Huana Ines de la Kruz

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Huana Ines de la Kruz
Sor Huana Ines de la Kruz
Lični podaci
Puno imeHuana Ines de Asbahe i Ramirez de Santiljana
Datum rođenja(1651-11-12)12. novembar 1651.
Mesto rođenjaSan Migel Nepantla, Španija Nova Španija
Datum smrti17. april 1695.(1695-04-17) (43 god.)
Mesto smrtiMeksiko Siti, Španija Nova Španija
Književni rad
Najvažnija delaAmor es más laberinto,
Los empeños de una casa

Potpis

Sor[1] Huana Ines de la Kruz (šp. Juana Inés de la Cruz; San Migel Nepantla, 12. novembar 1651. — Meksiko Siti, 17. april 1695) bila je monahinja u Novoj Španiji i samouka pesnikinja baroka i Zlatnog veka. Iako je živela i stvarala u španskoj koloniji, danas se smatra meksičkim piscem koji je delovao na početku istorije meksičke književnosti na španskom jeziku. Zbog značaja njenog rada, dobila je nadimke „Feniks Amerike“ i „Deseta muza“.

Sor Huana Ines de la Kruz, zajedno sa Huanom Ruizom de Alarkonom i Karlosom de Sigvenzom, zauzima istaknuto mesto u književnosti Nove Španije.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Huana Ines de Asbahe i Ramirez de Santiljana (šp. Juana Inés de Asbaje y Ramírez de Santillana je rođena kao vanbračna kćerka španskog plemića i žene iz Jekapikstla. Njen deda je bio veliki zemljoposednik i Huana je provela detinjstvo u gradu Amekameka sa svojom majkom i dedom.

Zahvaljujući ogromnoj biblioteci koju je napravio njen deda, mala Huana rano je naučila da čita i piše, a u uzrastu od osam godina napisala je svoju prvu pesmu religioznog karaktera. Sa trinaest godina već je pokazala dobro shvatanje metafizike, grčke logike, te bila učitelj latinskog jezika maloj deci. Takođe, naučila je jezik navatl, i napisala neke kratke pesme na tom jeziku.[3]

Godine 1664, Huana je otišla u Meksiko Siti, sa namerom da ide na univerzitet. Tražila je majčinu dozvolu da se maskira u muškarca, kako bi mogla da uđe na fakultet, jer je školovanje na univerzitetima bilo dozvoljeno samo muškom polu.[4] Pošto joj majka nije dozvolila da to uradi, bila je primorana da privatno nastavi svoje studije.[5]

Došla je pod tutorstvo vicekraljice Leonor Kareto, supruge vicekralja Antonija Sebastijana de Toleda. Vicekralj, želeći da testira napredovanje i inteligenciju sedamnaestogodišnje Huane, pozvao je nekoliko teologa, poznavalaca prava, filozofa i pesnika na sastanak, tokom kojeg je Huana nepripremljena morala da odgovori na mnoga pitanja, te da objasni nekoliko teških tačaka različitih naučnih i književnih tema.[6] Način na koji se izražavala zapanjio je sve prisutne, te se nakon toga znatno povećao njen ugled. Njena književna dostignuća stekla su slavu širom Nove Španije. Bila je omiljena na vecekraljevskom dvoru, a odbila je i nekoliko bračnih ponuda. Godine 1667, pristupula je u manastir Svetog Josifa, zajednicu karmelićanki, kao kandidat. Međutim, odlučila je da ne uđe u taj red, a kasnije, 1669. godine, pristupila je monahinjama iz Reda Svetog Heroma. U aprilu 1695, nakon pomaganja monahinjama obolelim od kuge, umrla je 17. aprila, sa 43 godine.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sor na španskom znači „časna sestra“, „kaluđerica“.
  2. ^ „La literatura barroca en la Nueva España | México Desconocido”. Pristupljeno 23. 10. 2012. 
  3. ^ „Sor Juana Inés de la Cruz- Poets.org - Poetry, Poems, Bios & More”. Arhivirano iz originala 17. 10. 2012. g. Pristupljeno 23. 10. 2012. 
  4. ^ Murga 1700, str. 446.
  5. ^ Chávez 1970, str. 10—11.
  6. ^ Alatorre 2007, str. 241—242.
  7. ^ „INEHRM - Secretaría de Educación Pública - La muerte de Sor Juana Inés de la Cruz”. Arhivirano iz originala 11. 1. 2012. g. Pristupljeno 23. 10. 2012. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Alatorre, Antonio (2007). Sor Juana a través de los siglos (1668—1910). México: El Colegio de México. ISBN 978-968-12-1469-2. 
  • Bénassy-Berling, Marie-Cécile (1982). Humanisme et religion chez Sor Juana Inés de la Cruz. Publications de la Sorbonne. ISBN 978-2-85355-000-0. 
  • Chávez, Ezequiel (1970). Sor Juana Inés de la Cruz: ensayo de psicología. México: Porrúa. ISBN 978-970-07-2654-0. 
  • Merrim, Stephanie (1999). Feminist Perspectives on Sor Juana Inés de la Cruz. Wayne State University Press. ISBN 978-0-8143-2216-1. 
  • Murga, Manuel Ruiz de (1700). „Respuesta a Sor Filotea de la Cruz”. Fama y obras póstumas del Fénix de México. Madrid. 
  • Paz, Octavio (1982). Sor Juana Inés de la Cruz o las trampas de la fe. Fondo de Cultura Económica. ISBN 978-2-07-071075-1. 
  • Weber, Hermann (2009). Yo, la peor de todas – Ich, die Schlechteste von allen. Lindemanns Bibliothek, Info Verlag. ISBN 978-3-88190-542-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]