Hemipareza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hemipareza
Specijalnostineurologija

Hemipareza ili nepotpuna paraliza, je neurološki poremećaj koji se karakteriše smanjenom funkcijom mišića, jedne polovine tela.[1][2] Nastaje kao posledica uništenja odgovarajućeg gornjeg motornog neurona i njihovih aksona, ili motornih neurona u prednjem centralnom girusu ili kortikospinalnom (piramidalnom) putu načelno iznad nivoa zadebljanja vratne kičmene moždine.[3]

Hemipareza, po pravilu, ima cerebralno, retko - kičmeno poreklo. Brzi razvoj hemipareze je važan klinički znak koji zahteva što brže dijagnostičke procedure.[4]

Od vitalnog je značaja što pre integrisati hemiplaretičnu osobu u društvo i ohrabriti je u njenim svakodnevnim životnim aktivnostima. U takvim uslovima uz adekvatnu kineziterapiju vremenom neki pojedinci mogu ostvariti značajan napredak.[5]

Opšte informacije[uredi | uredi izvor]

Hemipareza je sindrom oštećenja mozga koji dovodi do motoričke slabosti jedne polovine tela i praćena je promenom senzibiliteta, govora, čestih psihičkih i drugih promene u ponašanju pacijenta.

Hemiplegija je termin koji se često koristi kao sinonim za hemiparezu, što nije pravilno jer ona ukazuje na potpuni gubitak mišićnih funkcija i voljnih kontrakcija.[2]

Nakon oštećenja centralnog nervnog sistema tonus muskulature je snižen ili povišen, što zavisi od distribucije inhibicijskih ili ekscitacijskih impulsa. Promene se mogu videti pri pregledu i ispitivanju refleksa. Pacijent ne može voljno pomerati delove tela, ili ih može pokrenuti s velikim poteškoćama. Zanimljivo je da su zapaljenjske promene u zglobovima uzrokovane hroničnim artritisom, kod hemipareze obično manje izražene na toj strani tela.[5]

Kod osoba sa hemiparezom često se javlja kompenzacija normalne strane, čija pojačana aktivnost proizvodi abnormalno stanje i kroz određeni period vodi u oštećenje obe strane tela.[6] Kako je funkcionisanje preostalih mišića zahvaćenih delimičnim ili potpunim presecanjem inhibicijskih puteva očuvano, stvara se abnormalna posturalna adaptacija, što uzrokuje asimetričnost a time loš ili neadekvatan balans, tkoji prati nepravilno izvođenja automatskih pokreta. S obzirom na to da su posturalna adaptacija i automatski pokreti, kao podloga i pratnja u izvođenju voljnih pokreta, izmienjeni, oni se ne izvode na pravilan način.[7] ITo dovodi do hemiparetičniog hoda, koji se karakteriše sporim i asimetričnim koracima sa siromašnom selektivnom motornom kontrolom, odloženom i poremećenom reakcijom ravnoteže, te smanjenim prenosom težine na paretičnu stranu, čime se povećava rizik od pada.[8]

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Hemipareza je stanje koje je najčešće uzrokovano moždanim udarom ili cerebralnom paralizom, iako može biti uzrokovano:[3][2]

  • Bolestima organa za cirkulaciju krvi (moždani udar, prolazni ishemijski napad, infektivni endokarditis, cerebralno krvarenje).
  • Povredama, trovanjima i neki drugi spoljašnji uzroci (npr trauma glave).
  • Bolestima nervnog sistema (cerebralna paraliza, cerebralni apsces, meningitis, encefalitis, multipla skleroza, infantilna hemiplegija).
  • Šećernom bolesti.[9]
  • Trudnoća, porođaj i postporođajni period (porođajna trauma).
  • Tumoima mozga.
  • Kongenitalneim anomalijama, deformitetima i hromozomskim aberacijama (Sturge-Veberov sindrom, Brushfieldova bolest, Kliel-Fajlov sindrom, cerebralna ageneza).[10][11][12] [13][14][15][16][17]

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Kliničkom slikom dominira narušena funkcija jedne polovine tela koju bolesnik može da pomera, zbog smanjene snaga mišića. Gubitak sposobnosti povezanih sa moždanim udarom, pa samim tim i znaci i simptomi hemipareze zavisi od područja oštećenja mozga osobe.[18]

Osnovne krakteristike kliničke slike su:[19][2]

  • poteškoća pri kretanju,
  • teško održavanje ravnoteže,
  • poteškoće u zauzimanju uspravnog položaja.

