brazilu, Kini, Indiji, Italiji, Meksiku i Južnoj Africi.

Za očuvanje urbanog nasleđa u širem smislu zalagao se i Frančesko Bandarin. Taj pristup je sadržan u Preporuci o istorijskom urbanom pejzažu, koju je usvojila Generalna konferencija Uneska 10. novembra 2011. godine. Prema tom tekstu, UNESKO smatra da, „kako bi se podržala zaštita prirodnog i kulturnog nasleđa, akcenat treba staviti na integraciju strategija očuvanja istorijskog urbanog područja, upravljanja i planiranja u procese lokalnog razvoja i urbanog planiranja, kao što je npr., savremena arhitektura i razvoj infrastrukture, za koje bi primena pejzažnog pristupa pomogla u održavanju urbanog identiteta”. [2]

Tokom njegovog mandata kao pomoćnika generalnog direktora, Sektor za kulturu UNESKO-a je predvodio inicijative koje su pomogle da se kultura uspostavi kao pitanje održivosti, sama po sebi.

Ovo je dovelo do usvajanja Deklaracije iz Hangdžoua: Stavljanje kulture u srce politika održivog razvoja 17. maja 2013. [3]

Ova orijentacija se takođe nalazi u prvom Uneskovom Globalnom izveštaju o kulturi za održivi urbani razvoj („Kultura: urbana budućnost“), objavljenom 18. oktobra 2016. tokom Treće konferencije Ujedinjenih nacija o stanovanju i održivom urbanom razvoju (Habitat III).[4]

Unesko i Svetska turistička organizacija potpisali su 12. decembra 2017. Muskatsku deklaraciju o turizmu i kulturi: Podsticanje održivog razvoja. Kada se njime pravilno upravlja, turizam može biti „sredstvo za promovisanje međukulturalnog dijaloga, stvaranje mogućnosti za zapošljavanje, suzbijanje ruralnih migracija i negovanje osećaja ponosa među zajednicama domaćinima“. [5]

Frančesko Bandarin se redovno pojavljuje u medijima, kad god su kulturna dobra ugrožena. [6] [7] [8] [9] [10] [11] [12] [13] On takođe predstavlja jedno mesto svetske baštine svakog meseca u Il Giornale dell'Arte. [14]

Godine 2014. bio je predsednik žirija Venecijanskog bijenala arhitekture. [15] Tokom 2019. i 2020. godine predsedavao je Svetskom sudijskom komisijom za Prik Versailles. [16] [17] [18]

Glavne publikacije[uredi | uredi izvor]

  • Bandarin, Francesco; Oers, Ron van (2012). The Historic Urban Landscape: Managing Heritage in an Urban Century. Chichester: John Wiley & Sons. ISBN 978-0-470-65574-0. 
  • Bandarin, Francesco; Oers, Ron van (2014). Reconnecting the City: The Historic Urban Landscape Approach and the Future of Urban Heritage. Chichester: John Wiley & Sons. ISBN 978-1-118-38398-8. 
  • Roders, Ana Pereira; Bandarin, Francesco (2019). Reshaping Urban Conservation: The Historic Urban Landscape Approach in Action. New York: Springer. ISBN 978-981-10-8887-2. 

Orden[uredi | uredi izvor]

  • Veliki oficir Ordena za zasluge Republike Italije (2012) [19]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ UNESCO website
  2. ^ „Recommendation on the Historic Urban Landscape, including a glossary of definitions”. unesco.org (na jeziku: engleski). 10. 11. 2011. Pristupljeno 25. 5. 2021. 
  3. ^ „Hangzhou International Congress "Culture: Key to Sustainable Development". unesco.org (na jeziku: engleski). 17. 5. 2013. Pristupljeno 25. 5. 2021. 
  4. ^ „Culture for Sustainable Urban Development”. unesco.org (na jeziku: engleski). 18. 10. 2016. Pristupljeno 25. 5. 2021. 
  5. ^ „UNESCO and UNWTO Sign Muscat Declaration on Tourism and Culture: Fostering Sustainable Development”. unesco.org (na jeziku: engleski). 12. 12. 2017. Pristupljeno 25. 5. 2021. 
  6. ^ „Looting of Libyan treasure highlights illicit antiquities trade”. CNN (na jeziku: engleski). 11. 11. 2011. Pristupljeno 25. 5. 2021. 
  7. ^ „Pompéi, patrimoine en péril ?”. Sciences et Avenir (na jeziku: francuski). 1. 6. 2011. Pristupljeno 25. 5. 2021. 
  8. ^ „Auschwitz-Birkenau : la restauration programmée”. Le Monde (na jeziku: francuski). 14. 2. 2011. Pristupljeno 25. 5. 2021. 
  9. ^ „What Does Unesco Recognition Mean, Exactly?”. The New York Times (na jeziku: engleski). 6. 1. 2012. Pristupljeno 25. 5. 2021. 
  10. ^ „Mausolées de Tombouctou : "Ce jugement qualifie le crime contre le patrimoine". Télérama (na jeziku: francuski). 1. 10. 2016. Pristupljeno 25. 5. 2021. 
  11. ^ „Cuidar nuestro patrimonio arquitectónico”. La Prensa (na jeziku: španski). 13. 9. 2017. Pristupljeno 25. 5. 2021. 
  12. ^ „Menaces contre les sites patrimoniaux iraniens: Donald Trump isolé”. Le Devoir (na jeziku: francuski). 7. 1. 2020. Pristupljeno 25. 5. 2021. 
  13. ^ „L'après-COVID-19 : réinventer Venise et son tourisme destructeur”. Radio-Canada (na jeziku: francuski). 11. 6. 2020. Pristupljeno 25. 5. 2021. 
  14. ^ „Francesco Bandarin”. ilgiornaledellarte.com. 
  15. ^ „Premi della Biennale Architettura 2014”. labiennale.org (na jeziku: italijanski). 28. 11. 2017. Pristupljeno 26. 2. 2021. 
  16. ^ Prix Versailles website
  17. ^ „Winners of the 2020 Prix Versailles Announced”. ArchDaily (na jeziku: engleski). 21. 12. 2020. Pristupljeno 26. 2. 2021. 
  18. ^ „Stadi, stazioni, aeroporti: gli edifici più belli del 2020”. Corriere della Sera (na jeziku: italijanski). 28. 12. 2020. Pristupljeno 26. 2. 2021. 
  19. ^ „Le onorificenze della Repubblica Italiana”. qurinale.it (na jeziku: italijanski). Pristupljeno 25. 5. 2021.