Pređi na sadržaj

Hemoragični cistitis

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hemoragični cistitis
Mikroskopski nalaz mokraće: višestruki bacili (bakterije u obliku šipke, ovde prikazane kao crne i u obliku pasulja) prikazane između belih krvnih zrnaca. Ove promene ukazuju na infekciju urinarnog trakta.
Specijalnostiurologija
Simptomihemoragija, hemagirija, dizurija

Hemoragični  cistitis jedan je od kliničkih simptoma donjeg urinarnog trakta koji uključuju krvarenje iz mokraćne bešike (hematuriju) i simptome iritativnog mokrenja. Nastaje usled oštećenja prelaznog epitela i krvnih sudova mokraćne bešike toksinima, patogenima, zračenjem, lekovima ili bolešću.

Infektivni uzroci hemoragičnog cistitisa uključuju bakterije i viruse.  Neinfektivni hemoragični cistitis  se najčešće javlja kod pacijenata koji su bili podvrgnuti zračenju karlice, hemoterapiji ili obema metodama.[1] Oboleli mogu razviti asimptomatsku mikroskopsku hematuriju ili grubu hematuriju sa ugrušcima, što može dovesti do zadržavanja urina. Lečenje zavisi od etiologije, težine krvarenja i simptoma.[2]

Pacijenti koji su podvrgnuti transplantaciji hematopoetskih matičnih ćelija često imaju hemoragični cistitis jer je većina njih izložena ciklofosfamidu, zračenju celog tela ili obema metodama. Pacijenti sa malignitetima i oni koji su podvrgnuti hemoterapiji su često imunokompromitovani i izloženi su velikom riziku od dobijanja bakterijskih i virusnih infekcija koje mogu izazvati i emoragični cistitis.

Retko, arteriovenske malformacije, kamenci, metastatski tumori i, češće,  maligni tumori urotepitela  izazivaju veliku (masicnu) hematuriju. Oni se razlikuju od hemoragičnog cistitisa na osnovu snimanja i endoskopske evaluacije.[3]

Za pacijente koji primaju lekove ili su podvrgnuti procedurama za koje je poznato da uzrokuju hemoragični cistitis, prevencija je od suštinskog značaja. Dve standardne metode prevencije toksičnog dejstva ciklofosfamida na mokraćnu bešiku su hiperhidratacija i primena mesna.[4] Kontroverzne metode uključuju profilaktičku irigaciju bešike i pražnjenje po satu.

Lekari koji leče onkološke pacijente obavezni su da praduzimaju preventivne mera protiv hemoragičnog cistitisa. Krv u mokraći, pogotovu bez bolova, zahteva brzi pregled urologa i tačnu dijagnostikiku, kako bi se nakon ranog otkrivanje tumora i uz primenu najnovijih i raznovrsnih lekova i metoda lečenja omogućilo uspešno lečenje i prevencija najtežih oblika bolesti.

Relevantna anatomija[uredi | uredi izvor]

Slojevi mokraćne bešike

Relevantna anatomija mokraćne bešike od značaja za neinfektivni hemoragični cistitis uključuje poznavanje njenih slojeva tkiva od lumena ka njenoj spoljašnjosti.

Sloj glikozaminoglikana (GAG) prekriva unutrašnju površinu bešike preko prelaznog epitela. Duboko u ovom prelaznom epitelu, koji je površno prekriven „kišobranskim“ ćelijama, nalazi se submukoza mokraćne bešike sa svojom mikrovaskularnom strukturom koju prekriva mišić detruzora (glatki mišić orijentisan u više pravaca) koji omogućava ravnomerno istezanje i skladištenje mokraće.

Sloj masnog vezivnog tkiva okružuje veći deo prednjeg i bočnog dela bešike u Retziusovom prostoru, dok ga, posteriorno, peritonealna serozna površina odvaja od slepe vreće i sadržaja trbušne duplje.

