Hermetički red Zlatne zore

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jedan od simbola reda

Zlatna zora (engl. Golden Dawn) je hermetički red s kraja 19. i početkom 20. veka.[1]

Osnivanje[uredi | uredi izvor]

Zlatnu zoru 1888. osnivaju Vilijem Vin Vestkog, Vilijem Robert Vudmen i Semjuel Meters u Velikoj Britaniji. Red se na početku svog postojanja predstavljao kao hermetičko društvo odabranih rozenkrojaca i čak je neko vreme važio za isključivo rozenkrojcerski red.[1]Grupe su zatvorenog tipa i nestalnog članstva. Kao i u prošlosti i danas su članovi Zlatne zore aktivni u nekoj od postojećih okultnih grupa kao na primer Bela gnostička crkva, Internacionalna škola zlatnog ružinog krsta, Ordo Templi Orientis, itd.

Rituali[uredi | uredi izvor]

Alister Krouli kao sveštenik Zlatne zore

Učenici nakon ulaska u red počinju da praktikuju magiju.[2] Objašnjava im se praksa seksualne magije, zatim alhemija, odbrana od crne magije, itd.[3]

Još jedan simbol Golden Dawn-a

Hijerarhija reda je podeljena u tri stepena i svaki od njih ima svoj psihomagijski nivo. Kada bi praktikanti prvog reda ovladali gore pomenutim tehnikama morali bi da provedu obaveznih 9 meseci, što bi se odnosilo na vreme koje prođe pre porođaja nakon čega bi se novi adept (osoba koja je aplicirala za prijem) simbolično rodio, u napornim meditacijama, samoanalizama i samoterapijama.[1] Ulaskom u drugi stepen adepti bi postali ″majstori okultizma″, u ovom stepenu postoje 3 čina, mlađi, stariji i oslobođeni adept.[1] Veliku belu ložu činili su majstori trećeg reda, da bi ušli u konačni treći stepen adepti su prešli bezdan koja podrazumeva raspad prethodne ličnosti i stvaranje potpuno nove u vidu bestelesnih majstora koji će rukovoditi Zlatnom zorom. Pred njihovim očima se odvijala duhovna evolucija ljudskog roda. Jedan od adepta trećeg stepena bio je i Alister Krouli.[4]

Kontroverze[uredi | uredi izvor]

Pojedini izvori navode da mnogi iskušenici nikada nisu dostigli drugi stepen jer bi stroge meditacije kod njih izazvale stanje šizofrenije kao i druga oboljenja, samim tim se u redu smatra da su drugi i treći stepen samo za odabrane.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene i reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. oktobar 2009) (jezik: srpski)
  2. ^ [2] (jezik: engleski)
  3. ^ [3] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. oktobar 2011) (jezik: srpski)
  4. ^ [4] (jezik: engleski)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Zoran D. Luković: Verske Sekte, Treće izmenjeno i dopunjeno izdanje, izdavačka kuća „Draganić“, Pravoslavna misionarska škola

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]