Zbog toga, obavljanje svakodnevnih aktivnosti kao što su odevanje, jelo, hvatanje predmeta ili korišćenje kupatila može biti otežano.[18]

Brzi razvoj hemipareze je važan klinički znak koji omogućava ubrzavanje dijagnostičke pretrage.[20]

Iznenada razvijena ili veoma brzo napredujuća hemipareza

Ovaj oblik hemipareze karakteriše:

  • Hod (najčešći uzrok).
  • Volumetrijsko obrazovanje u mozgu sa pseudo-apscesnim protokom.
  • Kraniocerebralna povreda.
  • Encefalitis.
  • Postičnostno stanje.
  • Migrena sa aurom (hemiplegična migrena).
  • Dijabetesna encefalopatija.
  • Višestruka skleroza.
  • Pseudopareza.
Subakutno ili polako razvijanje hemipareze

Ovaj oblik hemipareze karakteriše:

  • Moždani udar
  • Tumor mozga.
  • Encefalitis.
  • Višestruka skleroza.
  • Atrofični kortikalni proces

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Hemipareza se identifikuje kliničkim pregledom od strane zdravstvenog radnika, poput fizioterapeuta ili lekara.

Radiološke studije poput CT -a ili snimanja mozgai kičmene moždine magnetnom rezonancom treba koristiti za potvrdu povrede mozga i kičmene moždine. Kako se ove pretrage same ne mogu koristiti za identifikaciju poremećaja kretanja, one se dopunjuju ispitivanjem cerebrospinalne tečnosti; EEG; evociranih potencijala različitih modaliteta; ultrazvučna doplerografija glavnih arterija glave, hematološkim i metaboličkim testovima.

Pojedinci koji razviju napade mogu proći testove kako bi utvrdili gde je fokus viška električne aktivnosti.[21]

Pacijenti sa hemiparezom obično pokazuju karakterističan hod, koji karakterišu spori i asimetrični koraci sa lošom selektivnom motornom kontrolom, odloženom i poremećenom reakcijijom ravnoteže i smanjenim prenošenjem težine na paretičnu stranu, čime se povećava rizik od pada.[8][22]

Terapija[uredi | uredi izvor]

Terapija se zasniva na lečenju osnovnog uzroka koji je doveo do pojave hemipareze i intenzivna i dugotrajna kineziterapija.[23][2]

Fizikalna terapija je važan deo tretmana, jer pomaže bolesniku da povrati kontrolu nad svojim mišićima dok razvija snagu mišića. Fizioterapeuti takođe pomažu osobama sa hemiparezom da primene razne trikove i savete koji im mogu pomoći da se uspešnije kreću i kako da iskoriste punu snagu mišića obe strane tela.[24]

Kretanje ili hodanje kao najvažniji cilj fizikalne terapije.[25]
Kod pacijenata sa hemiparezom, u procesu rehabilitacije, kretanje ili hodanje je jedno od najvažnijih ciljeva.[26] Hod je komplikovan motorni čin koji zahteva koordinaciju mišići trupa i ekstremiteta, mišići koji prelaze mnoge zglobove.[27] Hodanje je osnovni preduslov za svakodnevni život, mora biti prilagodljivo, odnosno mora odgovarati potrebama pojedinca i zahtevima okruženja, pri čemu

treba napomenuti da je ovo jedna od najautomatizovanijih radnji. On je funkcionalni rezultat interakcije biomehaničkih, neurofizioloških i motornih sistema upravljanja.[7] Tako je kretanje zahteva integraciju neuronskih podsistema uključenih u stvaranje posturalnih i

lokomotorne kontrole. Hodanje bi trebalo da obezbedi napredak u sprostoru, za šta neophodna sinergija gornjih ekstremiteta, trupa i donjih ekstremiteta.[28]

U terapiji se mogu primeniti i pomoćni uređaji koji uključuju hodalice, proteze i invalidska kolica, jer mogu takođe biti od pomoći ljudima koji imaju poteškoće sa hodanjem.