U slučajevima hroničnog cistitisa, neovaskularnost u submukoznoj oblasti je uobičajena i verovatno je mesto iz koga potiče akutna krvarenje, Ishemijske promene u krvnim sudovima povezane sa endarteritisom mogu dovesti do ulceracija sluzokože i akutnog krvarenja.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Hemoragični cistitis nije uobičajen u opštoj populaciji. Ali može uticati na 10% do 35% ili više pacijenat koji primaju određene tretmane tokom lečenja raka. Pa je tako hemoragični cistitis pisutan kod i do 70% pacijenata koji su bili izloženi visokim dozama ciklofosfamida ili ifosfamida u sklopu hemoterapije.[5][6][7][8] i kod 5-10% pacijenata koji su bili podvrgnuti zračenju karlice u toku lečenja raka (maligniteta).[9][10][11]

Incidencija kod dečije populacije je manja nego kod odraslih.

Studija kod pacijenata koji su bili podvrgnuti alogenoj transplantaciji hematopoetskih matičnih ćelija otkrila je dvogodišnju kumulativnu incidencu hemoragičnog cistitisa koji je u 24% slučajeva povezan sa BK poliomavirusom. U ovim studijama istraživači su identifikovali tri klinička faktora povezana sa hemoragičnim cistitisom: mijeloablativno stanje, viremija citomegalovirusa i tešku akutnu bolest transplantata protiv domaćina.[12]

Faktori koji su značajno povezani sa razvojem hemoragičnog cistitisa bili su prethodna transplantacija i pojava reaktivacije citomegalovirusa pre hemoragičnog cistitisa.[13]

Faktori rizika[uredi | uredi izvor]

Prema univarijantnoj analizi, sledeći faktori su značajno povezani sa povećanim rizikom od hemoragičnog cistitisa:[14]

  • starost > 5 godina
  • muški pol
  • hemoterapija ciklofosfamidom ili busulfanom
  • transplantacija koštane srži ili matičnih ćelija periferne krvi
  • radioterapija karlice
  • osnovne dijagnoze rabdomiosarkoma, akutne leukemije ili aplastične anemije

Faktori povezani sa većom težinom cistitisa su sledeći:[14]

  • starijea životna dob,
  • kasni početak hemoragičnog cistitisa,
  • pozitivna urinokultura na BK virus
  • transplantacija koštane srži ili matičnih ćelija periferne krvi

SadržajPregledSimptomi i uzrociDijagnoza i testoviMenadžment i lečenjePrevencijaOutlook / PrognozaŽivi sa

SadržajPregledSimptomi i uzrociDijagnoza i testoviMenadžment i lečenjePrevencijaOutlook / PrognozaŽivi sa

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Hemoragični cistitis je rezultat oštećenja sluznice bešike, uključujući i njene krvne sudove. Oštećenja mogu biti uzrokovana:

  • bakterijskaom ili virusnom infekcijom.
  • transplantacijom koštane srži .
  • hemoterapijom, na primer nakon primena ciklofosfamida ili ifosfamida.
  • izlaganja određenim hemikalijama, kao što su anilin i toluidin.
  • dadioterapija tkiva u blizini mokračne bešike.

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Simptomi hemoragičnog cistitisa variraju u zavisnosti od toga koliko je ozbiljan slučaj. Znaci i simptomi hemoragičnog cistitisa mogu uključivati:

  • krv u urinu ( hematurija ), koja može učiniti da mokraća izgleda ružičasto, crveno ili braon.
  • krvni ugrušci u urinu.
  • dizurija (bolno mokrenje) .
  • groznica .
  • česti nagoni za mokrenjem .
  • nemogućnost mokrenja.
  • gubitak kontrolne funkcije bešike .

