Fulhensio Jegros
Fulhensio Jegros | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||
Datum rođenja | 1780 | ||||||||||||
Mesto rođenja | Kujkujo, Vicekraljevstvo Rio de la Plata | ||||||||||||
Datum smrti | 17. jul 1821.40/41 god.) ( | ||||||||||||
Mesto smrti | Paragvaj, | ||||||||||||
Profesija | vojskovođa, političar | ||||||||||||
|
Fulhensio Jegros i Franko de Tores (šp. Fulgencio Yegros y Franco de Torres; Kujkujo, 1780 – Asunsion, 17. jul 1821) bio je prvi paragvajski predsednik i vojskovođa.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u porodici vojne tradicije. Studirao je u Asunsionu i pridružio se vojsci. Prva borbena iskustva imao je 1802. protiv Portugalaca i 1807. godine, kada je bio deo paragvajskih vojnih jedinica, koje su branile Buenos Ajres tokom britanske invazije Rio de la Plate. Postao je kapetan 1810. i guverner okruga Misiones.
Jegros i Pedro Huan Kabaljero bili su glavne vojne figure u revoluciji u ranim jutarnjim satima 15. maja 1811, koja je dovela do nezavisnosti Paragvaja od Argentine. Nakon nezavisnosti, Jegros i Hose Gaspar Rodrigez de Fransija izabrani su za konzule Republike po uzoru na francusku revoluciju. Jegros je osnovao prvu vojnu akademiju u nezavisnom Paragvaju.
Više je bio vojskovođa nego političar, a Fransija je zasenio njegovu ulogu konzula. Bio je konzul Paragvaja od 19. juna 1811. do 12. oktobra 1813, te od 12. februara 1814. do 12. juna 1814. godine.[1] Nakon njegovog poslednjeg mandata, Fransija je postao jedini vladar Paragvaja, a Jegros se povukao iz javnog života na svoj posed.
Godine 1820, Jegros je bio učesnik u revoluciji kojom se pokušalo smeniti Fransiju. Nakon neuspeha revolucije, Jegros je bio zatvoren, te pogubljen 17. jula 1821. godine.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Pristupljeno 26. 4. 2013.”. Arhivirano iz originala 11. 09. 2001. g. Pristupljeno 26. 04. 2013.