Centar za crkvene studije Niš

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Centar za crkvene studije osnovan je na Svetog Luku, 31. oktobra 2001. godine u Nišu[1].

O Centru[uredi | uredi izvor]

Osnivačka skupština Centra je potvrdila tu odluku 28. februara 2002. godine. Za upravnika Centra izabran je prof. dr Dragiša Bojović, a za sekretara dr Vladimir Cvetković. Centar je osnovan sa namerom da objedini naučni potencijal u istraživanju pravoslavne kulture i duhovnosti. To je bilo moguće kroz stvaranje respektabilne institucije, koja će jasno definisati svoje ciljeve i insistirati na njihovom ostvarivanju bez obzira na eventualne poteškoće u funkcionisanju. Zadatak se činio još težim s obzirom da je Centar, kroz nedvosmislen metodološki pristup, jasno promovisao saglasje između crkvene i naučne dimenzije u programskoj orijentaciji. To je, sa jedne strane, dovelo do izvesne podozrivosti u jednom delu lokalne i šire naučne javnosti, a na drugoj strani do stalnog uzrastanja institucije i stvaranja značajnog međunarodnog ugleda. Bez obzira na sve probleme koji su pratili rad Centra za crkvene studije u proteklih petnaest godina, on je postigao značajne rezultate na svim onim poljima koja su definisana u osnivačkim zadacima. Centar je okupio veliki broj naučnika iz Niša i impozantan broj saradnika iz Srbije i inostranstva.. Može se slobodno reći da je na volonterskim principima stvorena ugledna naučna institucija koja je ostvarila profesionalne rezultate. U proteklim godinama organizovano je nekoliko značajnih međunarodnih i nacionalnih naučnih skupova i duhovnih seminara; formirana je Biblioteka Sveti Vladika Nikolaj; objavljeno je preko 50 knjiga knjiga i 14 brojeva časopisa Crkvene studije. Nekoliko godina nagradom Starac Isaija Centar je stimulisao i nagrađivao najbolje diplomce iz oblasti crkvenih studija u Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj. Neki od njih danas su ugledni naučni istraživači. Specijalnom nagradom, Blagodarnicom, Centar za crkvene studije je odavao priznanje svetskim naučnicima koji su afirmisali srpsku kulturu i pravoslavnu duhovnost u svetu. Tu nagradu su dobili prof. dr Joanis Tarnanidis iz Soluna, prof. dr Žan Klod Larše iz Strazbura i prof. dr Aleksandar Naumov iz Krakova. Dobitnici ovog priznanja su i Patrijarh srpski Irinej, prof. dr Milan Radulović i prof. dr Radoslav Bubanj. Centar za crkvene studije je dobio najznačajnije gradsko priznanje, nagradu 11. januar, kao i nagradu Međunarodnog sajma knjiga u Nišu Inicijal. Centar je jedan od osnivača Međunarodne naučne mreže Pax Byzantino-Slava[2]. Danas Centar za crkvene studije čine sledeći članovi: Dragiša Bojović, Branko Gorgiev, Slađana Ristić Gorgiev, Nenad Živanović, Snežana Bojović, Ana Ročkomanović, Vladimir Cvetković, Karmen Cvetković, Jasmina Radovanović, Slobodanka Ilić Tasić, Darko Krstić, Vladimir Aleksić, Marija Koprivica, Goran Golubović, Sunčica Denić, Dragan Stamenković, Mirko Stanimirović, Miodrag Miladinović, Igor Kocić, Dragan Stojaković, Vladan Stanković i Jelena Stošić. Upravnik Centra je prof. dr Dragiša Bojović, zamenik prof. dr Branko Gorgiev, a sekretar doc. dr Vladimir Aleksić. Članovi Uprave su i dr Darko Krstić i Jasmina Radovanović.

Izdavačka delatnost[uredi | uredi izvor]

Zbornici sa naučnih skupova[uredi | uredi izvor]

  • Vladeta Jerotić – delom u vremenu,2005.
  • Manastir Banjska i doba kralja Milutina,2007.
  • Sveti Nikita iz Remezijane,2007.
  • Pravoslavna teologija i kultura,2009.
  • Stefan Nemanja i Toplica,2011.
  • Istorija i značaj Prizrenske bogoslovije,2013.
  • Sveti car Konstantin i hrišćanstvo, 1-2,2013.
  • Saint Emporer Constantine and Christianity (zbornik rezimea),2013.

Monografije[uredi | uredi izvor]

  • Žan Klod Larše, Put, istina, život,2004.
  • Žan Klod Larše, Teologija bolesti,2008.
  • Žan Klod Larše, Ikonograf i umetnik,2011.
  • Dragiša Bojović, Sveti Jefrem Sirin i srpska crkvena književnost,2003.
  • Dragiša Bojović, Srpska eshatološka književnost,2004.
  • Dragiša Bojović, Trpeza Premudrosti,2009.
  • Dragiša Bojović, Manastiri u Starom Kolašinu,2010.
  • Aleksandar Naumov, Staro i novo,2009.