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Payne, Heather; Adamson, Andrew; Bahl, Amit; Borwell, Jonathan; Dodds, David; Heath, Catherine; Huddart, Robert; McMenemin, Rhona; Patel, Prashant (2013-10-11). „Chemical‐ and radiation‐induced haemorrhagic cystitis: current treatments and challenges”. BJU International. 112 (7): 885—897. ISSN 1464-4096. doi:10.1111/bju.12291. 
  2. ^ Avidor, Yoav; Nadu, Andrei; Matzkin, Haim (2000). „Clinical significance of gross hematuria and its evaluation in patients receiving anticoagulant and aspirin treatment”. Urology. 55 (1): 22—24. ISSN 0090-4295. doi:10.1016/s0090-4295(99)00388-x. 
  3. ^ de Vries, Catherine R.; Freiha, Fuad S. (1990). „Hemorrhagic Cystitis: A Review”. Journal of Urology. 143 (1): 1—9. ISSN 0022-5347. doi:10.1016/s0022-5347(17)39848-8. 
  4. ^ Ngo, Dat; Samuels, Diana; Chen, Jason; Koller, Paul B.; Al Malki, Monzr M. (2022). „A Clinical Review of the Different Strategies to Minimize Hemorrhagic Cystitis Associated with the Use of Post-Transplantation Cyclophosphamide in an Allogeneic Transplant”. Transplantation and Cellular Therapy. 28 (7): 349—354. ISSN 2666-6367. doi:10.1016/j.jtct.2022.05.012. 
  5. ^ Cannon J, Linke CA, Cos LR. Cyclophosphamide-associated carcinoma of urothelium: modalities for prevention. Urology. 38 (5): 413—6. novembar 1991.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  6. ^ Efros M, Ahmed T, Choudhury M (novembar 1990). „Cyclophosphamide-induced hemorrhagic pyelitis and ureteritis associated with cystitis in marrow transplantation”. Journal of Urology. 144 (5): 1231—2. .
  7. ^ Fairchild WV, Spence CR, Solomon HD, Gangai MP (avgust 1979). „The incidence of bladder cancer after cyclophosphamide therapy”. Journal of Urology. 122 (2): 163—4. .
  8. ^ Ratliff TR, Williams RD (mart 1998). „Hemorrhagic cystitis, chemotherapy, and bladder toxicity”. Journal of Urology. 159 (3): 1044. 
  9. ^ Chong KT, Hampson NB, Corman JM (april 2005). „Early hyperbaric oxygen therapy improves outcome for radiation-induced hemorrhagic cystitis”. Urology. 65 (4): 649—53. .
  10. ^ Corman JM, McClure D, Pritchett R, Kozlowski P, Hampson NB (jun 2003). „Treatment of radiation induced hemorrhagic cystitis with hyperbaric oxygen”. Journal of Urology. 169 (6): 2200—2. .
  11. ^ Levenback C, Eifel PJ, Burke TW, Morris M, Gershenson DM (novembar 1994). „Hemorrhagic cystitis following radiotherapy for stage Ib cancer of the cervix”. Gynecol Oncol. 55 (2): 206—10. .
  12. ^ Uhm, J; Hamad, N; Michelis, F V; Shanavas, M; Kuruvilla, J; Gupta, V; Lipton, J H; Messner, H A; Seftel, M (2014-08-11). „The risk of polyomavirus BK-associated hemorrhagic cystitis after allogeneic hematopoietic SCT is associated with myeloablative conditioning, CMV viremia and severe acute GVHD”. Bone Marrow Transplantation. 49 (12): 1528—1534. ISSN 0268-3369. doi:10.1038/bmt.2014.181. 
  13. ^ Ruggeri, A.; Roth‐Guepin, G.; Battipaglia, G.; Mamez, A.‐C.; Malard, F.; Gomez, A.; Brissot, E.; Belhocine, R.; Vekhoff, A. (2015-11-25). „Incidence and risk factors for hemorrhagic cystitis in unmanipulated haploidentical transplant recipients”. Transplant Infectious Disease. 17 (6): 822—830. ISSN 1398-2273. doi:10.1111/tid.12455. 
  14. ^ a b Riachy, Edward; Krauel, Lucas; Rich, Barrie S.; McEvoy, Maureen P.; Honeyman, Joshua N.; Boulad, Farid; Wolden, Suzanne L.; Herr, Harry W.; La Quaglia, Michael P. (2014). „Risk Factors and Predictors of Severity Score and Complications of Pediatric Hemorrhagic Cystitis”. Journal of Urology. 191 (1): 186—192. ISSN 0022-5347. doi:10.1016/j.juro.2013.08.007. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).