Hajnrih XIII, vojvoda Bavarske

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hajnrih XIII, vojvoda Bavarske
Lični podaci
Datum rođenja(1235-11-19)19. novembar 1235.
Mesto rođenjaLandshut,
Datum smrti3. februar 1290.(1290-02-03) (54 god.)
Mesto smrtiBurghauzen,
Porodica
SupružnikElizabeta od Ugarske (vojvotkinja Bavarske)
PotomstvoOton III Vitelsbah, Ludvig III, vojvoda Bavarske, Štefan I, vojvoda Bavarske
RoditeljiOton II Vitelsbah
Agnes od Palatinata
DinastijaVitelsbah
Period1253–1290
PrethodnikOton II Vitelsbah
NaslednikOton III sa Ludvigom III i Štefanom I

Hajnrih XIII Vitelsbah (Landshut, 19. novembar 1235- Burghauzen, 3. februar 1290)je bio vojvoda Bavarske. Bio je sin Otona II i Agnes od Palatinata.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Godine 1254. nasledio je oca zajedno sa bratom Ludvigom II u Bavarskoj i Falačkoj. Braća su protiv zakona podelila svoju zemlju 1255. godine. Vojvoda Henrik XIII je dobio Donju Bavarsku, a Ludvig II Gornju Bavarsku i Palatinat. Bila je to prva od mnogih podela vojvodstva. Vojvoda Henrik XIII je boravio u Landshutu i ​​1255. godine, započeli su radovi na glavnom zamku Burghauzen.

Pošto je podela vojvodstva bila protivzakonita, izazvala je gnev biskupa u Bavarskoj koji su se 1257. godine, udružili sa kraljem Otakarom II od Češke. U avgustu 1257. godine, kralj Otakar II je napao Bavarsku, ali su vojvode Henrik XIII i Ludvig II uspeli da odbiju napad. Bio je to jedan od retkih usklađenih i harmoničnih postupaka oba brata koji su se često svađali. Vojvoda Henrik XIII je takođe kasnije nekoliko puta bio u ratu protiv nadbiskupije Salcburga i biskupa Pasaua. Tokom sukoba nemačkog kralja Rudolfa I sa kraljem Otakarom II, vojvoda Henrik XIII je više puta menjao stranu. Kasnije je uz njegovu pomoć osnovana opatiju Furstenzel 1274. godine.

Tokom vladavine vojvode Henrika XIII, bavarske mirovne uredbe su donete u njegovim domenima, u kojima se navodi: „Svako ko izađe napolje noću bez fenjera krši mir i osumnjičen je za zločin“. Naredbe se dalje proširuju na grad Landshut da je svako ko nosi mač ili bodež danju ili noću podlegao teškim kaznama.[1]

Vojvodu Henrika XIII je nasledio njegov najstariji sin Oton III, koji je takođe postao kralj Ugarske. Henrikova grana je izumrla 1340. godine, a nasledio ju je sin vojvode Ludviga II, car Ludvig IV.

Potomstvo[uredi | uredi izvor]

Hajnrih se oko 1250. godine oženio Elizabetom, ćerkom ugarskog kralja Bele IV i Marije Laskarine, iz dinastije Arpada. Elizabeta i Hajnrih su imali desetoro dece:

  • Agnesa od Vitelsbaha (januar 1254. - 20. oktobar 1315.) - pridružila se cistercitskom redu i postala monahinja.
  • Agnesa od Vitelsbaha (17. jul 1255. - 10. maj 1260.) - dobila ime po starijoj sestri.
  • Agnesa od Vitelsbaha (29. oktobar 1256. - 16. novembar 1260.) - dobila ime po svojim starijim sestrama.
  • Elizabeta od Vitelsbaha (23. april 1258. - 8. avgust 1314.) - pridružila se cistercitskom redu i postala monahinja.
  • Oto III, vojvoda od Bavarske (11. februar 1261. - 9. novembar 1312.)
  • Henrik od Vitelsbaha (23. februar 1262. - 16. septembar 1280.)
  • Sofija od Vitelsbaha (oko 1264. - 4. februar 1282.) - udata za Popa VIII od Heneberga.
  • Katarina od Vitelsbaha (9. jun 1267. - 9. januar 1310.) - udata za Fridriha Tutu od Mejsena.
  • Ludvig III, vojvoda Bavarski (9. oktobar 1269. - 9. oktobar 1296.)
  • Stefan I, vojvoda Bavarski (14. mart 1271. - 10. decembar 1310.)

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Otto IV, Count of Wittelsbach
 
 
 
 
 
 
 
8. Oton I, vojvoda Bavarske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Heilika of Pettendorf-Lengenfeld
 
 
 
 
 
 
 
4. Ludvig I, vojvoda Bavarske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Ludvig I, grof Lona
 
 
 
 
 
 
 
9. Agnes od Lona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Agnes of Metz
 
 
 
 
 
 
 
2. Oton II Vitelsbah
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Vladislav II Pšemisl
 
 
 
 
 
 
 
10. Bedžih, vojvoda Češke
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Gertruda od Babenberga
 
 
 
 
 
 
 
5. Ljudmila od Češke
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Geza II
 
 
 
 
 
 
 
11. Elizabeta od Ugarske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Eufrosina Kijevska
 
 
 
 
 
 
 
1. Hajnrih XIII, vojvoda Bavarske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Hajnrih X, vojvoda Bavarske
 
 
 
 
 
 
 
12. Hajnrih Lav
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Gertruda od Suplingenburga
 
 
 
 
 
 
 
6. Hajnrih V, grof od Palatinata
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Henri II Plantagenet
 
 
 
 
 
 
 
13. Matilda od Engleske, vojvotkinja Saksonije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Eleonora od Akvitanije
 
 
 
 
 
 
 
3. Agnes od Palatinata
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Fridrih II Švapski
 
 
 
 
 
 
 
14. Konrad, grof od Palatinata
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Agnesa od Nemačke
 
 
 
 
 
 
 
7. Agnes Hoenštaufen
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Berthold I, Count of Henneberg
 
 
 
 
 
 
 
15. Irmingard of Henneberg
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Bertha of Putelendorf
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Arnold 2004, str. 123

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Arnold, Benjamin (2004). Power & Property in Medieval Germany Economic and Social Change 900-1300. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-927221-1.
  • Klaniczay, Gábor (2002). Holy Rulers and Blessed Princesses: Dynastic Cults in Medieval Central Europe. Translated by Palmai, Eva. Cambridge University Press.