Hirokitija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hirokitija
Χοιροκοιτία
Svetska baština Uneska
Zvanično imeHirokitija
MestoLarnaka, Kipar Uredi na Vikipodacima
Koordinate34° 47′ 48″ S; 33° 20′ 37″ I / 34.796725° S; 33.343719° I / 34.796725; 33.343719
Površina62, 675 ha (6.700.000, 72.700.000 sq ft)
Kriterijumkulturna: ii, iii, iv
Referenca848.
Upis1998. (22. sednica)
Ugroženostne
Veb-sajthttp://whc.unesco.org/en/list/848

Hirokitija (grčki: Χοιροκοιτία, Choirokitia) je arheološki lokalitet u blizini jugoistočne obale Kipra koje potiče iz prekeramičkog (pre keramike) neolita (oko 7000. p. n. e.). To je jedna od dvadesetak sličnih naseobina na Kipru, ali je Hirokitija jedan od najvažnijih i najbolje sačuvanih praistorijskih lokaliteta u istočnom Sredozemlju. Njene građevine svedoče o organizovanom društvu sa odbrambenim fortifikacijskim građevinama koje su ga okruživale. Zbog toga je 1998. godine ovaj lokalitet upisan na Unesko-vu listu Svetske baštine.

Hirokitija se nalazi na padini brda u dolini reke Maroni, oko 6 km od mora. Naselje je bilo ograđeno 2.5 metara debelim i do 3 metra visokim zidom s nekoliko vrata. Njegovi stanovnici su preživljavali baveći se poljoprivredom i stočarstvom, ali i skupljanjem plodova (o čemu svedoče brojni nalazi pistaća, smokvi, maslina i suvih šljiva. Živeli su u valjkastim boravištima debelih zidova, zbijenima zajedno. Njihovi niži delovi su bili od kamena, a imale su velike spoljne razmere (od 2.3 do 9.20 metara), dok su unutrašnji bili skromniji (1.4 do 4.80 m). Neki su im krovovi bili kupolasti dok su neki bili ravni.

Velika boravišta su bile podeljena u više prostorija, zavisno od namene, a neka su imale i drugi sprat. Često su zajedno činila kompleks jedne proširene porodice i bile su spojene zajedničkom terasom.

Pretpostavlja se da je u Hirokitiji odjednom živelo oko 300 do 600 stanovnika, bili su niski (muškarci oko 1.61, a žene oko 1.51 m) i životni vek im je (zbog velikog mortaliteta dece) bio oko 22 godine. Mrtve su sahranjivali u čučećem položaju ispod kućnih pragova koji je predstavljao oltar kulta predaka.

Selo je naglo bilo napušteno oko 6000. p. n. e, od kada je celo ostrvo bio nenaseljeno skoro 1500 godina kada ga naseljavaju drugi ljudi kulture Sotira (do 4. milenijuma p. n. e).

Hirokitiju je pronašao Dr. Porfiros Dikaios, upravnik Kiparske kancelarije za starine, koji je proveo šest iskopavanja od 1934. do 1946. godine[1]. Nakon zastoja zbog turske invazije na Kipar, arheološka iskopavanja su nastavili Francuzi 1977. godine pod nadzorom Alena Le Brana (Alain Le Brun)[2].

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Payne, H. G. G. (1934). „Archaeology in Greece, 1933-34”. The Journal of Hellenic Studies. 54: 185—200. JSTOR 626861. S2CID 163629380. doi:10.2307/626861. 
  2. ^ Alain Le Brun, "Le Néolithique de Chypre Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. jun 2011)", mart 2001, Clio. (jezik: francuski) pristupljeno 2. marta 2011.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]