Studije o književnosti pravoslavnih Slovena[uredi | uredi izvor]

  • Vasilije Marković, Pravoslavno monaštvo i manastiri u srednjevekovnoj Srbiji,2002.
  • Renato d’ Antiga, Vizantijska Venecija,2008.
  • Dimitrije Plećević, Sveti velikomučenik Prokopije, zaštitnik grada Niša,2008.
  • Slađana Ristić Gorgiev, Logos i besmrtnost,2007.
  • Milentije Đorđević, Besedništvo kod Srba,2007.
  • Vladimir Cvetković, Bog i vreme. Učenje o vremenu Svetog Grigorija Niskog,2013.
  • Vladimir Aleksić, Život i delo Mihaila Dinića,2009.
  • Marija Koprivica, Popovi i protopopovi Srpske crkve u srednjem veku,2012.
  • Svetozar Stajić, Manastir Sveti Aranđeo,2010.
  • Mirko Stanimirović, Crkva Sveti Nikola,2010.
  • Vera Milosavljević, Crkva u Banoštru,2014.
  • Srđan Mladenović, Kruševska metohija. Hilandarski posed u Hvosnu,2013.

Bibliografije[uredi | uredi izvor]

  • Bojana Melcer, Manastir Hilandar,2003.
  • Bojana Melcer, Manastir Sopoćani,2002.
  • Bojana Melcer, Manastir Đurđevi Stupovi,2004.
  • Vesna Ristić, Isihazam u Srbiji,2006.
  • Vesna Ristić, Snežana Bojović, Irena Arsić, Bibliografija Vladete Jerotića,2008.
  • Snežana Bojović, Bibliografija časopisa Sveti knez Lazar,2003.
  • Vesna Crnogorac, Snežana Bojović, Bibliografija Centra za crkvene studije,2009.

Druga izdanja[uredi | uredi izvor]

  • Đorđe Sp. Radojičić, Gojko Subotić, Iz prošlosti Manastira Svetog Jovana Bogoslova,2002.
  • Mitropolit Đorđe Nikolajević, O Dubrovniku i Dubrovčanima,2006.
  • Mitropolit Apostolos Papakonstandinu, Kako će poverovati u onoga za koga ne čuše
  • Milivoje R. Jovanović, Sveti Sava u epskim narodnim pesmama,2004.
  • Dragiša Bojović, Razvijanje svitka. Prilozi iz istorije,2009.
  • Slađana Ristić Gorgiev, Pouke Sv. Simeona Novog Bogoslova,2011.
  • Crkva Svetog Pantelejmona u Nišu,2002, priredio Dragiša Bojović
  • Mesecoslov Jerusalimskoga tipika,2003, priredio Viktor Savić
  • Misli starih srpskih pisaca i duhovnika o ljubavi,2006, priredio Dragiša Bojović
  • Molitve Svetoga Save,2002, priredio Dragiša Bojović
  • Slovo ljubavi. Od Svetog apostola Pavla do Svetog Nikolaja Srpskog,2007.

Časopis[uredi | uredi izvor]

Centar za crkvene studije objavljuje i časopis Crkvene studije[3].Crkvene studije su referentni časopis kategorizovan u Ministarstvu prosvete i nauke (M24), a nalazi se i na listi kategorizovanih časopisa Univerziteta u Beogradu. Pojavilo se i nekoliko recenzija Crkvenih studija u uglednim svetskim časopisima: Bizantinoslavika (Češka), Slavističke studije (Italija), Prilozi za književnost, istoriju i folklor (Srbija), Volšebnaja gora (Rusija), Skripta, Staroblgarska literatura (Bugarska) itd. Za uređivanje časopisa prof. dr Dragiša Bojović je dobio uglednu nagradu ‘’Konstantin Ostroški” u Poljskoj.[4]

Biblioteka ”Sveti Vladika Nikolaj”[uredi | uredi izvor]

Jedan od značajnijih segmenata rada Centra je i osnivanje Biblioteke Sveti Vladika Nikolaj. Ona ima oko 4 000 bibliotečkih jedinica. Monografske publikacije su unete u elektronski katalog.

Pored najnovijih izdanja iz teologije, istorije, književnosti, istorije umetnosti i drugih oblasti, Biblioteka poseduje i dragocenu zbirku starih i retkih knjiga, kao i odlomak rukopisnog mineja iz XIV veka.

Knjige se nabavljaju uglavnom razmenom i putem poklona.

Biblioteka Sveti Vladika Nikolaj je upisana u registar univerzitetskih i fakultetskih biblioteka Srbije. Od osnivanja u Biblioteci volontiraju studenti srbistike, Filozofskog fakulteta, Univerziteta u Nišu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Centar”. zvanični sajt. Arhivirano iz originala 10. 08. 2018. g. Pristupljeno 22. 9. 2017. 
  2. ^ „Međunarodni centar”. zvanični sajt. Pristupljeno 22. 9. 2017. 
  3. ^ „časopis”. zvanični sajt. Arhivirano iz originala 23. 09. 2017. g. Pristupljeno 22. 9. 2017. 
  4. ^ „Filozofski fakultet”. zvanični sajt. Pristupljeno 22. 9. 2017.