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Hemipareza nije progresivni poremećaj, osim u progresivnim stanjima kao što je rastući tumor na mozgu. Kada se povreda pojavi, simptomi se ne smeju pogoršati.[29]

Međutim, zbog nedostatka pokretljivosti mogu nastati komplikacije, koje mogu uključivati:[2]

  • ukočenost mišića i zglobova,
  • gubitak aerobne sposobnosti,
  • grčeve mišića,
  • pojavu dekubitusa i krvnih ugrušaka.

Iznenadni oporavak od hemiplareze je veoma redak. Mnogi pojedinci će imati ograničen oporavak, ali će se kod većine stanje poboljšava nakon intenzivne specijalizovane rehabilitacije.[30] Na osnovu rezultata istraživanja utvrđeno je da specijalizovana i visoko individualizovana medicinska gimnastika - kineziterapija dovodi do značajnog poboljšanja u kvalitetu aktivnosti hoda i funkcionalnom oporavaku pacijenata.[8]

Potencijal za napredovanje može se razlikovati u cerebralnoj paralizi, od onog kod stečenih povreda mozga.[31]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Medical Definition of HEMIPARESIS”. www.merriam-webster.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-02-01. 
  2. ^ a b v g d đ „Hemiparesis: Treatment, Outlook, and More”. Healthline (na jeziku: engleski). 2017-06-05. Pristupljeno 2021-02-01. 
  3. ^ a b „Hemiparesis”. www.stroke.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-02-01. 
  4. ^ „Hemiparesis vs. Hemiplegia: Symptoms, Causes, Treatment”. Healthline (na jeziku: engleski). 2020-02-26. Pristupljeno 2021-02-01. 
  5. ^ a b Bourbonnais, Daniel; Noven, Sharyn Vanden (1989-05-01). „Weakness in Patients With Hemiparesis”. American Journal of Occupational Therapy (na jeziku: engleski). 43 (5): 313—319. ISSN 0272-9490. doi:10.5014/ajot.43.5.313. 
  6. ^ Bobath Berta. Adult hemiplegia evaluation and treatment, 2nd edition. London, 1989.
  7. ^ a b Raine S., Meadows L., Lynch Ellerington M. Theory and clinical practice in neurological rehabilitation, I ed, Wiley Blackwell, Oxford, 2009.
  8. ^ a b v Olivera Pilipović Spasojević, Nada Naumović, Dijana Laštro, et al. Efekat kineziterapije na poboljšanje funkcije hoda kod bolesnika sa hemiparezom, Glasnik Antropološkog društva Srbije, Niš, vol. 51, pp. 2734, 2016, UDK 572(05), ISSN 1820-7936
  9. ^ Al-Eithan, Muwafak H.; Amin, Muhammad; Robert, Asirvatham A. (2011). „The effect of hemiplegia/hemiparesis, diabetes mellitus, and hypertension on hospital length of stay after stroke”. Neurosciences (Riyadh, Saudi Arabia). 16 (3): 253—256. ISSN 1319-6138. PMID 21677617. 
  10. ^ M. Eesa, P. Sharma, and M. Goyal, “Cerebral proliferative angiopathy,” Canadian Journal of Neurological Sciences, vol. 36, no. 2, pp. 242–243, 2009.View at: Google Scholar
  11. ^ K. S. Hong, J. I. Lee, and S. C. Hong, “Cerebral proliferative angiopathy associated with haemangioma of the face and tongue,” Journal of Neurology, Neurosurgery and Psychiatry, vol. 81, no. 1, pp. 36–37, 2010.View at: Publisher Site | Google Scholar
  12. ^ M. P. Marks and G. K. Steinberg, “Cerebral proliferative angiopathy,” Journal of NeuroInterventional Surgery, vol. 4, no. 5, article e25, 2012.View at: Google Scholar
  13. ^ J. Fierstra, S. Spieth, L. Tran et al., “Severely impaired cerebrovascular reserve in patients with cerebral proliferative angiopathy,” Journal of Neurosurgery Pediatrics, vol. 8, no. 3, pp. 310–315, 2011.View at: Google Scholar
  14. ^ H. Maekawa, M. Tanaka, and H. Hadeishi, “Fatal hemorrhage in cerebral proliferative angiopathy,” Interventional Neuroradiology, vol. 18, no. 3, pp. 309–313, 2012.View at: Google Scholar
  15. ^ D. Ducreux, M. C. Petit-Lacour, K. Marsot-Dupuch, J. Bittoun, and P. Lasjaunias, “MR perfusion imaging in a case of cerebral proliferative angiopathy,” European Radiology, vol. 12, no. 11, pp. 2717–2722, 2002.View at: Google Scholar
  16. ^ H. L. Doria-Netto, A. M. de Souza-Filho, R. H. Doria-Netto et al., “Cerebral proliferative angiopathy,” Arq Neuropsiquiatr, vol. 68, no. 2, pp. 300–302, 2010.View at: Google Scholar
  17. ^ P. L. Lasjaunias, P. Landrieu, G. Rodesch et al., “Cerebral proliferative angiopathy: clinical and angiographic description of an entity different from cerebral AVMs,” Stroke, vol. 39, no. 3, pp. 878–885, 2008.View at: Publisher Site | Google Scholar
  18. ^ a b „Hemiparesis - an overview | ScienceDirect Topics”. www.sciencedirect.com. Pristupljeno 2021-02-01. 
  19. ^ „Hemiplegia, Hemiparesis, Hemiplegic Cerebral Palsy - What's the difference?”. CHASA (na jeziku: engleski). 2013-09-11. Pristupljeno 2021-02-01. 
  20. ^ „What is hemiplegia? | HemiHelp: for children and young people with hemiplegia (hemiparesis)”. web.archive.org. 2013-03-05. Arhivirano iz originala 05. 03. 2013. g. Pristupljeno 2021-09-02. 
  21. ^ „Spastic Hemiplegia : Cerebral Palsy : OriginsOfCerebralPalsy.com”. web.archive.org. 2018-01-26. Arhivirano iz originala 26. 01. 2018. g. Pristupljeno 2021-09-02. 
  22. ^ „Gait Abnormalities « The Stanford 25”. web.archive.org. 2010-10-11. Arhivirano iz originala 11. 10. 2010. g. Pristupljeno 2021-09-02. 
  23. ^ Zhu Z, Cui L, Yin M, Yu Y, Zhou X, Wang H, et al. Hydrotherapy vs. conventional land-based exercise for improving walking and balance after stroke: a randomized controlled trial. Clin Rehabil. 2016;30:587–593. [PubMed] [Google Scholar]
  24. ^ Foley N, McClure JA, Meyer M, Salter K, Bureau Y, Teasell R. Inpatient rehabilitation following stroke: amount of therapy received and associations with functional recovery. Disabil Rehabil. 2012;34:2132–2138
  25. ^ Olivera Pilipović Spasojević, Nada Naumović, Dijana Laštro, et al. Efekat kineziterapije na poboljšanje funkcije hoda kod bolesnika sa hemiparezom Glasnik Antropološkog društva Srbije / Journal of the Antropological Society of Serbia Niš, vol. 51, str. 2734, 2016, UDK 572(05), ISSN 1820-7936
  26. ^ Mudge S. & Stott N. S. (2007). Outcome maesures to assess walking ability following stroke: A systemic review of the literature. Physiotherapy, 93 (3), 173–232
  27. ^ Mackay-Lyons M. (2002). Central pattern generation of human locomotion: A review of the literature. Physical Therapy, 82 (1), 69–83.
  28. ^ Grasso, R. , Zago, M. & Lacquaniti, F. (2000) Interactions between posture and locomotion: Motor patterns in human walking with bent posture versus erect posture. Journal of Neurophysiology, 83, 288–300
  29. ^ Bindawas SM, Vennu V, Moftah E. Improved functions and reduced length of stay after inpatient rehabilitation programs in older adults with stroke: A systematic review and meta-analysis of randomized controlled trials. Neuro Rehabilitation. 2017;40:369–390.
  30. ^ Pollock A, Baer G, Campbell P, Choo PL, Forster A, Morris J, et al. Physical rehabilitation approaches for the recovery of function and mobility following stroke. Cochrane Database Syst Rev. 2014;4:CD001920. [PMC free article] [PubMed] [Google Scholar]
  31. ^ . Bindawas SM, Mawajdeh H, Vennu V, Alhaidary H. A retrospective observational study of functional outcomes, length of stay, and discharge disposition after an inpatient stroke rehabilitation program in Saudi Arabia. Medicine (Baltimore) 2016;95:e4432

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).